Prica o lijecenju od sihra

Sellam alejkum, zelim ovu svoju pricu da podjelim sa vama a pogotovu sa svima onima koji vode borbu sa sihrom u nadi i zelji da ce ova moja prica pomoci da istrajete u lijecenju. Citam cesto (svako jutro uz kafu) N-um i sam Allah je svjedok koliko mi je ovaj sajt pomogao svojim tekstovima i odgovorima na moja pitanja da vas Allah nagradi za vas trud i rad. Podstaknuta sam da ispricam svoju pricu nekim pitanjima brace i sestara koji se lijece od sihra pa vidim koliko njih se plasi i cak odustaje od lijecenja ili namaza! Vjerujte mi braco i sestre, ja sam se...

lijecila pune 2 god, a istovremeno i ucila da klanjam, ucila sure (nista, ali ama bas nista nisam znala) a reakcije??!! Hoce li Vam biti dovoljno ako Vam kazem da je svako padanje na sedzdu bilo teze od giljotinje!!! Strah, neopisivi strah, drhtanje ruku i tezina na ledjima kao da imam dvije tone gvozdja na sebi! A da tome jos dodam da sam tad bila sama u kuci (brat je bio odsutan dugo vremena u inostranstvu)!!

Svako vece sam provodila u strahu i placu jer sam cula zvuke, osecala necije prisustvo, vjetar, dozivanje, ne smijem oci sklopiti odmah me neko dodiruje, bocka, zove.....Subhanallah!! A ujutru treba ici na posao neispavana, umorna, osusena sa podocnjacima do brade i opet strah da ce pasti noc i da cu se opet naci sama u kuci... Halalite mi, ali eto pocela sam od sredine, jer sve ovo se desavalo u tkz drugoj fazi, a prva faza je bila da sam bila ko kamen, kao mumija, samo sam gledala u jednu tacku i bila na ivici ludila... Govorila sam sebi "sad si na raskrsnici ili ces da poludis ili ces izaci iz ovog ko pobjednik"

A onda je dosla treca faza, namaz je poceo da bude "podnosljiv" osim sto sam nekad imala napade bijesa (dodje mi da iskocim iz sopstvene koze i vristala bih iz svog glasa a kad bih krik pustila cini mi se zemlja bi se stresla) Subhanallah!! A onda je doslo vece u kome sam posla na aksam namaz (oko 7h, ako se dobro sjecam) I svako padanje na sedzdu je pocinjalo povracanjem (znaci ustajem uzimam ponovo abdest) opet pad na sedzdu i opet povracanje i sve tako do iza 23h tek tad sam uspjela da zavrsim aksam namaz!!

Jedino olaksanje u tome je bilo sto to vece nisam bila sama, snaha je bila sa mnom i mnogo mi je pomogla, Allah je negradio! Od te noci je sve ovo prethodno nestalo, ali je doslo do borbe u snu!! Cesto sam nocu imala osjecaj da me nesto ili neko pritska svom snagom i gusi, davi, ne mogu da se pomjerim a ni da oci otvorim - mozda sam dva puta uspjela da vidim koscatu bijelu ruku i bijeli plast, ali lice nikako. Ovako je bilo sve dok na Vasem sajtu nije objavljen tekst o tome sto treba uciti prije spavanja i tekst Kursije koju sam odmah naucila!

Cudno je da sam najcesce te napade imala petkom ujutru (Allah najbolje zna)! Sve dok nisam uspjela da budem "prisebna" da to tako nazovem i da se sjetim i uspijem da pocnem da ucim Kursiju kad taj napad krene, a vjerujte mi to je jaaakoo tesko jer strah, bol i gusenje sve to pomjesano pa je jako tesko bilo sta izgovoriti...ali eto Allahovom miloscu uspjela sam...i danas mi se to nekad desava ali cim krene ja pocnem da ucim i interesantno je to da prije nego pocnem Kursiju samo od sebe podje prvo Allahu Ekber (3 puta) i napad vec slabi... Ovdje cu zavrsiti svoju pricu...mada moja borba se nastavlja, ali kako je bilo, sad je vise nego dobro.

Draga braco i sestre, pisuci sve ovo nije mi bila namjera da vam kazem kako sam ja bila jaka i istrajna niti da se isticem, vjerujte mi namjera mi je bila da pomognem (ukoliko je to ovako moguce) i podstaknem sve one koji se bore kao i ja, naravno uz Allahovu pomoc jer On je taj koji lijeci, daje i oduzima. Sto vise dove, nocni namaz i vjera u Allaha. I jos jedan mali savjet, meni to uvijek pomaze u teskim situacijama ili vesvesama, pomislite i recite sebi: "Ne dam da me preplasis, ni odvratis ni pobjedis, jaca sam od tebe jer uz mene je Allah" - vjerujte mi, ovomi mnooogo pomaze.

Zelim vam svako dobro, uz dovu da Vam Allah pomogne i podari Vam sabura i snage.

Medina