Skip navigation.
Pocetna

E-post: info@n-um.com

368. Višeženstvo

368. Višeženstvo

PITANJE:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve barekatuhu! Postovana redakcijo! Redovno posjećujem vašu stranicu i zaista mi je drago da ovakva stranica postoji radi nas muslimana koji tražimo kako dokaze tako i osvježenje za naša srca. Molim Allaha da vam ukabuli vaš rad i da vaša hajr djela vidite na Sudnjem danu, kada će svakom od nas djela biti prikazana. Allah vas pomogao u daljnjem radu i da se inšallah svi zajedno okoristimo radom naše braće i sestara koji se zalažu za širenje našeg islama. Naime ja se javljam sa jednim pitanjem koje sam dosta dugo vremena tražila...

Čini mi se kako se u našem današnjem vremenu uveliko rasprostranilo pitanje vezano za ženidbu druge žene... Mene zanima, da li je dozvoljeno muškarcu koji je dobrostojeci u materijalnom smislu, da oženi drugu ženu, ako prva žena ispunjava sve uslove. Znači, prva žena je mu'minka sa kojom ima djecu, sa kojom je stekao sve što ima i u braku su dugi niz godina, da li mu je dozvoljeno, iako on zna da će njegov postupak "razoriti " prvi brak i da je sa tim činom poljuljao temelje prvog braka????....

Molim vas da objasnite braći da brak nije samo zadovoljavanje, niti da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svoje brakove uzimao kao takav primjer.... Ako se brat povede za skrbnistvom te druge žene, žasto ne uzme (pošto je danas moguće) žiro-račun i ne uplaćuje toj sestri mjesečno određen iznos (nedavno sam pročitala tekst na vašoj stranici da je brat upravo radi ovakvog skrbljenja zaradio Džennet).

Čini mi se da se danas uzima sve zdravo za gotovo, i da mnoga braca - povedena sa hadisima (a ne znaju u temelju te hadise) - ruše svoje brakove i temelje svoje porodice. Zar nam nije dužnost da uzimamo veće dobro od štete koja se može prouzrokovati ovakvim činom. Da li je ženi dozvoljeno da traži razvod braka, ako će drugi brak uticati na njeno zdravlje i odgoj njene djece???...
Ova pitanja ne zanimaju samo mene, već veći dio populacije, jer kako navedoh, da se pitanje višeženstva rasprostranilo i da današnja braća ucjenjuju sestre sa psihičke strane višeženstvom.
Halalite što sam odužila s pitanjem, ali ovo što sam napisala nisam nigdje mogla da nađem. Allah vam dao svako dobro! Es-selamu alejkum!

ODGOVOR:

Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullahi ve berekatuh!

Zahvala pripada Uzivšenom Allahu, dželle še'nuh, i neka je Salavat i Selam na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.

Uzvišeni Allah, azze ve dželle, rekao je: "... ženite sa onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati." (Prijevod značenja, En-Nisa, 3)

Spomenuti ajet je jasan i nedvosmislen dokaz da je dozvoljeno muškarcima da budu u braku sa više od jedne žene, tj. sa dvije, tri ili četiri žene - shodno mogućnostima i potrebama, i na tome su jednoglasni svi islamski učenjaci.

Vaša konstatacija: "Čini mi se kako se u našem današnjem vremenu uveliko rasprostranilo pitanje vezano za ženidbu druge žene...", je djelimično tačna - na žalost -, jer je i dalje samo teoretsko pitanje o kojem se piše i raspravlja, ali ga malo ima u praksi. Današnji muslimani, gotov da su ga izbrisali iz svojih života i totalno su neupoznati o njegovim propisima, vrlinama, koristima i td., nego se povode za nevjernicima, Allahovim neprijateljima i ženama u shvatanju tih i sličnih propisa. Da je u zadržavanju na jednoj ženi bogobojaznost, hajr i prosperitet, sigurno bi nas u tome pretekli oni koji su bili bolji od nas - ashabi i tabi'ini.

Se'id b. Džubejr, rahimehullah, kaže: "Ibn-Abbas, radijallahu anhuma, upitao me je: 'Jesil se oženio?' 'Nisam!' - odgovorio sam, na što je on rekao: 'Pa oženi se, jer doista je najbolji u ovom ummetu onaj koji ima najviše žena.'" Predaju je zabilježio Imam Buhari u Sahihu (5069) u "Poglavlju o mnoštvu žena".

Na pitanje: "Da li je dozvoljeno muškarcu koji je dobrostojeći u materijalnom smislu, da oženi drugu ženu, ako prva žena ispunjava sve uslove?", odgovor je lagan i jasan - naravno da je dozvoljeno. Ako takvom muškarcu nije dozvoljeno, pa kome je onda dozvoljeno?! Višeženstvo nije potreba kojoj se prilazi samo kada nužda zahtijeva, kao da mu je prva žena teško bolesna, ili je odsutan od kuće u dalekoj zemlji, ili želi da se brine o udovici i sl.

Čovjek ima pravo da oženi drugu, treću ili četvrtu ženu bez ikakvih posebnih povoda, tj. iz strastvenih nagona i sl. (što je dovoljan povod), pod uslovom da kod njega preovladava mišljenje da će biti pravedan, a o značenju pravednosti ćemo, inšallahu te'ala, drugom prilikom govoriti. Allah, azze ve dželle, iz Svoje mudrosti dopustio je muškarcima višeženstvo i ograničio ga na četiri žene, za razliku od perioda džahilijjeta (paganstva), kada su muškarci ženili više od četiri žene.

Ibn-Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Gajlan b. Seleme, radijallahu anhu, primio islam, a imao je deset žena koje su primile islam s njim, pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da od njih odabere četiri. Hadis su zabilježili Ahmed, Tirmizi, Ibn-Hibban, Hakim i drugi, a islamski učenjaci su složni da se po njemu postupa, iako ima određene mahane u lancu prenosilaca.

Poligamija je sunnet Tvog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji kaže: "... i ženim se ženama, pa ko se okrene od mog sunneta, ne pripada meni." Hadis su zabilježili Buhari i Muslim. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u isto vrijeme imao je devet žena (taj broj bio je dopušten samo njemu, dok je za ostale granica četiri), a Allah, azze ve dželle, rekao je: "Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje." (Prijevod značenja, El-Ahzab, 21).

Njegove, sallallahu alejhi ve sellem, supruge bile su: Hadidža b. Huvejlid, Sevda b. Zem'a, Aiša b. Ebi Bekr, Hafsa b. Omer b. el-Hattab, Ummu Habiba b. Ebi Sufijan, Ummu Seleme b. Ebi Umejje, Zejneb b. Džahš, Zejneb b. Huzejme, Džuvejrija b. el-Haris, Safijja b. Hujejj i Mejmuna b. el-Haris. Devet od njih (sve osim Hadidže i Zejnebe b. Huzejme), radijallahu anhunne, bile su u njegovom, sallallahu alejhi ve sellem, posjedu u isto vrijeme. (Vidi: Muhtesar siretin-nebevijje od Abdul-Ganijja el-Makdisija, str. 105-116).

Višeženstvo je bio običaj i nekih od prijašnjih poslanika, alejhimus-selam, kao što se spominje za Sulejmana i njegovog oca Davuda, alejhimas-selam. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Sulejman b. Davud, alejhis-selam, jednom prilikom je kazao: 'Doista ću večeras obići (tj. imati odnost sa) devedest supruga – u drugoj predaji stotinu a u trećoj sedamdeset -, i svaka od njih će roditi konjanika koji će se boriti na Allahovom putu!' Jedan od njegovih prijatelja reče: "Inšallah!", a on, alejhis-selam, ništa ne reče. Ni jedna od njih nije rodila, osim jedne, koja je rodila pola djeteta." Zatim Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Da je rekao inšallah, svi bi se borili na Allahovom putu!" Hadis su zabilježili Buhari i drugi.

Vehb b. Munebbih u El-Mubtede-u i Hakim u El-Mustedrek-u, rahimehumallahu, zabilježili su određene predaje u kojima se spominje da je Sulejman, alejhis-selam, imao hiljadu žena, a Allah najbolje zna. (Vidi: Fethul-Bari od Hafiza Ibn Hadžera, 6/561).

Uvaženi šejh Abdul-Aziz b. Baz, rahimehullah, rekao je: "Kada je u pitanju višeženstvo, osnova je da je propisano svakom onom koji je u mogućnosti i ne boji se za sebe da će biti nepravedan, zato što u višeženstvu ima mnogo koristi, kao čuvanje spolnog organa, njegova čednost i čednost žena koje je oženio, činjenje dobročinstva prema njima, mnoštvo potomstva, što ujedno znači povećavanje ummeta i mnoštvo onih koji će samo Allaha, Jedinog, obožavati..." (Vidi: El-Kelimat fi bejani mehasini te'addudiz-zevdžat, str. 23)

Imam ehli-sunneta Ahmed b. Hanbel, rahimehullah, rekao je: "Smatram, da u ovom vremenu čovjek treba da oženi četiri žene, kako bi sačuvao čednost." (Vidi: Isti izvor, 24). A šta bi onda, rahimehullah, rekao za naše vrijeme!?

Kaže El-Kadi Ijjad, rahimehullah: "... a što se tiče ženidbe, ona je propisana u Šerijatu i u običajima. Doista, ženidba je dokaz potpunosti i muškosti, i još od davnina je zabilježeno da se ljudi ponose mnoštvom žena. Hvalisanje višeženstvom je običaj prethodnika, a u Šerijatu preneseni sunnet... Čak su i pobožnjaci među ashabima (zahidi, askete) bili poznati po mnoštvu žena i robinja." (Eš-Šifa, 87-88).

Ostavljanje višeženstva podsjeća na zabludjelu sektu sufija (možda i kršćana prije njih), koji smatraju da je preče posvetiti se ibadetu nego baviti se ženidbom, što je suprotno stavu većine islamskih učenjaka. Razumnom čovjeku je dovoljno da razmisli koliko je samo koristi – dunjalučkih i ahiretskih – za čovjeka koji ima puno žena, a i za same te žene, i svaki govor je suvišan.

Ebu Umame, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ženite se, jer ću se ja, doista, ponositi sa vama pred drugim ummetima (narodima). Nemojte biti kao kršćanski pobožnjaci!" Hadis je zabilježio Bejheki, a Hafiz Ibn Hadžer ga je spomenuo u Fethul-Bariju bez prigovora.
Poznati ashab Mugire b. Šu'be, radijallahu anhu, oženio je oko 40 djevojaka iz Ebu-Sufijanove, radijallahu anhu, porodice. (Vidi: Sijeru e'alamil-nubela, 3/30).

Asim el-Ahvel prenosi od Bekr b. Abdullaha, a on od Mugire, radijallahu anhu, da je rekao: "Oženio sam, doista, devedeset ili više žena!" Imam Ibnul-Mubarek, rahimehullah, rekao je: "Mugire b. Šu'be, radijallahu anhu, uvijek je imao četiri žene, koje bi – nakon određenog vremena – sakupio na jedno mejsto i rekao im: 'Entunne hasenatul-ehlak (vi ste lijepog ahlaka), tavilatul-e'anak (visokih vratova), lakinni redžulun mutallak (ali sam ja čovjek koji puno daje razvode), fe entunne et-tallak (pa ste sada sve razvedene)'."

Ibn-Vehb prenosi od Imama Malika, rahimehullah, da je rekao: "Mugire, radijallahu anhu, bio je poznat po mnogo ženidbi, i imao je običaj reći: 'Onaj ko ima jednu ženu, kada mu se razboli i on se razboli, kada dobije hajz i on dobije hajz, a onaj koji ima dvije žene je kao između dvije vatre.' Zato je od odjednom ženio i razvodio četiri žene."

Zubejr b. Avvam, radijallahu ahhu, - jedan od deseterice kojima je obećan Džennet – imao je čeiri žene, kako je zabilježio Buhari. Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, u komentaru ove predaje kaže: "... u njoj je dokaz da nije pokuđeno imati mnogo žena." (Vidi: Fethul-Bari: 6/232).

Unuk Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Hasan b. Ali, radijallahu anhuma, bio je poznat po mnoštvu ženidbi i razvoda. Spominje se da je za života oženio oko 70 žena, i rijetko kad je bio bez četiri žene u isto vrijeme. (Vidi: Sijeru e'alamin-nubela, 3/253, 261, 267) Neki spominju da taj broj dosteže i do devedeset. (Vidi: Tehzibul-kemal, 6/236).
Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, spominje zanimljiv podatak u biografiji ashabijike Selame bint Ma'kil el-Huza'ijje, radijallahu anha, da je njena majka Ummu Haridže bila u braku sa preko četrdeset muškaraca, i da su imali običaj da kažu za djevojku koja se brzo uda: "Udala se brzo poput Ummu Haridže!". (Vidi: Isabe, 7/704).

Imam Nesa'i, rahimehullah, - autor Sunena – imao je četiri žene i dvije robinje. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 11/138). Spominje se da je Imam Hammad b. Seleme, rahimehullah, oženio sedamdeset žena i da mu niti jedna nije rodila dijete. (Vidi: Sijer, 7/451). Amr b. Merzuk el-Bahili, rahimehullah, (umro 224 h.g.) bio je upitan: "Da li je istina da si se oženio hiljadu puta?", na što je odgovorio: "Ili više od toga!" (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 10/291).

Imam Šafija, rahimehullah, kazao je za poznatog hafiza i imama Abdul-Melika b. Džurejdža, rahimehullah, da je stupio u mut'a brak sa devedest žena – da nas Allah sačuva – jer ga je smatrao ispravnim i validnim. (Vidi: Sijer, 6/333). (Nema sumnje da je njegov postupak neispravan i pogrešan, jer je mut'a brak zabranjen jasnim dokazima, ali su neki od učenjaka pogrešno shvatili oređene predaje ili do njih nije došla zabrana, da im se Allah smiluje i oprosti im grijehe).

Jedan od hanbelijskih pravnika Abdul-Mun'im el-Hanbeli, rahimehullah, (umro 596 h.g.) imao je 148 robinja. (Vidi: Et-Tadžul-mukelil, str. 79). Pozati karija (učač Kur'ana) Muhjiddin es-Sa'di, rahimehullah, bio je puno zauzet ženidbom, tako da je za života oženio oko 30 žena. Es-Semhudi, rahimehullah, jedan od poznatih muftija Medine, za njega se spominju čudne priče kada je u pitanju višeženstvo.

Hamza b. Abdullah en-Naširi, rahimehullah, - jedan od šafijskih učenjaka -, (umro 926 h.g.) koji je bio poznat po mnoštvu učenika, oženio je preko 100 djevica u toku života. Ibn-Nedždžar, rahimehullah, spominje za El-Bena'ija el-Bagdadija (umro 600 h.g.) da je bio u braku sa 90 žena. (Vidi: El-Vafi bil-vefejat, 5/83). Isti Ibn-Nedždžar, rahimehullah, (umro 599 h.g.) imao je 20 robinja, koje su bile među najljepšim ženama. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/34).

Jedan od hanefijskih pravnika, Ahmed b. Isma'il et-Tebrizi, rahimehullah, bio je poznat po ženidbi i razvodima. (Vidi: Ed-Davul-lami'a, 1/241-242). Mubarek b. Kamil el-Bagdadi el-Hanbeli, rahimehullah, - poznati muhaddis (umro 543 h.g.) – mnogo puta se ženio i imao je puno djece. (Vidi: Lisanul-mizan, 5/11-12). Šejh Abdul-Kadir el-Džejlani, rahimehullah, - poznati pobožnjak (umro 561 h.g.) – imao je 49 djece. (Vidi: Šezurat, 4/202).

Od onih koji su imali četiri žene je i šejh Ebu Omer Muhammed b. Ahmed b. Kudame el-Magdisi el-Hanbeli (umro 607 h.g.). (Vidi: Es-Sijer, 22/9). Hanbeliski učenjak Ibrahim b. Abdul-Vahid el-Džema'ili (umro 614 h.g.) imao je također četiri žene. (Vidi: Isti izvor, 22/52). Ibnul-Hamra, rahimehullah, glavni hanefijski šejh u Damasku u svoje vrijeme (umro 994 h.g.), bio je poznat po mnoštvu ženidbi. (Vidi: Ed-Davul-lami'a, 10/39). Poznati fekih i pobožnjak Abdus-Selam b. el-Mutahhir el-Hulli (umro 632 h.g.) imao je oko 20 robinja. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/137).
Imam i hafiz Ibn Dekik el-'Id, rahimehullah, jedan od najpoznatijih imama u ummetu (umro 702 h.g.), imao je mnogo robinja. (Vidi: El-Vafi, 4/194).

Od čudnih slučajeva – kojeg prenose hafizi Ibnul-Dževzi i Ibn Kesir – je Muhammed b. et-Tajjib es-Sabbag (umro 423 h.g.), za kojeg se spominje da je oženio 900 žena, a Allah najbolje zna da li je istina. (Vidi: El-Mutezam, 8/71; Tarih Ibn Kesir, 12/38).
Ahmed b. Mervan – jedan od emevijskih kraljeva (umro 454 h.g.) – imao je 365 robinja. Svaku noć se osamljivao sa jednom od njih. (Vidi: Es-Sijer, 18/118).

Hafiz Ibn-Hadžer, rahimehullah, spominje da je Abdul-Latif es-Subki (umro 788 h.g.) – sestrić Tekijuddina es-Subkija, poznatog šafijskog učenjaka – imao mnogo robinja, čak se spominje da je za života posjedovao preko 1000 robinja. (Vidi: Inbaul-Gumr, 2/237). (Detaljnije se vratiti na djelo El-Uzzab od šejha Bekr Ebu Zejda, rahimehullah, str. 203-230).

U današnje vrijeme, mnogi od velikih učenjaka u ummetu imali su i imaju više žena, kao šejh Ibn-Baz, Albani, Salih el-Fevzan, Abdul-Muhisn el-Abbad i dr. Spomenuti primjeri ispravnih prethodnika i islamskih učenjaka nam samo pokazuju da je višeženstvo bila normalna pojava među njima i da nisu od toga pravili "bauk" niti su ga smtrali "kriminalom" i sl. Naprotiv, oni su se bojali Allaha, dželle še'nuh, više od ostalih, kao što Uzvišeni kaže: "A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni." (Prijevod značenja, Fatir, 28). Iako ne možemo reći da su svi spomenuti primjeri ispravni, jer, najbolja uputa je uputa Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, a svima nam je poznato kako je živio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i kako se ophodio sa svojim suprugama.

Mnogi od braće se poigravaju sa propisima višeženstva, pa, ili se ožene, a znaju da nemaju uslova za izdržavanje, pa na kraju razvedu jednu od žena (pretežno drugu jer je prva uvijek stabilna), ili ne ispunjavaju prava prema ženama, ili čine prema jednoj od žena jasnu nepravdu i sl. Na drugoj strani, imamo žene za koje ne postoji pravedan muškarac. Šta god da uradi on je nepravedan, čemu je uzrok brkanje propisa, neznanje, pogrešno shvatanje pravednosti i td. Istina je sredina između dvije zablude.

Vaša riječi: "Ako se brat povede za skrbnistvom te druge žene, žasto ne uzme (pošto je danas moguće) žiro-račun i ne uplaćuje toj sestri mjesečno određen iznos..." - su razočarujuće. Ja Vama postavljam isto pitanje: "Zašto taj brat ne razvede prvu ženu, otvori joj žiro-račun i mjesečno uplaćuje pomoć, a oženi tu drugu ženu pa s njom živi sretno?" Kako ste zadovoljni svojoj sestri muslimanki sa onim što niste zadovoljni sami sebi? Zar te sestre ne zaslužuju da imaju muškarce pored sebe - a one koje su udate znaju šta to znači – kao i druge žene. Kada ćemo jednom početi zdravo razmišljati, bez pristrasnosti.

Zatim, pitali ste da li je dozvoljeno ženi da traži razvod tim povodom? Odgovor je, da je ženi haram da traži razvod radi toga, jer se ne smatra validnim razlogom za traženje razvoda, osim ako je žena pri sklapanju bračnog ugovora uslovila da ne smije da se ženi, onda joj je – po ispravnijem mišljenju - to dozvoljeno.

Sestra, kojoj drugi brak njenog muža prestavlja veliko iskušenje, obavezna je da se strpi i da zna da je hajr u onome što joj je Allah, dželle še'nuh, odredio. Nekada čovjek misli da je nešto loše po njega – a ono je dobro, a nekada misli da je dobro – a ono je loše. Možda upravo drugi brak njenog muža bude uzrokom da je Allah sačuva mnogih belaja i iskušenja, da je Allah uputi, nagradi, otvori joj vrata znanja i pokornosti i sl.

Zasigurno su žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, radijallahu anhum, bile nabolje i najbogobojaznije žene pod nebeskim svodom, ali, i one su imale ista iskušenja. Nisu smatrale sebe manje bitnim i vrijednim zato što su njihovi muževi u braku sa drugim ženama, naprotiv, potpomagale su se međusobno na dobročinstvu, bogobojaznosti i pokornosti muževima.

A to što određeni muškarci psihički ucjenjuju žene sa višeženstvom – kako kažete – i sl. je bez sumnje pogrešno. Musliman treba da lijepo i dostojanstveno živi sa svojom suprugom, kao što, dželle še'nuh, kaže: "S njima lijepo živite!" (Prijevod značenja, En-Nisa, 19).

Žalosti nas što često čujemo kako neki – koji se pripisuju slijeđenu sunneta – maltretiraju svoje supruge, pod raznim izgovorima. Jedan od njih tuče pesnicama ženu, drugi joj čupa kosu, treći je ostavlja gladnom dok se igra sa braćom i sl. Najgore od svega je što su ti džahili ubijeđeni da imaju opravdanja i dokaze za svoje postupke i time čine nepravdu vjeri (islamu), pored nepravde i ponižavanja kojeg čine svojim suprugama – da nas Allah, dželle ve ala, sačuva zablude nakon upute.

Također, bitno je napomenuti da je ženina ljubomora normalna i prirodna stvar. Nema smetnje da žena bude ljubomorna na svog muža, jer ako nije ljubomorna, upitno je da li ga zaista i voli. Ali, sporno je kada ta ljubomora pređe granice, pa se ne mari za Allahovim, dželle še'nuh, propisima i zabranama. Neke od žena, da na Allah sačuva, možda odu i u nevjerstvo - što je propast i na dunjaluku i na ahiretu – zato što joj se muž oženi sa drugom ženom. Muslimani moraju prihvatati i biti zadovoljni sa svim propisima vjere, što ne znači da ne smiju osjećati poteškoću, jer nisu svi propisi lagani i dragi srcima, ali je zabranjeno da preziru propise i da ih odbacuju.

Allaha, azze ve dželle, molim da muslimane i muslimanke poduči propisima vjere, da ih uputi Putevima spasa, sačuva ih fitni i iskušenja, oprosti im grijehe i uvede ih u džennetska prostranstva.

Napisao: Amir I. Smajić
Medina, 17. ša'ban 1433 h. g.