Sedam novih pitanja i odgovora

1. Strah od džina, prikaza i slično

Pitanje: Jedan brat, sesnaest godina star, nam je poslao poduze pitanje u kojem navodi da sa svojim drugarima mnogo prica na temu dzina, strasila, prikaza i sl. pa od toga osjeca veliki strah koji ga obuzima kada se, ponekad, kasno navece vraca sam kuci - dolazi mu da vristi od straha i neki su mu preporucivali da ode i da mu neko salije stravu.

Odgovor:

Alejkumusselam.

Strah od džina, prikaza i slično ima dva stanja i oblika.
Prvi – da strahuje od njihovog uznemiravanja prirodnim strahom, poput straha od neprijatelja u ljudskom liku ili straha od zvijeri i slično tome. Ovaj strah je prirodan kod ljudi pa s toga čovjek nije griješan zbog njega sve dok ga taj strah ne odvede da uradi nešto što je haram. Taj strah se treba otklanjati onim što je propisano za to poput zikra, dove, oslanca na Allaha, a Allah je dovoljan onome ko se osloni na Njega, subhanehu ve te'ala, Zaštitnik onome ko kod Njega traži zaštitu.

Drugi – da strahuje od džina kao što strahuje od Allaha ili još više. Ovaj strah je širk i vadžib (obaveza) je čovjeku da ga ostavi i da se oslanja na Allaha, subhanehu, i da kod Njega traži utočište. Jer oni (džini) mu zaista ne mogu naštetiti.

Ako se neko puno boji džina i priviđa mu se u liku čovjeka koji dolazi iz tamnog mjesta iz ćoškova kuće i slično, onda je najvjerovatnije da je u pitanju vrsta sihra koji se zove sihr priviđanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio pogođen ovom vrstom sihra tako da mu se priviđalo da je uradio neke stvari a nije ih uradio. Međutim, Allah, subhanehu ve te'ala, ga je izliječio svojom moći i poslao mu dva meleka koji su ga obavijestili da je opsihiren, ko ga je opsihirio, kako ga je opsihirio i gdje se nalazi taj sihr. U tom slučaju treba da traži utočište kod Allaha, subhanehu vete'ala, prije bilo čega drugog. Da Mu se obraća u dovama a On je Onaj ko se odaziva onome ko je u nevolji i koji otklanja nevolju, i koji olakšava tugu i brigu, subhaneh.

Zatim je na toj osobi da što više zikri i uči Allahovu Knjigu sa razmišljanjem i skrušenošću jer je u tome siguran lijek za ono što je u prsima, i za otklanjanje brige, tuge, straha i tjeskobe. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je lijek i milost vjernicima" (El-Isra', 82) i kaže: "Reci: On je vjernicima upustvo i lijek" (Fusilet, 44), i kaže: "O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i upustvo i milost vjernicima" (Junus, 57), i kaže Uzvišeni: "One koji vjeruju i čija se srca kad se Allah pomene smiruju, a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju" (Er-R'ad, 28).

Došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Ahmed da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neće nekoga zadesiti briga i tuga pa kaže: ALLAHUMME INNI ABDUKE VEBNU ABDIKE VEBNU EMETIKE, NASIJETI BIJEDIKE, MADIN FI HUKMIKE, ADLUN FI KADAIKE, ESELUKE BI KULLI ISMIN HUVE LEKE SEMMEJTE BIHI NEFSEKE, EV ALIMTEHU EHADEN MIN HALKIKE, EV ENZELTEHU FI KITABIKE, EV IST'SERTE BIHI FI ILMILGAJBI INDEKE, ENTE TEDŽ'ALULKUR'ANE REBI'A KALBI, VE NURE SADRI, VE DŽELAE HUZNI VE ZEHABE HEMI, a da Allah neće otkloniti njegovu tugu i brigu i da ih neće zamijeniti izlazom i olakšanjem. Pa je rečeno: O Allahov Poslaniče, hoćemo li je naučiti? Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: "Naravno, onaj ko je čuje treba da je nauči".

Pa ako i nakon toga nastavi osjećati njihovo prisustvo nema smetnje da ode kod nekoga u čiju vjeru i bogobojaznost ima povjerenja a koji je od onih koji znaju da uče šerijatsku rukju da se liječi kod njega.

Prema tome, ne treba da se plašiš džina, prikaza i slično, nego postupi kako je gore opisano a shodno tvom stanju. Takođe, treba da znaš da je vjerovanje u postojanje džina i šejtana, onako kako je to opisano u Kur'anu i Sunnetu, sastavni dio imana i vjernik ne može biti vjernik a da u to ne vjeruje. Odlazak kod onih koji saljevaju strave nije dozvoljen jer taj način liječenja od straha je dio paganskog nasljeđa i nema uporišta u Šerijatu niti je medicinski a niti praktično dokazano. Ve billahi tevfik.
_________________________________________________

2. POTKRAĆIVANJE BIJELIH DLAKA NA OBRVAMA

Pitanje:

Es-selamu alejkum. Da li je dozvoljeno muskarcu odsječi ako ima nekoliko bijelih dlaka u obrvama (potkratit, ne čupati pincetom)?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, je haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je rekao: "Čuo sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je prokleo žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja". Nije poznato da je neko od učenjaka dozvolio čupanje obrva, a i da ima neko njegovo mišljenje se odbacuje jer je oprečno tekstu hadisa. Iako se u hadisu zabrana odnosi na žene ona ima opće značenje pa obuhvata i muškarce jer je mudrost zabrane čupanja obrva zabrana mijenjanja Allahovog stvaranja a to obuhvata i žene i muškarce.

Međutim, ako su dlake sa obrva izrasle u ružnom, deformisanom i nenormalnom obliku nema smetnje da se potkrate one dlake koje strše. Dokaz za njihovu dozvolu je hadis kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Nesa'i u njihovim Sunenima, a kojeg je šejh Albani ocijenio dobrim u knjizi Irvaul-galil (824). Naime, u tom hadisu se prenosi da je 'Arfedžete ibn Es'ad, radijallahu anhu, izgubio nos u bici El-Kulab koja je bila u džahilijetu, pa je ugradio srebrni nos. Srebrni nos je imao neprijatan miris pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ugradi nos od zlata.
Dok uzimanje i pokraćivanje obrva kada su one u uobičajnom stanju nije dozvoljeno, pa makar obrve bile velike ili se u njima pojavile sijede. Jer to ulazi u značenje hadisa u kojem je došla zabrana čupanja obrva, a pod čupanjem se podrazumijeva i odsijecanje i brijanje.

A što se tiče sijedih dlaka, njih je dozvoljeno ofarbati. S tim da učenjaci imaju različito mišljenje oko farbanja u crno. Sa druge strane, došla je u nekoliko hadisa pokuđenost, a po nekima i zabrana, čupanja sijedih dlaka na glavi, a što se odnosi na kosu, bradu i obrve. Bilježe Ebu Davud, Ahmed, Bejheki i Ibn Hibban u različitim rivajetima od Amra ibn Šuajba od njegovog oca a on od njegovog djeda (u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ne čupajte sijede, nema muslimana koji će osjedjeti jednu sijedu u Islamu a da mu ona neće biti svjetlo na Sudnjem danu", a u rivajetu: "A da mu zbog nje neće Allah upisati dobro djelo i izbrisati grijeh". Šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju dobrim.

Takođe, bilježe Tirmizi, Nesa'i i Ahmed od K'ab ibn Murreta, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko osijedi jednu sijedu u Islamu ona će mu biti svjetlo na Sudnjem danu". Hadis su Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut ocijenili vjerodostojnim.

Prema tome, muškarcu nije dozvoljeno da odstranjuje sijede dlake sa obrva, svejedno bilo to odsijecanjem ili čupanjem, jer to potpada pod zabranjeno čupanje obrva koje je došlo u tekstu hadisa i jer je pokuđeno (a po nekima zabranjeno) čupanje (odsijacanje) sijedih dlaka. S tim da mu je dozovoljeno potkratiti i poravnati (urediti) obrve, bile one sijede ili ne, u slučaju ako one imaju ružan, neprirodan i deformisan izgled. Ve billahi tevfik.
_____________________________________________

3. POSTOJI LI "BID'AT HASEN" (LIJEPA NOVOTARIJA)

Pitanje:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu. Da li postoji nešto kao "bid'at hasen". Po onom hadisu: "Ko uvede u vjeru nešto dobro imaće nagradu onih koji to čine, a ko uvede nešto loše imaće grijeh onih koji to čine." Dali se tu misli na oživljavanje nekog zaboravljnog suneta ili?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Naravno da postoji bid'at hasen. On postoji kod novotara koji pokušavaju da dokažu svoje slijeđenje strasti i zabludjelo tumačenje vjere sa nečim što se zove lijepa novotarija i postoji "bid'at hasen" koji je spomenut u tekstu hadisa. Novotari žele da dokažu kako eto ima ružna i lijepa novotarija, a novotarije mevluda, sedmina, četresnica, Ajavatovice, učenja Fatihe u svim prigodama, Jasina i hatmi za novac i slično, to su kod njih lijepe novotarije. Nije mi poznato šta onda ubrajaju u ružne novotarije. Naravno, suvišno je pojašnjavati i dokazivati ništavnost i pogrešnost ovakog nakaradnog tumačenja.

A "bid'at hasen" koji je spomenut u hadisu njegovo razumijevanje i tumačenje se može rezimirati u sljedećem:

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džerir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da su neki ljudi od beduinskih plemena došli kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nosili su vunenu odjeću. Nakon što je vidio njihovo loše stanje i siromaštvo koje ih je zadesilo, podstakao je ljude na sadaku, a oni su se sporo odazivali tome tako da se to vidjelo na njegovom licu. Zatim je neki Ensarija došao i dao kesu sa srebrom, nakon njega je došao drugi pa su dolazili jedan za drugim tako da se radost (zbog toga) prepoznala na njegovom licu. Pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Ko uvede u Islamu lijep sunet pa se po njemu radi poslije njega, imaće nagradu poput nagrade onog ko po njemu radi a da to neće umanjti od njihove nagrade ništa. Ko uvede u Islamu loš (ružan) sunet pa se po njemu radi poslije njega, imaće grijeh poput grijeha onog ko po njemu radi a da to neće umanjti od njihovih grijeha ništa".

Značenje ovog hadisa je, kako to pojašnjava imam Nevevi, da se pod "lijepim sunetom" (sunnetun hasenetun) u hadisu misli na djelo Ensarije, znači djelo koje je inače propisano (poput sadake u ovom događaju) ali je trenutno zapostavljeno, koji je prvi došao sa kesom i dao je kao sadaku čime je podstakao ostale prisutne muslimane na davanje sadake, a ne na dozvolu ili podsticanje na uvođenje novotarija (ibadeta za koje ne postoji dokaz u Šerijatu). Ako se ne bi ovako protumačilo onda nema smisla da to kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim povodom, jer u čitavom događaju nema ništa što ukazuje na uvođenje novotarija (nekog novog ibadeta) u vjeri.

Takođe, ako se ne bi ovako protumačilo onda bi ovaj hadis bio oprečan mnogim drugim hadisima u kojima je došla zabrana uvođenja novotarija i nazivanja svake novotarije zabludom i dalaletom. U hadisu mutefekun alejhi (Buharija i Muslim) je došlo: "Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbacuje", a bilježi Tirmizi: "Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru". Jer kako će svaka novotarija vodit u Vatru ako bi bila dozvoljena takozvana "lijepa novotarija". Ve billahi tevfik.
_____________________________________________

4. KAKO SE UČI JASIN ZA DUŠE UMRLIH

Pitanje:

Esselamu-alejkum!

Kako ispravno učiti Ya-sin za dušu naših rahmetlija? Sta se ući poslije Ya-sina, koja dova? I da li je tačno da žene ne mogu učiti Ya-sin za duše rahmetli osoba koje su muškog pola? I da li se neko može u moje ime da uči Ya-sin za rahmetlije? Unaprijed Hvala!

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Kod nas je uvriježeno i smatra se da je sura Jasin jedna od najboljih i najvrednijih sura u Kur'anu te da je veoma pohvalno i poželjno njeno učenje u raznoraznim prilikama, kao na samrti, prilikom dženaze, za dušu umrlog, u "mubarek" noćima, radi bereketa i uopćeno da ako treba učiti neku suru najbolja je sura Jasin i mnoge druge stvari zavisno od mjesta do mjesta i od sredine do sredine.

Sve ovo navedeno nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu, niti u praksi ashaba i tabi'ina niti selefa ovog Ummeta izuzev učenja sure Jasin na samrti (a ne umrlom) oko čega učenjaci imaju podijeljeno mišljenje iako je došlo u slabom hadisu. Kako se ovo kod nas proširilo, ko je prvi uvodio neke od pomenutih praksa zahtijeva analizu i istraživanje. S tim da to ne utiče na šerijatski status svega spomenutog a vezanom za suru Jasin.

Nema ni jednog validnog hadisa koji ukazuje na vrijednost učenja sure Jasin uopćeno niti u određenim prilikama. A s obzirom da je učenje Kur'ana ibadet, a da bi se činio neki ibadet on mora biti propisan šerijatskim tekstom, svejedno bio on opći ili poseban.
Pa tako za suru Jasin najviše što se može reći na osnovu šerijatskih tekstova koji podstiču na učenje Kur'ana uopćeno je da je suru Jasin mustehab učiti kao bilo koju drugu suru iz Kur'ana pri čemu ona nije ništa vrednija od bilo koje druge sure. Sve ostalo što je pripisano o vrijednosti sure Jasin, da je ona srce Kur'ana, da se uči mrtvima i u nekim drugim posebnim prilikima nema uporišta u vjerodostojnom Sunnetu.

A ono što je prenešeno o njenoj vrijednosti u nekim hadisima kreće se između slabih, jako slabih i izmišljenih predaja. Prema tome, nema osnova u šerijatskim tekstovima da se Jasin uči pri dušu umrlima. Ve billahi tevfik.
________________________________________________

5. UČENJE FATIHE POSLIJE EZANA

Pitanje:

Selam.
Na čemu se zasniva učenje Fatihe poslije ezana ? I da li je bolje učiti Fatihu ili dovu poslije ezana?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Onome ko čuje muezina kada uči ezan propisano je da ponavlja za njim ono što on uči, a kada završi ezan treba donijeti slavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim proučiti poznatu dovu poslije ezana. Sve ovo je prenešeno u vjerodostojnim hadisima.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullah ibn Amr ibn El-'As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada čujete muezina recite ono što on govori, zatim donesite salavat na mene, jer ko donese jedan salavat na mene Allah donese na njega deset salavata. Zatim tražite od Allaha za mene vesile, ono je menzile (posebno mjesto) u Džennetu koje ne priliči osim nekom robu od Allahovih robova, nadam se da ću to ja biti. Ko zatraži meni vesilet biće mu dozovljen šefa'at".

Bilježi Buharija u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže kada čuje ezan: ALLAHUMME RABBI HAZIHIDDAVETITTAMME VESSALATIL-KAIME ATI MUHAMMEDEN EL-VESILE VEL-FADILE, VEB'ASHU MEKAMEN MAHMUDEN ELLZI VE'ADTEHU, biće mu dozvoljen moj šefa'at na Sudnjem danu".

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Sa'd ibn ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko kaže kada čuje muezina: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, VE ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, REDITU BILLAHI RABBEN VE BI MUHAMMEDIN RESULA, VE BIL ISLAMI DINA, biće mu oprošten grijeh". O tome kada se ovo kaže postoja dvije mogućnosti: da ovo izgovori kada čuje muezina da je rekao "EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH" ili na kraju kada muezin završi sa ezanom, i jedno i drugo ima osnova s tim da je zadnje priličnije jer ako bi ovo proučio na početku ezana to bi ga odvelo da mu prođe dio ezana koji treba ponavljati za muezinom.

A što se tiče učenja Fatihe nakon ezana, to nema osnova u Šerijatu, a kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharijaq i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha: "Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbacuje". Takođe, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi od 'Irbad ibn Sarije, radijallahu anhu: "Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru". Ve billahi tevfik.
________________________________________________

6. NOŠENJE SURME, ŠMINKE I SLIČNO OD STRANE ŽENE PRED MUŠKARCIMA KOJI JOJ NISU MAHREM

Pitanje:

Esselamu Alejkum.

Da li je dozvoljeno ženi koja pokriva lice (ne pokriva oči) da nosi surmu kada izlazi van kuće? Džezakellahu hajren.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Nije dozvoljeno stavljanje surme na oči ženi koja izlazi van kuće pri čemu će je vidjeti ljudi koji joj nisu mahremi, svejedno bilo to žena koja ne pokriva lice ili koja pokriva lice ali ne pokriva oči. A dozvoljeno je ženi pod nikabom koja pokriva oči da stavlja surmu kada izlazi iz kuće.

Dokaz za ovo je ajet u suri En-Nur koji obavezuje svaku mu'minku da sakriva svoje ukrase od muškaraca stranaca, tj onih koji joj nisu mahremi. Kaže Uzvišeni: "I reci vjernicama da obore poglede svoje i čuvaju furudže svoje, i neka ne pokazuju ukrase svoje, izuzev šta je vanjsko od njega; i neka pokrivače svoje stave na grudi svoje, i neka ne pokazuju ukras svoj, izuzev muževima svojim ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih, ili sinovima svojim ili sinovima muževa svojih, ili braći svojoj ili sinovima braće svoje, ili sinovima sestara svojih ili ženama svojim, ili onom šta posjeduju desnice njihove, ili slugama svojim od ljudi koji nemaju sposobnost, ili djeci koja ne spoznaju awrete žena. I neka ne udaraju nogama svojim da bi se saznalo šta kriju od ukrasa svog. I pokajte se svi Allahu, o vjernici, da biste vi uspjeli" (En-Nur, 31).

Dokaz iz ajeta su riječi Uzvišenog: "i neka ne pokazuju ukrase svoje", a pod ukrase spada surma, šminka, nakit i slično koje je dozvoljeno ženi pokazati muškarcima spomenutim u nastavku ajeta. A što se tiče riječi Uzvišenog u istom ajetu: "izuzev šta je vanjsko od njega", kaže Ibn Kesir u svom tefsiru: "To jest, neka muškarcima strancima (koji im nisu mahremi) ne otkrivaju ništa od ukrasa osim onoga što se ne može sakriti, kaže Ibn Mes'ud: poput ogrtača i odjeće".

Prema tome, upotreba surme je uopćeno propisana, međutim nije dozvoljeno ženi da muškarcima pokazuje svoje ukrase, u što ulazi i surma, osim mužu i mahremima. Ve billahi tevfik.
________________________________________________

7. DA LI DODIR ŽENE KVARI ABDEST

Pitanje:

Esselamu alejkum.

Da li se gubi abdest ako prilikom kupovine dodirnem žensku osobu koja radi na kasi, kada mi vraća kusur i inače kad se slučajno dodirne žena (na pr. u autobusu)?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Oko kvarenja abdesta dodirom žene učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Skupina učenjaka je na stavu da se dodirom žene uopće ne kvari abdest, ovo je stav imama Ebu Hanife, Sevrija i mnogih drugih. Druga skupina učenjaka, na čemu je imam i Šafija, smatra da dodir žene uopćeno kvari abdest. Dok treća skupina ima stav da ako se žena dodirne sa strašću onda to kvari abdest a bez strasti ne kvari, na čemu je imam Ahmed.

Ispravano je prvo mišljenje, tj. da uopćeno dodir žene ne kvari abdest svejedno bilo to sa strašći ili ne i svejedno bila žena strankinja ili ona kojoj je mahrem, osim ako dodir uzrokuje izlazak mezja ili sjemena iz polnog organa. Dokaz da dodir žene ne kvari abdest je hadis koji se prenosi od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio neku svoju ženu i izašao da klanja a nije abdestio, pa reče ravija koji od nje prenosi: "Ko je to ako nisi ti?", pa se ona nasmijala. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i ostali, a prenešen u deset rivajeta. Jafja ibn El-Kattan i Buharija ocjenjuju ovaj hadis slabim, a Ebu Davud i Nesai' da je mursel, znači slab. Dok ga mnogi drugi muhaddisi ocjenjuju prihvatljivim i vjerodostojnim, poput Albanija i Šujaba Arnauta.

Međutim, dokaz koji presuđuje u ovoj temi je hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu u kojem se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao noćni namaz a ona je bila ležala ispruženih nogu ispred njega, pa kada bi htio na sedždu dodirnuo bi je i ona bi se pomjerila. Takođe, dokaz da ne kvari abdest je i to što je osnova da ništa ne kvari abdest osim ako dokaz ukaže, a mi u ovom slučaju nemamo prihvatljivog dokaza koji na to ukazuje. Naročito ako znamo da je Posanik, sallallahi laejhi ve sellem, često boravio u kući sa svojim ženama te je bio izložen time da ih dodirne a nije nam prenešeno ni u jednom vjerodosojnom dokazu od njega da dodir žene kvari abdest.

Oni koji smatraju da dodir žene kvari abdest dokazuju to sa šestim ajetom u suri El-Maide i 43. ajetu u suri En-Nisa' u kojem je došla riječ: "Ev lamestumunnisa'", što jezički znači "ili ste dodirnuli žene". A ispravno je da se ovdje misli na polni odnos jer je u ajetu riječ uzimanju tejemuma, a ovo je tumačenje Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i grupe mufessira, dok je Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, imao stav da se misli i na dodir žene. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!