Dunjaluk

Halifa Abdulaziz ibn Mervan na samrti je naredio da mu se donesu cefine u koje ce biti zamotan nakon smrti. Kada su mu donijeli cefine i stavili ih pored njega, rekao je: ”Subhanallah, jeli ovo moguce da od dunjaluka i silnog bogastva koje sam posjedovao necu ponijeti nista osim ova tri carsava u koja ce zamotati moje tijelo?!” A onda je bolno uzdahnuo i dodao: ”Dunjaluce , usitinu si ti bijedan i nistavan! Tvoje mnostvo se na kraju pretvori u pravu melenkost, a tvoja duzina postane simbol kratkoce i nestanka. Zaista su ljudi obmanuti tobom.”
_________________________

Poznati halifa iz dinastije Emevija Omer ibn Abdulaziz govorio je jednom prilikom o smrti i, izmedju ostalog, rekao: ”Zaista se stanovnici kabura u svojim grobovima kaju zbog onoga sto su propustili od dobrih dijela dok su bili zivi, i zaista stanovnici dunjaluka cekaju smrt i nemilice upropastavaju ono zbog cega se umrli kaju. Niti se mrtvi mogu vratiti na dunjaluk da nadoknade ono sto su propustili, niti zivi uzimaju pouku od onih koji su kabure nastanili iako ih ista sudbina ceka.”
_________________________

Kada se sultan Muhamed ibn Mahmud ibn Melik-šah vratio iz opsade Bagdada u Hemedan, snašla ga je opaka bolest koja ga je oborila na smrtnu postelju. Prije nego što je umro naredio je da mu dovedu i donesu pred dvorac sve njegovo bogatstvo. I dok je on sjedio na balkonu svoga dvorca okupila se pred njim sva njegova konjica i pješadija, doneseno je sve blago i zlato iz državnih hazni i dovedeni svi robovi, sluge i sluškinje. Vidjevši taj prizor zaplakao je, rekavši: ‘‘Ogromna vojska, a ništa mi pomoći ne može niti me može spasiti od Allahove odredbe, niti mi život za jedan trenutak produžiti.” Zatim je pogledao u gomile zlata, blaga, poslugu i robove, i rekao: ”Kada bi Melek smrt htio primiti sve ovo u zamjenu za moj život, ja bih mu sve ovo dao, ali spasa nema.” I tog trenutka je izdahnuo.

Iz knjige: “Biserje mudrosti” – Abdussamed Busatlic