Skip navigation.
Pocetna

NE PRIMAMO NOVA PITANJA *** E-post: info@n-um.com *** NE PRIMAMO NOVA PITANJA

Koverte, jasini, hatme

Koverte, jasini, hatme

Priča prva: KOVERTA

Slušati o tome kako se uzimaju koverte na dženazama, sedminama, i četerestinama, od svojih prijatelja i od svoje rodbine nije isto. U prvom slučaju uvijek kontaš kako i ne mora biti sve istina, zatim da u tome ima pretjerivanja, šale, pa i zlonamjernih podmetanja. U drugom slučaju razočarenje je potpuno, jer, punica, sestra, majka, svijestan si njihove boli i znaš da im je najmanje do šege, i da je u stvari tačno da koverte uzimaju i hodže i imami od kojih bi se možda najmanje nadao.

Otprilike to izgleda ovako: u slučaju četerestina tj kada prođe 40 dana od smrti umrlog, obićaj kod Bošnjaka je da pozove hodže svojoj kući, ne moraju obavezno biti hodže, bitno je da znaju nešto proučiti iz Kur'ana. Budu u kući umrlog pola sata, ili sahat, prouče po nekoliko stranica iz Kur'ana, zikre, i na kraju domaćin svakom gostu dadne kovertu u kojoj se nalazi novac.

Koverta se stavi u džep i na vrata. ''Uzeo bi i 100 KM da smo stavili'' Bio je komentar jedne žene na pitanje koliko su odvojili za hodže. Ženi je umro amidža a porodica umrlog je svim učačima podijelila koverte sa po 50 KM. Dakle, za pola sata boravka u kući 5 hodža zaradi 250 KM

Priča druga: JASIN

Jasin je sura ili poglavlje iz Kur'ana. U narodu preovladava mišljenje da umrli ima koristi kada se sura jasin prouči i posveti umrlom. O tome postoje neke predaje, uglavnom, pošto dosta naroda ne zna učiti u Kur'anu a želi da se sjeti umrlog plati nekom hodži koji zna učiti u Kur'anu da za dušu umrlog prouči suru Jasin. Jasin se kreće od cenera pa na više. Sve zavisi od toga koliko je imućna porodica umrlog. Obićno tu ide pitanje: hodža koliko je Jasin? Odgovor glasi: koliko daš ! i onda se vadi cener i daje hodži a ovaj to stavi u džep.

U osnovi to nije dozvoljeno islamom, i u nekim džematima to hodže ne rade, ali na žalost dosta hodža je napravilo biznis od toga. Tome kumuje dobrim dijelom i sam narod koji u nekim slučajevima bukvalno prisiljava hodžu da uzme novac, a možda će smatrati i uvredom ako se odbije, ili u nekim slučajevima hodža rizikuje da bude proglašen vehabijom, jer su selefije protiv uzimanja naknade za učenje Kur'ana a time se hodža poistovjećuje valjda sa njima.

Neki imami u tom poslu idu tako daleko da je jedan po svjedočenju mog prijatelja, morao angažovati ženu i djecu da mu pomognu oko učenja, jer ''kralj'' nije mogao stići sve sam. Da Allah sačuva i zakloni. Rijaset IZ BiH zna za ove stvari, ali iz samo njima poznatih razloga ne dižu glas protiv toga.

Evo jednog pitanja i odgovora na ovu temu, prenešeno sa rijasetove stranice:

Esselamu alejkum!

Zašto vi kao Islamska zajednica koju financira narod BiH dozvoljavate novotarije u vjeri kao npr. imam jednog džemata ili imami više džemata određuju cijene za učenje salavata, klanjanje dženaze, nametanje narodu da treba da se prave mevludi kako bi mogli profitirati, jer i to se dobro naplaćuje, učenje hatme i Jasina uz određenu cijenu i oni ne idu ispod svoje cijene, je li to normalno da jedna dženaza košta oko 1000 km, iako se redovno plaćaju sve obaveze hodžarina itd. Ja mislim da je to haram i da su mnogi hafizi i imami ogrezli u tome a da Islamska zajednica to ravnodušno posmatra. Neka nam se Allah smiluje.

Odgovor:

Nije istina da imami nameću džematlijama učenje mevluda, Jasina, hatmi, da bi im naplaćivali te usluge, već je situacija obrnuta, tj. džematlije zahtijevaju od imama te usluge i ako bi odbio da im udovolji zahtjevu, vjerovatno bi morao napustiti dotični džemat. Fiksiranje cijena za te usluge smatramo pogrešnom praksom, a ako neko da hediju imamu, to je dozvoljeno.

Ono što želimo reći jeste da Vama ili bilo kome drugom niko ne može nametnuti učenje mevluda, Jasina, hatme ili bilo čega drugog bilo kojim povodom ako to ne želite. Sve je to dobrovoljno i ne može biti nametnuto nikome. Kada je riječ o dženazi, ona podrazumijeva troškove različite naravi i sama članarina, koja je manje više niska, ne može podmiriti sve troškove dženaze i ukopa. Nigdje na svijetu nema besplatnih dženaza ili sahrana, osim ako neko donira sredstva za njih. Pošto biste Vi nekog mejjita (umrlu osobu) koja Vam nije u rodu ogasulili (okupali) ili mu kabur iskopali?

Zaista sam imao priliku čuti da neki ljudi insistiraju na tome da se uzme novac za naknadu, ali daleko od toga da bi se morao džemat mijenjati ako se ne uzima novac, i mislim da se i kroz ovaj odgovor uvaženog gospodina Ljevakovića zapravo vidi sa koliko malo odlučnosti IZ BiH prilazi ovom problemu, kojeg ruku na srce mnogi u IZ BiH zapravo ni ne smatraju problemom.

Narod je ko narod, nije se rodio ko mu je ugodio, ali, isto tako narod ne treba potcjenjivati. Mnogi ljudi svoje hodže i te kako poštuju, a ne rade to što im ovi uzimaju novac za Jasine. Ko bude otjeran samo zbog toga što odbija uzeti novac za učenje Kur'ana treba da se ozbiljno zabrine prvo o svom ponašanju pa tek onda da džemat osuđuje. Jer, kakav je to hodža kojeg se džemat tako lako odriče.

Ljudi daju koverte jer je na žalost to postalo pravilo, i ako ne daš nisi obrazli, nisi čovjek. A mnogi imami su toga svijesni i iskorištavaju tu situaciju, i hladno prelaze preko toga smatrajući da se radi o hediji što nije tačno. Hedija je nešto što se daje draga srca, a ne nešto što se moraš često dobro namučiti da bi ispunio, ili zbog čega se sam čudiš koliko si dao hodžama što su ti sjedili u kući pola sata i proučili kulhuvallahu...

Da se razumijemo, mnogima je satnica i veća. Plata jednog imama u mnogim džematima jedva da pokriva osnovne potrebe, pa mora ili prisiljen je nalaziti alternativna sredstva da bi osigurao sebi dostojanstven život. Ali i drugi ljudi pored imama nemaju možda nikakvog posla, jedva sastavljaju kraj sa krajem, pa opet čuvaju svoje dostojanstvo, traže nafaku ondje gdje je halal posao.

Posao imama nije običan posao. Imam je vođa, uzor, nasljednik Poslanika s.a.v.s. kao što kaže Poslanik s.a.v.s. u hadisu ''Ulema su nasljednici Poslanika''. Hodže su alimi u svojim mjestima, tj najviše poznaju islam, i sa time dolazi i odgovornost. Ko ne može da se nosi sa tom odgovornošću neka se ne prihvata tog posla.