Kod živih najviše nemara, a kod mrtvih najviše kajanja

Citam na web portalu muslimanka.net da je umrla jedna sestra, suradnica ovog portala, u 34 godini zivota. SubhanAllah, samo 34 godine, a vec napustila ovaj svijet i vratila se svom Gospodaru. Inna lillahi we inna ilejhi radziun (Svi smo Allahovi i Njemu se vracamo). Iako nisam poznavao ovu sestru, navela me ova obavijest na razmisljanje. Prije sedmicu dana imao sam problema na poslu sa sefovima i zbog toga je organizovan sastanak. Ja se zbrinuo i poceo...

ramisljati kako da se branim, pa sam poceo zvati razne institucije, od radnickog sindikata do drugih da mi pomognu u ovom sporu. Dobio sam tu pomoc i sastanak se zavrsio u moju korist. Ali sve ovo me ovo navelo na misao: "SubhanAllah, ovako se zabrinuo za posao i za ovaj sastanak, pa kako tek onda treba da se brinem i pripremam za trenutak kada dodje vrijeme za sastanak sa Uzvisenim Allahom, odnosno za onaj trenutak kada dodje vrijeme da napustim ovaj svijet." Kako je ova sestra, sa pocetka ovog teksta, bila priblizno mojih godina, to me je dodatno podsjetilo da taj trenutak moze biti vrlo blizu, bez obzira sto insan nije tako star.

Tog dana covjek nece imati kome da se obrati za pomoc, niti ce imati kakvih zastupnika ili pomagaca, vec jedino sto ce imati sa sobom je ono sto je uradio za svog zivota na dunjaluku. Covjek na dunjaluku izgubi posao, ne polozi ispite, ne polozi za vozacki i sl., ali uvijek postoji sansa za novi posao, sansa za drugi ispit, medjutim kada covjek umre, sve se zavrsava i vise nema sansi. Sto si do tada uradio, uradio si, da se sakupe svi ljekari svijeta, vrhunski strucnjaci, ne mogu covjeku zadrzati dusu u tijelu, kada dodje trenutak za njen izlazak.

Pa se onda insan zamisli u sta vrijeme provodi, kako je nemaran i kako se malo priprema za onaj svijet. Ubi se radeci kako bi mogao sebi nesto priustiti od ovodunjaluckih stvari: kucu, auto, novac na banci, razna ljetovanja i sl., a na posljetku ce to sve morati ostaviti. Nije problem sto covjek radi i zaradjuje i tako opskrbljuje sebe i svoju porodicu, ali problem je u tome sto mi cesto u tome vidimo razlog da ne mozemo ni najosnovnije ibadete izvrsavati na vrijeme. Mnogi od nas ne klanjamo namaze na poslu bojeci se sta ce nam neko drugi reci ili se pravdamo da ne mozemo stici.

A onda kada smo slobodni, cesto vrijeme provodimo gledajuci utakmice i raznorazne serije na Tv-u, ili masu vremna gubimo na internetu citajuci ili gledajuci nesto od cega nemamo velike koristi, a dani znaju proci da ne uzmemo Kur'an u ruke da ga ucimo. Zovem jedne prilike jednog brata, pa mi on rece da se upravo iftari, pa ga zacudjeno pitam sto postis sada kada je se davno zavrsio ramazan, a on mi odgovori da je danas ponedeljak i da je Poslanik, saws, preporucio da se posti taj dan jer Allahu, svt, se tog dana u sedmici izlazu ljudska djela, pa on zeli da njegova djela budu krunisana postom. Tugo moja, gdje sam ja u svemu ovom -pomislih.

Insan mora zivjeti zivot na dunjaluku, i nije problem ako covjek hoce da se ponekad odmori i provede sa svojom familijom, trenutak za dunjaluk, trenutak za ibadet, ali je problem sto su nam ovi trenuci za ibadet rijetki i sto smo, mnogo puta, nemarni prema njima. U jednoj predaji se prenosi da je Poslanik, saws, prolazeci sa svojim ashabima pored jednog mezara rekao: "Vlasnik ovog kabura dao bi sve sto je izmedju Zemlje i nebesa samo za dva rekata nafile namaza". SubhanAllah, samo dva rekata i to dobrovoljnog namaza je vrednije nego citav dunjaluk.

Kako je neki dan mr. Ljakic lijepo napisao u jednom odgovoru: "Užitak i ljepota života je, ustvari u pridržavanju i praktikovanju ove uzvišene vjere." Tako mi Uzvisenog Allaha, ovo je zaista istina. Mi ce mo, kroz izvrsavanje obaveznih i priblizavajuci se Allahu cineci dobrovoljne ibadete, postici da nam susret sa Allahom bude lahak, a istovremeno dobicemo na dunjaluku sretan i zadovoljan zivot, inshaAllah.

Ne dozvolimo da nam zivot prodje u grjesenju i nemaru, i odlucimo da promjenimo neke stvari u svom zivotu, jer krajnje je vrijeme. Smanjimo Tv-gledanje i nepotrebo internet surfanje i ne dozvolimo da nam dan prodje a da nismo procitali barem 2-3 stranice iz Kur'ana. Dok su djeca od sedam godina hafizi Kur'ana, mi citav zivot na namazima ucimo onih 10-15 kratkih sura koje smo, nekad davno, naucili. Ne budimo neznalice u vjeri, jer zasigurno, svi imamo masu islamskih knjiga kuci, pa citajmo te knjige, jer je to bolje i korisnije od bespotrebnog gubljenja vremena za raznim igricama i sjedenjem za TV-om.

Stavimo pred svoje oči hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ''Nisam vidio ništa (tako strašno) kao Džehennem. A onaj koji bi trebao od njega bježati, spava! Niti sam vidio išta (tako lijepo) kao Džennet. A onaj koji bi trebao (svim silama) nastojati da ga se domogne, također, spava!“ (Tirmizi, hasen.)

Pogledajte video na istu temu: