Tri nova pitanja i odgovora

1. Islamski brak

Pitanje: Esselamu alejkum, InshaAllah uskoro planiram da se udam, pa me interesuje da li je moguce serijatsko vjencanje obaviti i bez imama i pisanog ugovora, uz ispunjenje uslova prisutnosti velije i dva svjedoka, te odredjivanja mehra? Naime, u Bosni nije moguce serijatsko bez opstinskog vjencanja. Allah vas nagradio!

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Brak u islamu je istovremeno vjersko-moralni čin i dužnost, pravno-ugovorni akt i jedan od mnogobroinih Allahovih ajeta – znamenja i dokaza ljudima. Da je brak vjerska obaveza za bračni život sposobnim i imućnim muslimanima potvrđuju nam Kur’an i Hadis:

„Udavajte neudate i ženite neoženjene i čestite mladiće i djevojke svoje (makar bili robovi i ropkinje), ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna.“ (Kur’an, En-Nur, 32).

Pozivajući muslimane da stupaju i žive u brakovima Vjerovjesnik ih bodri: „Tenakehu tekaseru feinni ubahi bikumul-umeme jevmel-kijameti, – ženite se množite se, jer ću se ja s vama i vašom brojnošću ponositi na Sudnjem danu.“

Resulullah s.a.w.s., poziva i proziva mladiće da se obavezno žene, ako ispunjavaju uslove, iz slijedećih razloga: „Mladići! Ko od vas ima uslova da udovolji bračnim obavezama nek se oženi, jer je ženidba najbolje sredstvo da čovjek obori svoj pogled i da ne gleda tuđe žene i najsigurniji put za očuvanje od bluda.“ (Buharija i Muslim)

Da bi brak bio islamski mora biti sklopljen u ime i radi Allaha dž.š., i po šerijatsko-pravnim propisima. Po šerijatsko-pravnim propisima uslovi za valjanost islamskog braka su dvojaki i to:

1. šurutun-nikah – preduslovi za sklapanje braka i
2. erkanun-nikah – uslovi pri sklapanju braka.

Da bi dvije osobe mogle stupiti u brak nužno je da zadovolje šurutun-nikah, tj. da kao zaručnici budu:

· slobodne (hurrijjet)
· da su duševno i umno zdrave (akl),
· da posjeduju bračnu punoljetnst (bulug),
· da postoji slobodna volja zaručnika (rida’u tarefejn),
· vjeroispovijest zaručnika, posebno mladića,
· da mladić u izvjesnim slučajevima bude dostojna prilika djevojci,
· ledičnost i nikakva smetnja zaručnice a nekada i samog zaručnika,

· međusobno nerodbinstvo i nesrodstvo po kriterijima šerijata: po krvi, mlijeku i tazbinstvu i
· da zaručnici, i mladić i djevojka stupaju u brak namjerno, slobodno, isključivo svojom voljom, planski i pri punoj svijesti u ime i radi Allaha dž.š..

Punoljetstvo mladića i djevojke se u mnogim zemljama određuje zakonom, a biološki oni to postaju sposobnošću mladića za seksualne odnose i djevojke sa pojavom menstruacije što i šerijat priznaje.

Uslovi pri samom sklapanju braka – erkanun-nikah su:

· dozvola staratelja (iznul-velijj, po mišljenju većine islamske uleme)
· ponuda bračne zajednice (idžab),
· prihvatnje bračne veze (kabul),
· očitovanje o bračnoj vezi i zajednici mora biti u isto vrijeme i na istom mjestu,
· kandidati za brak moraju jedno drugo potpuno čuti pri ponudi i prihvatanju bračne veze i zajednice,
· vjenčanje se mora obaviti u prisustvu svjedoka kojii su čuli ponudu i prihvatanje braka i
· da se pri vjenčanju ugovori vjenčani dar – mehr.

Zato je sa stajališta islama u pravnoj ravni – brak ženidbeni ugovor, koji je prema šerijatskim propisima zaključen između muškarca i žene koji nemaju nikakvih vjerskih i šerijatsko-pravnih smetnji, u biti ugovor ili sporazum, na osnovu kojeg te osobe potpuno slobodno i na dozvoljen način žive u intimnom odnosu i stupaju u seksualne odnose koji su jedino u braku i kroz brak dozvoljeni.

Kako je jedan od uvjeta pri sklapanju braka prisustvo svjedoka i sami svjedoci moraju biti:

· punoljetni (a ne djeca),
· umno i duševno zdravi muslimani, kada se radi o sklapanju šerijatskog braka, da znaju da se radi o braku,
· da čuju u isto vrijeme ponudu i prihvat zaručnika.
Svjedoci pri sklapanju islamsko-šerijatskog braka ne mogu biti:
· duševno i umno poremećene osobe,
· potpuno gluhe osobe koje ne mogu čuti ponudu i prihvat braka,
· totalno pijane osobe i
· nemuslimani.

Po učenju islama brak spada u šerijatsko-vjersko pravo zato što se zasniva na Kur’anu i Hadisu i što se kao vjerski čin sklapa, u ime i radi Allaha dž.š., ali on spada i u šerijatsko građansko pravo (muamelat) i zato što je on vrsta potpuno slobodnog ugovora i sporazuma iz kojeg nastaju sasvim konkretne obaveze, dužnosti ali i prava i blagodeti za obje strane koje na halal način ne mogu nigdje i nikako van braka postići.

Dakle, brak se može sklopiti bez prisustva imama i formalno pisanog ugovora, ali uloga imama-alima jeste ta da se još jedanput provjeri da li su svi šerijatski uslovi ispunjeni i da slučajno ne postoji kakva šeriatska smetnja kako kod zaručnika, tako i kod staratelja, svjedoka, vjenčanog dara kao i kod same obznane čina sklapanja braka te na kraju i radi učenja dove budućim mladencima za sreću i berićet u braku.

Što se tiče pisanog ugovora i on je veoma bitan radi sjutrašnjeg dokazivanja da je se u braku, i radi ostvarivanja dunjalučkih prava koja nas sljeduju kako po vjeri tako i po zakonima država u kojima živimo. Taj pisani ugovor mora biti validan i službeno priznat. Pisani ugovor je također bitan radi eventualnog sjutrašnjeg razvoda, za šta se nanovo moraju sazivati svjedoci itd..

Dakle, smatram da vam je dozvoljeno da stupite u bračnu vezu na osnovu dozvole vašega staratelja – oca ili nekoga ko je ne mjesto njega, uz prisustvo svjedoka, i obznanu sklapanja braka po adetu i običaju mjesta u kojem živite – a opštinska formalnost se da ispuniti i kasnije ali je nije pohvalno odugovlačiti da ne bi došlo do kašnjenja ostvarenja dunjalučkih prava i obaveza kako muža i žene tako i inšallahu te’ala djece.

Lijepo je pozvati lokalnog imama da prisustvuje tom činu sklapanja braka, pa ako on nema dozvolu od svojih nadležnih službi da formalno sklapa brak – bez prethodno sklopljenog braka u Opštini – onda neka neformalno sklopi taj brak, proprativši buduću vezu učenjem Kur’ana, dovom i vazu-nasihatom.
___________________________________________________

2. Razvod braka sa zenine strane

Pitanje:

Jedna sestra je pitala u kojim slucajevima je zeni dozvoljeno da trazi razvod braka?

Odgovor:

Sejh Halid b. Su’ud el-Bulejhid, Član Naučne Saudijske Organizacije za Sunnet je napisao sljedeci tekst:

Situacije u kojima je, po islamu, ženi dozvoljeno da traži razvod braka

Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova; neka je salevat i selam na posljednjeg Allahovog Poslanika i miljenika Muhammeda s.a.w.s., na njegovu časnu porodicu i na njegove ashabe i na sve one koji slijede njegov put do Sudnjega Dana.

Osnova, kada je u pitanju brak, jeste vladavina ljubavi, sloge i međusobnog razumjevanja međ’ supružnicima, shodno riječima Allaha dž.š., koji kaže: „Od Njegovih znakova jeste i to što je od vas druge vaše stvorio, kako bi se uz njih smirili, i dao je da među vama vlada ljubav i samilost; doista su u tome znaci za one koji razmišljaju!“ (el-Rum, 21.)

Razvod braka je propisan-dozvoljen u posebnim i specifičnim situacijama, koje su nespojive sa srećom i uživanjem, kada život više liči na patnju koja se ne može podnijeti, ili na međusobno izbjegavanje bračnih drugova, koji se nikako više ne mogu složiti.

Situacije u kojima se dozvoljava ženi traženje razvoda jesu sljedeće:

1. Ako je ženi ogavan izgled (halk), ili moral (huluk), njenog muža, i to je stiglo do tog stepena da se više ne može živjeti sa time, jer joj je muž postao poput nekoga od mahrema, pa makar taj čovjek i bio dobar u pitanjima dina-vjere. Dozvoljeno joj je tražiti razvod braka od njega, pa ako joj, iz dobročinstva svoga, to dozvoli – to će se smatrati razvodom, a ako joj bude tražio protunaknadu to će se smatrati „el-Hul’om“, shodno hadisu Ibnu Abbasa r.a.: Žena Sabita b. Kajsa r.a., je došla Poslaniku s.a.w.s., rekavši: O Allahov Poslaniče, ne zamjeram Sabit b. Kajsu niti ahlak niti din, ali mrzim kufr nakon primanja islama (tj. grijeh neposlušnosti prema mužu). Poslanik s.a.w.s., reče: Hoćeš li mu vratiti baštu koju ti je poklonio? Da – odgovori ona. Poslanik s.a.w.s., reče Sabitu: Prihvati baštu zauzvrat, i razvedi je!“ (Buhari)

2. Ako žena ne bude zadovoljna vjerom svoga muža, gdje će trpjeti štetu na vjerskoj osnovi ako ostane zajedno s njim, u slučaju da joj je muž fasik-griješnik, koji ne izvršava farzove-naredbe, ili pak konzumira opojna sredstva, ili je poznat po činjenju nemorala i ogavština, ili traži od nje da se otkriva i da čini zabranjena djela, uz činjenje ostalih velikih i teških grijeha, dok će ona raditi na tome da ga popravi, pa ako joj, nakon uloženog truda, to ne pođe za rukom, dozvoljeno joj je da mu traži razvod braka, a nekada će joj to biti i obaveza, shodno interesu njene vjere, pa ako ne bude htio razvesti je – svoj slučaj će prijaviti vlastima-državi (hakim), kako bi je država razvela od njega, shodno hadisu Poslanika s.a.w.s., koji kaže: „Ne smije se trpiti niti nanositi šteta!“ (Ibnu Madždže)

3. Ako će zbog zajedničkog života žena trpiti fizičku ili psihičku štetu, u slučaju da je njen muž zulumćar koji je napada, bije, tuče, psuje, vrijeđa, ne poštuje je i ne cijeni, ili je psihički zlostavlja i vrijeđa, i u čast joj dira, i sa njome se ophodi kao sa robom, i sve navedeno se dešava često i u kontinuitetu; ona ga savjetuje, opominje, pokušava ga popraviti, pomagajući se sa ljudima od utjecaja i dobre volje pri svemu tome; ako sve to pomogne elhamdulillah, a ako sve to ne bude od pomoći, tražiće razvod od njega i spašavaće se od njegova zla!

4. Ako muž ne bude ispunjavao svoje obaveze prema ženi, pa bude tvrdica i cicija, uskraćujući joj neophodnu nafaku i izdržavanje, ili joj sa te strane ni malo pažnje ne poklanja, ili ne spava s njom, što joj pričinjava štetu i izlaže je fesadu i nemoralu, ili joj ne obezbjeđuje stan kakav njoj dolikuje po adetu dotičnog mjesta, ili je izbjegava i ne boravi kod nje u kući bez opravdanog razloga. Ona će tražiti svoja prava od njega, podsjećajući ga na Allaha dž.š., i na Njegovu kaznu – pa ako ne izvrši svoje obaveze i ne dadne joj njena prava ili se ne dogovori sa njom u vezi toga – dozvoljeno joj je tražiti razvod braka zbog neispunjavanja svojih prava u toj bračnoj zajednici.

Što se tiče ostalih situacija koje se često dešavaju među supružnicima u njihovom svakodnevnom životu poput svađa ili zavisti ili razilaženja u mišljenju i stavu ili nekomuniciranja s ostatkom familije ili slabljenja ljubavi – ženi nije dozvoljeno da zbog ovih stvari traži razvod braka od svoga muža, zbog toga što kuće i familije uglavnom počivaju na ljudskotini i lijepom suživotu a ne na ljubavi, kako nam to potvrđuje imam Šafija rhm.. Bračni život nije pošteđen talasanja i problema, i to nije bio slučaj ni sa kućom Poslanika s.a.w.s., niti njegovih ashaba!

Zbog svega navedenog se bilježi izričita zabrana i žestoka prijetnja svakoj onoj ženi koja zatraži razvod braka bez šeri’atski opravdanog i ubjedljivog razloga. Poslanik s.a.w.s., kaže: „Koja god žena zatraži razvod od svoga muža bez šeri’atski opravdanog razloga – džennetski miris je takvoj ženi zabranjen!“ (Sahih. Ebu Davud, Tirmizi, Ibnu Madždže, Darimi, Ibnu Hibban)

Stoga je obaveza svakoj ženi – muslimanki – da se boji Allaha dž.š., i da zastane na Njegovim granicama, i da ne traži razvod braka za svaku sitnicu, kako ne bi bila jedna od onih na koje se odnosi prethodno citirani hadis Muhammeda s.a.w.s., te kako ne bi, na taj način, zaslužila Allahovu dž.š., srdžbu!

Ženi također nije dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža onda ako njen muž, pored nje, oženi drugu ženu, jer je taj postupak od strane muža propisan i dozvoljen vjerom, i na to šeri’at ne gleda kao na štetu, izuzev ako neka žena nije to uslovila prije stupanja u brak, ili pak prva žena bude trpjela dinsku ili dunjalučku štetu od strane muža zbog postojanja druge žene – kako smo to na početku pojasnili.

Sva priča do sada je kružila samo oko dozvoljenosti toga da žena traži razvod braka, a što se tiče same realizacije toga to će ovisiti o vaganju između koristi i šteta koje će nastati onda ako dođe do razvoda braka, uz šta se mora staviti akcenat i na hal i situaciju same žene nakon razvoda braka, kao i na hal i situaciju djece i njihov sveukupni socijalni status.

Pametna žena neće brzati niti će žuriti kada je donošenje ovako krupne odluke u pitanju, i to će činiti samo nakon konsultacija sa mudrim, učenim, pametnim i dobrim ljudima, i to nakon sagledavanja sveukupne situacije i posljedica toga čina, pogotovo ako se imaju sitna djeca.

Žena ne treba pristupati zahtjevu za razvod braka izuzev u velikoj nužda situaciji, kako bi nastojala očuvati svoju porodicu i djecu od gubljenja i socijalnog, moralnog i vjerskog zastranjivanja, što se dešava velikom broju razvedenih brakova.

Onaj ko malo bolje razmotri brojne tužbe i optužbe kako sa strane muževa tako i sa strane njihovih supruga primjetiće da se puno pretjeruje i da u globalu te optužbe ne odgovaraju činjeničnom stanju, i da je u globalu to bio zahtjev za savršen i perfektan brak, što je teško ili gotovo nemoguće postići!

Familija muža može mnogo doprinjeti u rješavanju njegovih bračnih problema, jer ako su oni bili razlog problemu, a žena se maksimalno trudi po pitanju njih – trebaju se savjetovati i nasihatiti, pa ako se poprave elhamdulillah, a ako se ne poprave – ženi nije obaveza da sa njima održava šeri’atske veze izuzev ako hoće dobrovoljno činiti im dobročinstvo. Neće ih posjećivati izuzev ako su u pitanju neke familijarne prigode i redovi shodno adetu tog mjesta, kako bi sa sebe otklonila priče „dokonih“ (sufeha’)!

Sve u svemu, ako se na tebe odnosi neka od navedenih četiri tačaka, gdje je šteta očevidna i situacije nesnošljiva i teška – dozvoljeno ti je traženje razvoda braka, a ako se ni jedna od prethodne četiri situacije ne odnose na tebe, nije ti halal i nije ti dozvoljeno da tražiš razvod braka! Obaveza ti je da saburaš i da doviš, i da sa ljudima postupaš lijepo radi Allaha dž.š. – a Allah je taj koji situacije i halove mijenja!

Sallallahu ala nebijjina Muhammed ve alihi ve sahbihi ve sellem
________________________________________________

3. Tetoviranje radi saobracajne nesrece

Pitanje:

Vec duze vreme razmisljam o tetoviranju kao o praznjenju enormno velike skupljene negativne energije. Zbog saobracajke koja mi se desila pre 6 godina, kada mi se zivot okrenuo naglavacke a koja je ostavila trajne posledice (u pitanju je nepokretnost ruke). Iako znam da je haram, zanima me da li je mudro, a pre svega dozvoljeno, ako bih time zasigurno onemogucio cinjenje veceg zla (harama)…?

Odgovor:

Allahov Poslanik s.a.w.s., je prokleo ženu koja tetovira i onu koja se podvrgava tetovaži, te onu koja oštri zube i onu kojoj se zubi oštre. (Muslim) Ova zabrana se odnosi i na muskarce naravno, samo je akcenat stavljen na zene posto je ranije, tetoviranje kao pojava bila izrazenija kod zena.

Dakle, muskarcu ne prilici da svoje zivotne probleme rijesava na «zenski » nacin, i pogotovu ne da se svoje « negativne energije » rijesava na taj haram i zabranjen nacin. Treba da razmisljas o tome sto ti se desilo, da li ti je to bilo samo iskusenje ili je bila kazna u pitanju, pa bi bolje bilo da svoj zivot preusmjeris stazom pokornosti Allahu dz.s., te predavanjem ibadetu i takvaluku, a ne da ides u kontra smjeru. Izmori sebe radom i brakom, a ako se nema posla ili mogucnosti da se zenis onda umori svoje tijelo postom i sportom.

Dakle, niti je mudro, niti je dozvoljeno, da svoje tijelo dodatno unistavas. Izvuci pouku iz toga sto ti se desilo, i nemoj se pravit sejtanovim prijateljem, cije rijeci Allah dz.s., navodi u Kur’an-i-Kerimu : “… i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!“… (En-Nisa’: 119) – a Allah dz.s., najbolje zna.

Na pitanja odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Imam „Sultanija“ džamije, Plav, CG