Skip navigation.
Pocetna

NE PRIMAMO NOVA PITANJA *** E-post: info@n-um.com *** NE PRIMAMO NOVA PITANJA

Sedam pitanja i odgovora

Sedam pitanja i odgovora

1. Hoće li nepokrivena muslimanka ući u Džennet

Pitanje: S obzirom da sam jako mlada, zanima me dali žena može ući u Džennet ako nije bila pokrivena naravno podrazumijeva se da je obavljala druge islamske šarte itd., jedino što nije bila pokrivena??

ODGOVOR:

Žena koja izvršava islamske i vjeruje u imanske šarte, a pri tome nije bila pokrivena, te umre na tome, ući će u Džennet sa Allahovom dozvolom nakon što iskusi džehennemsku kaznu grijeha nepokrivanja, osim ako joj Uzvišeni oprosti taj grijeh te je ne kazni zbog toga. U svakom slučaju ona će ući u Džennet kad tad jer je umrla na tevhidu. Ono što Uzvišeni ne oprašta mu'minima je širk a sve drugo ako hoće oprostit će im a ako im ne oprosti iskusiće džehennemsku kaznu zbog tih grijeha.

Kaže Uzvišeni: "Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko drugog smatra Allahu ravnim čini, izmišljajući laž, grijeh veliki". (En-Nisa, 48), a u drugom ajetu iste sure: "Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan". (En-Nisa, 116) Zato musliman mora naučiti šta je širk i znati njeove oblike i manifestacije da bi ga se sačuvao.

To da će svaki musliman koji umre na tevhidu kad tad ući Džennet, ali ovo ne treba da zavede i zavara, jer najblaža kazna džehennemska, kako je došlo u vjerodostojnom hadisu, je da stopala budu u vatri a od nje da ključa mozak.
___________________________________________

2. Brzo klanjanje teravije

Pitanje:

Esselamu alejkum, Šta da radimo ako se u obližnjoj džamiji teravija klanja prebrzo, a u drugoj džamiji možemo stići klanjati samo 8 rekata, je'l bolje otići u tu džamiju i klanjati samo 8 rekata? I hoćemo li imati vrijednost teravije kao da smo cijelu noć klanjali?

Odgovor:

Alejkumusselam.

Brzo klanjanje teravih namaza je potpuno oprečno onome što je prenešeno o načinu klanjanja teravih namaza od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba, radijallahu anhum, i selefa ovog Ummeta. Naime, sunnet je da se oduži kijam, ruku i sedžda, i to je jedna od glavnih karekteristika po kojoj se teravija razlikuje od ostalih dobrovoljnih namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi proveo jednu trećinu noći u namazu, a o dužini i ljepoti kijama, rukua i sedžde ne pitaj, kako kaže Aiša, radijallahu ahna, u hadisu kojeg bilježi Buharija.

A Omer, radijallahu anhu, je naredio da se uči na jednom rekatu u teravih-namazu trideset ajeta, a to je oko tri stranice Kur'ana. Takođe, prenosi El-Mervezi u svojoj knjizi Muhtesar kitab kijamul-lejl da je selef učio između dvadeset i trideset ajeta na jednom rekatu teravih-namaza. Kod Ebu Hanife i većine hanefijskih učenjaka je sunnet da se u toku Ramazana na teravih-namazu prouči hatma, a da bi se to izvelo kažu da treba učiti oko deset ajeta na jednom rekatu, a što predstavlja više od jedne stranice Kur'ana. Sa druge strane, teravija, što u arapskom znači odmaranje, je baš nazvana tim imenim jer bi se klanjači nakon dugog kijama odmarali poslije svaka četiri rekata. Naravno da treba voditi računa o stanju džematlija, jer među njima ima slabih, iznemoglih, bolesnih, starijih, žena i djece, te dužinu namaza uskladit prema njima.

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Kada neko od vas predvodi ljude u namazu neka skrati (namaz), jer među njima je dijete, starac, iznemogli i onaj koji ima neku potrebu. A kada klanja sam, neka klanja kako hoće“. (muttefekun alejhi) Ali ovo ne znači da teraviju treba pretvoriti u gimnastičku vježbu kao što je stvarnost većine teravija, na žalost, u našim krajevima.
Sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je da se travija klanja sa imamom do kraja teravih-namaza.

Dokaz za to je hadis u kojem je došlo da je Ebu Zerr, radijallahu anhu, pitao Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je klanjao sa ashabima teraviju do pola noći, zašto ne klanja sa njima preostali dio noći? Odgovorio mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: "Ko klanja sa imamom sve do kraja namaza, broji mu se kao da je klanjao čitavu noć". Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Ibn Huzejme, a vjerodostojnim ga je ocijenio Tirmizi, Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Šu'ajb Arnaut i Albani.

Prema tome, sunnet je da se teravija klanja polahko sa dugim kijamom, a da bi se brojalo da je klanjač dostigao vrijednost klanjanja cijele noći treba da klanja teravih-namaz u džematu sa imamom do kraja namaza sa vitretom. Ve billahi tevfik.
___________________________________________

3. Želim da se vratim na pravi put

Pitanje:

Sellam! Svima je poznato koliko je omladine zalutalo u današnje vrijeme, a i ja sam jedna među njima, vjerujem u Allaha, moja porodica je okrenuta islamu, ali sam "okusila" grijeh, dodir s muškarcom izvan braka, laži, krađu...ne znam vrijedi li pokajanje za neke grijehe, velike grijehe? Molim Vas da mi pomognete, da mi date najbolji savjet, jer želim da se vratim na pravi put.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Kaže Uzvišeni u Svojoj plemenitoj Knjizi: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv". (Ez-Zumer, 53) Takođe, u drugom ajetu kaže: "I ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost" (Jusuf, 87).

Ovaj ajeti su radosna vijest svakom onome ko učini neki grijeh ma koliko bio težak kod Allaha, jer Allah je Milostiv prema svojim robovima i prašta im njihove grijehe. I da je osobina nevjernika da gube nadu u Allahovu milost.

Naravno, poštovana sestro, da vrijedi pokajanje za bilo koji grijeh, pa makar taj grijeh bio i najveći poput činjenja širka Uzvišenom Allahu. Najbolja generacija ovog Ummeta koja se ikad pojavila su bili ashabi mada su neki od njih činili velike grijehe poput zinaluka, krađe, pijenja alkohola i slično.
Poznato je da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, za svoga života izvršio šerijatsku kaznu nad čovjekom i ženom koji su počinili zinaluk, da je jednoj ženi naredio da se odsiječe ruka jer je ukrala i tako dalje, što je dokaz da su oni činili te harame, a i pored toga su ostali "najboljim generacijom koja se ikad pojavila" kako je to posvjedočeno vjerodostojnim hadisom.

Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Najbolji od vas su moja generacija (ashabi), zatim oni koji dođu poslije njih a zatim oni koji dođu poslije njih". Tako, poštovana sestro na tebi je da ne gubiš nadu u Allahovu milost i da ne sumnjaš da je On onaj koji puno prašta i koji je od milostivih najmilostiviji.

Treba da znaš da se Allah više obraduje tevbi (pokajanju) svoga roba nego što se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalici na kojoj mu je hrana u pustinji pa kada izgubi svaku nadu da će je naći ona se pojavi pred njim, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu. Isto tako, treba da znaš da onaj ko se pokaje za svoj grijeh je kao onaj koji ga nije ni počinio. Došlo je u hadisu kojeg prenosi Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko se pokaje je kao onaj koji nema grijeha". Hadis bilježe Ibn Madže, Bejheki i Taberani, a Ibn Hadžer i Albani ga ocjenjuju dobrim zbog mnoštva rivajeta.

Vrata pokajanja (tevbe) su otvorena sve dok duša ne dođe do grkljana ili dok Sunce ne izađe sa Zapada, kao što je takođe prenešeni u vjerodostojnom hadisu. Za tevbu nikad nije kasno izuzev ova dva slučaja. Tebi nije kasno da se vratiš svome Gospodaru ma kakav grijeh da si počinila. Obrati se Njemu Uzvišenom iskreno i zamoli Ga da ti oprosti ono što si činila i da ti olakša da se pridržavaš onoga što je naredio i ostavljanje onoga što ti je zabranio.

Ono što treba da znaš je da tevba (pokajanje) ima uslove da bi bila primljena. Da bi tevba bila ispravna mora ispuniti određene uslove:

1- prvo da se iskreno pokaješ za te grijehe i prestaneš sa njihovim činjenjem, 2- da se kaješ zbog onoga što si činila od grijeha, 3- da odlučiš da se nikada više nećeš vratiti na te grijehe. Tako nije ispravno pokajanje koje je popraćeno istrajavanjem na grijehu. Znači, ti prvo trebaš da učiniš tevbu koja ispunjava ova tri uslova.

Nakon toga treba da radiš stvari koje čovjeka čine muslimanom, jer ne postaje čovjek muslimanom zato što nosi muslimansko ime nego kad radi ono što je Allah naredio muslimanima da rade i da ostavi ono što je zabranio. Ono što raduje u tvom slučaju je činjenica da se ti kaješ i želiš da se vratiš Allahu u ovom blagoslovljenom mjesecu Ramazanu kada su vrata tevbe otvorena, kada Allah u njemu povećava nagradu za dobra djela i kada oprašta više nego u drugim mjesecima, kada su vrata Džehennema zatvorena a vrata Dženneta otvorena, kada se šejtani vezuju u lance, pa treba da to iskoristiš i da ne oklijevaš u svom iskrenom obraćanju i vraćanju Allahu, Onome koji je Milostiv i prima pokajanja i oprašta grijehe.

Počni jedan novi život koji će biti ispunjen pokornošću i činjenju dobrih djela i ostavljanjem svega što je Allah zabranio, druži se sa onima koji praktikuju vjeru jer će ti uz njih biti lakše da svoj život organizuješ po onome što je Allah naredio i zabranio. Obavezno se kloni starog društva i prijatelja uz koje si počinila te grijehe koje spominješ jer ako nastaviš da budeš sa njima oni će te i dalje navoditi da istraješ na grijehu.

Iskreno da ti kažem, poštovana sestro, ovo tvoje javljanje me obradovalo jer ono pokazuje da ti u sebi imaš puno hajra i dobrih osobina, da si ti Allahova iskrena robinja koju boli grijeh koji je počinila a to je uistinu znak imana, da si željna Allahove milosti i da se bojiš Njegove kazne a što je znak da si ti od onih koje je Allah uputio da znaju šta je pravi put a šta zabluda jer da to nisi znala ne bi ni osjetila da nije u redu to što radiš.

Zaista su sve ovo predivni znakovi i zato SMJESTA, OVOG MOMENTA se vrati svome Gospodaru, NE ODUGOVLAČI, NE ODGAĐAJ, ne reci SUTRA ĆU ili KAD URADIM OVO ILI ONO, nego ODMAH SAD, jer ne samo da nije kasno za tevbu nego je pravo vrijeme za nju.

Molim Uzvišenog, koji je od milostivijih najmilostiviji, koji iz Svoje milosti upućuje svoje robove na ono što On voli (u tvom slučaju je to kajanje zbog grijeha) da ti olakša praktikovanje vjere i ostavljanje grijeha, da te uputi na ono čime je On zadovoljan, da ti da svako dobro na Ahiretu i na Dunjaluka, da te spoji sa onima koji su Njegovi iskreni robovi uz koje ćeš i ti iskreno samo Njemu ibadet činiti i da olakša ono što sada pritišće tvoje srce i dušu, a On je onaj koji uslišava molbe onih koji ga dozivaju. Ve billahi tevfik.
___________________________________

4. LJUBAV ILI KAZNA

Pitanje:

Selam i poštovanje vama!

Bila bih presretna ako u sto kracem periodu odgovorite na moje pitanje. Da kazem o cemu je stvar. Moja jako dobra prijateljica je, elhamduLlilah, jedna od vjernika. Zapravo, klanja redovno, takodje i posti redovno, te se trudi i u ostalim stvarima biti sto bolja, i zadobiti Allahovo zadovoljstvo..

Vec prije godinu dana je upoznala jednog lijepog mladica. I on je veliki vjernik,cak, Boze mi oprosti, veci od nje. On je jako fin i pametan mladic, a uz to i vjernik, i bas zbog svega toga, ona se, eto, bas u njega zaljubila. Njih dvoje su jako, jako dobri prijatelji.Ne vidjaju se uopste cesto, mozda 2 do 3 puta do sada, i to sasvim slucajno. Samim tim jer ne zive u istom gradu,
i idu u razlicite skole. Ali, preko interneta se cuju jako cesto, skoro svaki dan..zbog cega ona biva sve veselija..Ona cesto razmislja o daljnjoj buducnosti, ali zajedno s njim...

Kaze -Voljela bih da zajedno nocu ucimo Kur'an ,
zajedno idemo na Sabah (u dzamiju) ..sve to..ali samo s njim..no,i jos mnogo drugih lijepih stvari..cesto pozeli.. No, on ima djevojku, vec godinu i nesto su zajedno..Ona naravno ne zna da li on nju iskreno voli, te da li ta njegova djevojka voli njega. Moja prijateljica, cesto, cesto, cesto, klanja nocni namaz, za zelju, i moli Allaha da uspostavi ljubav izmedju nje i tog mladica, da taj mladic ipak bude s njom, a njegovu djevojku da nagradi jos boljim covjekom, i da ne budu ni ona ni on tuzni zbog zelje moje prijateljice...

Zapravo, prijateljica trazi svaki dan od Allaha da joj podari tog mladica, a da njegovoj djevojci da nekog drugog,dobrog covjeka... Jos jednom, na kraju svakog namaza, te i uz pomoc dova, moja prijateljica zatrazi da Allah da ona i taj mladic budu zajedno,
to samo trazi od Allaha, ni od kog drugog. Prije bi si jezik odgrizla nego rekla kome da napravi sto je danas veoma popularno..sihiri ili sto vec, to nikada ne bi uradila..pa da razdvoji to dvoje..nego to samo moli Allaha dzelesanuhu..ehh..sad..

Molim vas, odgovorite mi ima li tu ikakvog dobra, je li grijeh sto ona moli da bude sa ovim mladicem, iako on ima curu..je li lose to sto radi, ili bi..Insallah, mogla tako i ispuniti svoju najvecu zelju..molim vas da odgovorite na moje pitanje. Tako mi Allaha,jako je bitno..hvala vam puno i selam za vas.

ODGOVOR:

AlejkumusSelam!

Ovo što tvoja dobra prijateljica, koja je jako dobra vjernica, takođe taj momak, koji je još veći vjernik od nje, i njegova cura rade je čisto ašikovanje i zabavljanje ili nešto što se vrti, vodi i vraća na isto. A ašikovanje i zabavljanje, uzimajući u obzir šerijatska pravila i propise komuniciranja muškaraca i žena, je šerijatski neprihvatljivo ili preciznije zabranjeno.

Detaljnije o šerijatskom statusu ašikovanja možete naći na stranici N-UM.com u rubrici pitanja i odgovori. Prema tome, sve to što radi tvoja prijateljica u vezi i oko tog momka i njegove cure, s obzirom da ona nije na udaju niti je on na ženidbu, je haram jer je to zabranjeni način komuniciranja između dva spola koji jedno drugom nisu mahrem. V e billahi tevfik.

NA KRAJU OVOG TEKSTA SMO POSTIRALI JEDNO PITANJE I ODGOVOR IZ ARHIVE O ASIKOVANJU
_____________________________________

5. Težak život - kazna ili iskušenje

Pitanje:

Težak život na ovome svijetu da li je to kazna od Allaha s.w.t. ili iskušenje??? Ponekad se može čuti a i pročitati: kaznio ga Allah s.w.t. na ovom svijetu. Ako je to tako onda je to nepravedno da se jedni kažnjavaju i na ovom i na onom svijetu a drugi ne, mada ja znam da Dragi Allah s.w.t. nikome nepravde ni koliko zrno neće učiniti.

ODGOVOR:

Život na ovom svijetu svejedno bio težak ili lagan, u siromaštvu ili bogatstvu, u uživanju ili patnji i tome slično, je iskušenje u svim njegovim oblicima. Kaže Uzvišeni: "Mi ćemo vas dovoditi u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, i time što ćete gubiti imanja i živote i ljetine. A ti obraduj izdržljive" (El-Bekara, 155) i kaže: "Mi vas stavljamo na kušnju i u zlu i u dobru i Nama ćete se vratiti" (El-Enbija, 35).

Pa onome kome Allah da siromaštvo On ga time iskušava da li će saburati na tome i zahvalan Allahu biti na onome što mu je dato, tako isto onaj kome je dato bogastvo i izobilje time ga Allah iskušava da vidi hoće li davati zekat, udjeljivati na Allahovom putu, da li će trošiti na ono što je halal ili na ono što je haram, hoće li biti zahvalan Allahu.

Pogrešno je shvatanje da Allah iskušava samo one ljude koje učini siromašnim, bolesnim, slabim, kojima da težak dunjalučki život, kojima oduzme najmilije i tome slično. A da onome ko lijepo živi na dunjaluku, u bogatstvu, rahatluku, bez problema da ga Allah voli, da mu je ukazao počasti na dunjaluku i da mu želi dobro.

Ovakvo rezonovanje Uzvišeni negira u sljedećim ajetima kada kaže: "Čovjek, kada Gospodar njegov hoće da ga iskuša pa mu počast ukaže i blagodatima ga obaspe, rekne: "Gospodar moj je prema meni plemenito postupio! A kad mu, da bi ga iskušao, opskrbu njegovu oskudnom učini, onda rekne: "Gospodar moj me je napustio! A nije tako!" (El-Fedžr, 15-17).

Kaže Uzvišeni "A nije tako", odnosno obasipanje sa blagodatima na dunjaluku je iskušenje za čovjeka kao što je iskušenje da se nekome opskrba oskudnom učini na dunjaluku, u oba slučaja Uzvišeni hoće da vidi kako će se Njegov rob ponašati. A ovo značenje je došlo u drugim kur'anskim ajetima gdje kaže Uzvišeni: "Onaj koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati" (El, Mulk, 1), "Mi ćemo vas provjeravati sve dok ne ukažemo na borce i postojane među vama, a i vijesti o vama provjeravaćemo" (Muhammed, 31).

A što se tiče kažnjavanja na dunjaluku, treba znati da Uzvišeni Allah neke svoje robove do kjafira kazni na ovom svijetu a kazniće ih i na drugom, dok će neke kazniti samo na Ahiretu. Naravno, njihovo kažnjavanje na dunjaluku ne izlazi iz okvira pravednosti Uzvišenog a smisao toga da se neki kazne i na dunjaluku je u tome da budu ibret za ostale. Od primjera onih koje je Allah kaznio na dunjaluku i još teže će ih kazniti na Ahiretu je slučaj Karuna, kaže Uzvišeni: "I Mi smo i njega i dvorac njegov u zemlju utjerali, i niko ga od Allahove kazne nije mogao odbraniti, a ni sam sebi nije mogao pomoći" (El-Kasas, 81).

A dokaz da će Allah neke kjafire kažnjavati i na dunjaluku mimo Ahireta je sljedeći ajet: "I tako ćemo Mi kazniti sve one koji se pohotama previše odaju i u dokaze Gospodara svoga ne vjeruju. A patnja na onome svijetu biće, uistinu, bolnija i vječna" (Ta ha, 127).

A što se tiče vjernika, njihovo kažnjavanje na dunjaluku i sva vrsta iskušenja kojima budu izloženi je samo za njihovu dobrobit. Uzvišeni Allah time briše njihove grijehe i umanjuje ih, naravno ako su strpljivi na tome i ako su zadovoljni Allahovom odredbom.

Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Nema musibeta (nevolje i iskušenja) koji zadesi muslimana a da Allah, dželle še'nuhu, sa njim ne briše njegove grijehe, pa čak i sa trnom koji ga ubode". Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neće muslimana zadesiti umor, niti bolest, niti briga, niti tuga, niti neprijatnost, niti tjeskoba, čak da ga trn ubode a da Allah neće time brisati njegove grijehe".

Prema tome, težak život na ovom svijetu je u svakom slučaju iskušenje, a mu'minu je to čišćenje od grijeha. A Uzvišeni Allah nikome ne čini nepravdu kao što je došlo u ajetu: "Gospodar tvoj neće nikome nepravdu učiniti" (El-kehf, 49), ni kjafiru ni muslimanu. Ve billahi tevfik.
_________________________________________

6. Pojasnjenje hadisa

Pitanje:

Selam alejkum, ako možete molim vas da mi pojasnite ovo sto je Muhamed a.s. rekao, o čemu se tu tačno radi "Ko mi garantuje za ono sto je među njegovim vilicama i za ono što je među njegovim nogama, ja mu garantujem Džennet".

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Navedeni hadis se prenosi od Sehla ibn S'ada, radijallahu anhu, a bilježe ga Buharija i Muslim u svojim Sahihima da Posalnika, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko mi garantuje za ono sto je među njegovim vilicama i za ono što je među njegovim nogama, ja mu garantujem Džennet". Hadis znači da onaj ko garantuje da neće činiti grijehe jezikom i polnim organom da mu se garantuje Džennet.

Odnosno, to ukazuje da se najviše grijeha čini sa ova dva tjelesna organa te da zbog toga musliman treba da posebnu pažnju vodi o čuvanju ta dva organa. Jezikom čovjek laže, ogovara, potvara, zavađa, psuje, vrijeđa, krivotvori i tako dalje, a sve ovo su veliki grijesi. Takođe, zbog polnog organa čovjek laže, vara, radi prljave radnje da bi zadovoljio potrebu polnog organa, gleda haram, sluša haram, ide prema haramu i čini ga tijelom (sve zbog polnog organa) i tako dalje.

Za ova dva tjelesna organa je vezana većina velikih grijeha zbog toga ko ih sačuva, tj. drži ih pod kontrolom i ne radi sa njima osim ono što je dozovljeno, s pravom se može reći da će ući u Džennet uz Allahovu dozvolu.

Naravno, u hadisu kada se kaže da će ući u Džennet, misli se bez kažnjavanja džehennemskom vatrom, jer u osnovi svaki musliman koji umre na tevhidu, tj. na LA ILAHE ILLELLAH, a nije činio širk, ma kakve velike grijhe da je činio (izuzev onih što izvode iz vjere) ući će u Džennet kad tad iako bude odveden u Džehennem radi kažnjavanja zbog nekih gijeha na kraju će biti vraćen u Džennet.
__________________________________________

7. DA LI SE SA TEVBOM MUSLIMANA I KJAFIRA OPRAŠTA VELIKI ŠIRK

Pitanje:

Moje pitanje glasi da li će Allah dž.š. oprostiti veliki širk ukoliko se vjernik pokaje i da li će kršćanima koji prime islam oprostiti njihove grijehe i samim tim širk koji su do tada počinili.

ODGOVOR:

Kaže Uzvišeni: "Reci: "O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv". (Ez-Zumer, 53)

Od općepozatih načela islama je da onaj musliman koji učini tevbu od od bilo kojeg velikog grijeha da će mu Uzvišeni Allah primiti pokajanje. Postoji razilaženje učenjaka oko primanja tevbe na dunjaluku (a na Ahiretu Allah ako hoće oprostiće im) od strane nekih griješnika, poput onog ko psuje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, sihrbaza i zindika (munafika). A da bi nekome tevba bila ispravna ona treba da ispunjava određene šarte, a ti šarti su:

1- da smjesta prestane raditi grijeh od kojeg se kaje,

2- da se iskreno kaje zbog toga što uradio,

3- da čvrsto odluči da se nikad više ne vrati na takvo djela, i

4- ako je grijeh vezan za tuđe pravo i hak (u imetku) da vlasniku da ili vrati taj imetak. Bez ispunjenja ovih šartova tevba nije iskrena niti ispravna.

Takođe, kršćani ili bilo koji drugi kjafiri koji prime islam samim primanjem islama poništavaju im se i brišu svi grijesi koje su radili prije islama. Argument za to su riječi Uzvišenog: "Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane, biće im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo". (Et-Tevba, 38)

Prenosi Muslim u svom Sahihu od Amr ibn El-Asa, radijallahu anhu, da je prilikom primanja islama i davanja bej'e (prisege) Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, uslovio svoje primanje islama da mu budu oprošteni grijesi. Pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Zar nisi znao da islam poništava ono što je bilo prije njega, da hidžra poništava ono što je bilo prije nje i da hadždž poništava ono što je bilo prije njega?".

Ovdje ne treba da bune dva ajeta u kojima Uzvišeni kaže: "Allah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim, a oprostiće manje grijehove od toga kome On hoće"(En-Nisa, 48), i "Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga. A daleko je zalutao onaj ko smatra da je Allahu neko ravan". (En-Nisa, 116) Jer u ajetima se misli na to da Allah neće oprostiti grijeh velikog širka bez tevbe a ne i kada se učini tevba. Ve billahi tevfik.
_________________________________________

DODATAK:

Ako je asikovanje zabranjeno, kako se onda ozeniti/udati?

Pitanje:

Selam alejkum,

nedavno sam procitala jedno pitanje nase sestre, i dojmilo me da ste u odgovoru naveli da je serijat i asikovanje u suprotnosti, nek nas dragi Allah sacuva prokletog sejtana i neznanja, al sam u osnovnoj skoli iz vjeronauke radila jednu lekciju s naslovom kao "Asikovanje je bitan dio muslimanskog braka" i ne razumijem kako cemo zavoljet neku osobu i stupit sa njom u brak ako ne znamo nista o njoj (psihicki) tj ako ne razgovaramo sa njom, ne pisem ovo da bi se suprostavljala vasem misljenju il tako nesto. i ja sam hvala Bogu muslimanka, bar se smatram a posto jos nisam udata i ako Bog da doce vrijeme kada cu sebi traziti postenog i odgojenog muza kako da postupim?

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Ašikovanje i zabavljanje kao vid kontakta između djevojke i mladića koji su prisutni kod nas i rasprostranjeni i udomaćeni kod mnogih muslimana islam ne poznaje niti opravdava, te stoga nisu prihvatljivi jer se kose sa mnogim šerijatskim tekstovima.

Da je ašikovanje i zabavljanje zabranjeno i da to nije islamski način taženja bračnog druga ukazuju mnogi šerijatski tekstovi. Naravno, nema ajeta ili hadisa niti izreka selefa ovog Ummeta u kojima se spominje riječ ašikovanje ili zabavljanje sa kojima bi se dokazivala zabrana istih. Nego šerijatski tekstovi koji govore o relaciji između muslimana i muslimanke stranjakinje (tj. one kojoj on nije mahrem) nam ukazuju da je nemoguće spojiti te šerijatske tekstove sa onim što se u praksi smatra i upražnjava kao ašikovanje i zabavljanje.

Naime, sljedeći šerijatski tekstovi ukazuju da je ašikovanje i zabavljanje nespojivo sa njima:

Prvo: Allah, subhanehu ve te'ala, naređuje muškarcima da obaraju svoje poglede, tj. da ne gledaju u žene: "Reci mu'minima neka obore poglede svoje (od onog što im nije dozvoljeno gledati) i neka čuvaju stidna mjesta svoja" (En-Nur 30), a u hadisu koji će doći je pojašnjeno da nije dozvoljeno gledati u žene starnjiknje osim prvog pogleda.

Drugo: zabranjeno je muslimanu da se osami sa ženom kojoj nije mahrem. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom osim ako je sa njom mahrem (otac, brat, dajdža i slično)" (Buharija i Muslim). Da nije dozvoljeno muslimanu muškarcu da se osami sa ženom stranjkinjom prenosi imam Nevevi da je na tome idžamu (kosenzus) učenjaka ovog Ummeta.

Treće: prvi nenamjerni i nehotični pogled muškarca u ženu stranjkinju je dozvoljen i oprašta se, dok su pogledi koji slijede poslije toga zabranjeni. Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Džerir, radijallahu anhu, pitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o iznenadnom pogledu (u žene), pa mu je rekao: "Okeni svoj pogled". Takođe, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Aliji, radijallahu anhu: "O Alija, ne slijedi pogled za pogledom, tebi pripada prvi a nije tvoj drugi" (Ebu Davud, Tirmizi, Ahmed i Hakim, Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim a Hakim vjerodostojnim).

Četvrto: ženi je zabranjeno da opisuje svom mužu ili sestri svome bratu neku drugu ženu stranjkinju kao da je vidi ispred sebe. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu: "Neka žena ne opisuje neku drugu ženu svome mužu tako kao da gleda u nju". Znači, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje opisivanje neke žene stranjkinje tako kao da je vidi ispred sebe, pa kako onda da bude sa njom i gleda u nju a nije mu cilj ženidba nije je ona na udaju?

Peto: ašikovanje i zabavljanje vode u osamljivanje, naslađivanje sa pogledom, šejtanskom uljepšavanju toga što rade, pa onda i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a često to završi i samim zinalukom. Uzvišeni Allah je zabranio zinaluk riječima: "I ne približavajte se zinaluku" (El-Isra' 32). Znači, Allah subhanehu ne zabranjuje samo zinaluk nego i svaki vid približavanja zinaluku, a nema sumnje da ono što se radi prilikom ašikovanja da je vid približavanja zinaluku.

Šesto: momku koji je na ženidbu dozovljeno da kradom ili uz prethodni dogovor vidi djevojku koju hoće da zaprosi, čak je dozvoljeno da joj vidi kosu i slično. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu ako je u stanju da vidi ono što će ga navesti da je oženi neka to učini". (Ebu Davud i Ahmed, šejh Albani ga ocjenjuje dobrim) Prema tome, ako je onome ko hoće da oženi neku ženu dozvoljeno da je vidi radi prosidbe, kao što je došlo u hadisu, onda to znači da sastajnje sa njom, osamljivanje i sve ostalo što se radi prilikom ašikovanja ili zabavljanja nije dozvoljeno.

Sada se postavlja pitanje da li je moguće spojiti ove šerijatske tekstove u kojima je došlo: da muškaracu nije dozvoljeno da gleda u ženu stranjkinju osim prvi nehotični pogled, da se ne smije osamiti sa njom, da mu je ne smije opisivati neko drugi kao da je vidi ispred sebe, da se ne približava zinaluku, tj. onome što vodu u zinaluk, da mu je dozvoljeno da je vidi (ako ona pristane) samo ako hoće da je zaprosi nakon što mu se svidi. Da li se ovo može spojiti sa onim što se radi tokom ašikovanja: osamljivanju, naslađivanju sa pogledom u ženu i obrnuto, izazovnom oblačenju od strane žene ili muškarca koji podstiču na to da požele jedno drugo, šejtanskom uljepšavanju svega toga što rade, često to odvede i u ljubljenje, grljenje, naslađivanje u tjelesnom dodirivanju jednog drugog i rađenju svega mimo zinaluka, a nerijatko završi i zinalukom.

A sve ovo bude još pod izgovorom da se bolje upoznaju ili čak da se probaju. Odgovor na ovo pitanje prepuštam vama. Takođe, ne bi trebalo biti sumnje kod onih koji pameti, životnog iskustva i trunke ljubomore imaju, a da ne govorimo ispravnog šerijatskog znanja, da su ašikovanje i zabavljanje putevi koji vode u zinaluk. A Uzvišeni Allah je zabranio da se ide putevima koji vode u zinaluk.

Ako su ašikovanje i zabavljanje zabranjeni kako da se djevojka uda i mladić oženi? Odgovor je jednostavan. Kada mladić bude spreman za brak (tjelesno, materijalno i psihički) i ima namjeru da se ženi na njimu je da se raspita preko poznanika, rođaka i rodica, prijatelja, svoje sestre ili majke gdje ima djevojka na udaju. Tako momak koji je na ženidbu kada želi da upozna djevojku prvo što treba da je pita je da li je na udaju. Pa ako bude odgovor nagativan nije mu dozovoljeno da dalje sa njom kontaktira. Takođe, djevojka koja je na udaju kada joj pristupi neki mladić koji joj dopao prvo što treba sa njim da ustanovi je da li on stupa sa njom u kontakt jer se želi ženiti ili radi ašikovanja i zabavljanja. Ako je ovo drugo nije joj dozvoljeno da sa njim kontaktira.

Kada mladić sazna za osobu koja mu odgovara, ili ako je na neki drugi način upoznao ili čuo za osobu koja je mu se sviđa, mustehab je da je vidi kradom ili uz njen pistanak, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima. Nema smetnje da se sastanu onoliko puta koliko je dovoljno da saznaju osnovne stvari jedno o drugom. Da bi bilo dozvoljeno da se sastane sa djevojkom mora biti prisutan njen mahrem (muška punoljetna osoba, a ne dijete, sestra ili njena majka), ili ako to nije izvodljivo dozvoljeno je da se sastanu na javnom mjestu gdje ima ljudi. Kada mladić zaprosi djevojku a ona pristane na udaju ili zatraži vremena da razmisli, nije im dozvoljeno da se osamljuju, sastaju bez mahrema, bespotrebno kontaktiraju i slično, jer mu ona nije žena. Uglavnom, ovako bi trebao da izgleda način kontaktiranja mladića i djevojke prije stupanja u brak.

Ne postoji nešto što se u Šerijatu naziva islamskim ašikovanjem niti je tzv. "islamsko ašikovanje" šerijatski prihvatljiva baština naroda koji su prihvatili islam. To što se o ašikovanju uči na vjeronauci ili medresama nije dokaz da je to šerijatski ispravno i dozvoljeno. Jer ono što smo svi dužni slijediti su argumenti Kur'ana i sunneta, a oni ukazuju da su ašikovanje i zabavljanje šerijatski sporni i neprihvatljivi.

Sa druge strane, koliko je stvari koje se uče na vjeronauci i u medresama a koje su pogrešna tumačenja islama poput novotarije mevluda, tevhida, sedmina, Ajvatovice, djevojačke pećine i slično. Dok se oni koji pokušavaju ukazati na ovakva i mnoga druga nakaradna tumačnja islama i zastranjivanja od strane zvaničnih institucija u mnogim muslimanskim zemljama nazivaju vehabijama, selefijama ili redukcionistima i slično, kako bi se ljudi odvraćali od slijeđenja istih. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!