Ne, ti si kraljica majki!

Rekla mi je: “JA NISAM NJIHOVA MAJKA, ČAK, JA UOPŠTE NISAM MAJKA, TAKO DA NE MOGU PRIHVATITI TITULU „MAJKA GODINE“! Ova djeca su siročad, njihova majka je davno umrla a ja sam se udala za njihovog oca. Allah mi nije podario djecu tako da su ovo MOJA djeca, moja radost, oni su moj život. Meni se čini, da imam svoju rođenu djecu, ne znam da li bi ih više voljela.“…

Uprava škole, zajedno sa prosvjetnim radnicima, izabrala ju je za „majku godine“. Ova laskava titula se dodjeljuje svake godine jednoj od majki koja svojim požrtvovanjem tokom godine je pokazala istinski majčinski odnos prema svojoj djeci. Trudila se koliko je u mogučnosti da joj djeca (sinovi i kčerke) postignu što bolji uspjeh u školi. Često je navračala te razgovarala sa njihovim učiteljima o njihovim ocjenama, kako da ih poprave, kako da uče, kako da naučeno sprovedu u praksu.

Svaki dan je svoje sinove koji su bili drugi razred, čekala pred školom dok se ne puste. Bila je prisutna i na velikom odmoru, da slučajno ne ostanu gladni. Čekala ih je svaki dan iako su bile nesnosne vrućine. Nakon završetka škole, uzmi bi ih za ručice i povedi kući koja je bila udaljena dva kilometra. Putem bi nosila njihove teške ruksake. Smjesti bi ih u kuću a zatim bi se vrati ponovo do škole, jer je trebala sačekati i pobrinuti se o kčerkama.

To je bila prva smjena. Kad bi se vrati sa kčerkama kući, uradi bi sa njima zadaću, napravi im ručak a onda bi uzela sina koji je bio predškolski uzrast, odvedi bi ga u školu i sjedi sa njim u školi od 15 do 18 sati. Koliko je bila sretna kad joj je i šesti sin krenuo u školu, njena radost se nije mogla opisati. Iako joj je kuća bila podaleko od škole, mnoštvo ulica i gust saobraćaj, nije je spriječilo da svaki dan pa i taksijem dovodi svoju djecu u školu, brine se o njima, hrani ih na velikom odmoru, čeka ih na suncu, a ona? Ona čitav dan ne bi ni pila niti jela, čuvala je za njih.

Imala je oko 50 godina, znamo svi da je teško živjela. Njena odjeća je bila najbolji svjedok njenog socijalnog stanja. Izrazito smo je poštovali zbog njene majčinske ljubavi, žrtve. Njena ljubav prema djeci, posebno manjoj, je bila nevjerovatna. Njen najmlađi sin, nije htio da bude na času, ako ona nije pred vratima razreda. Svaki dan je sjedila ispred razreda na drvenoj stolici puna četiri sata. Nije se micala, jela, pila. Sve je to radila iz ljubavi prema svom siničiću, da nešto nauči, da bude što bolji čovjek.

Došao je taj dan, ja kao pedagogica u školi, odlučila sam da joj saopštim tu vijest. Prišla sam joj, selamila se sa njom i kazala joj: “Da li znate da vas je uprava škole jednoglasno izabrala za majku godine, majka za primjer?“ Uzdahnu, na njenom blijedom licu sam vidjela samo skraćeni osmijeh i oboreni pogled, ponovo me pogleda i reče: “Zar ja?“

Odgovorih joj: “A ko bi drugi mogao da bude ummu Muhamed (majko Muhamedova), ako ne ti!“ Zaplakala je, plakala je preda mnom kao dijete. Bilo mi je nezgodno, zašto baš da je ja rasplačem. Počela sam je tješiti: “Zašto plačeš, da li su to suze radosnice ili, zar nisi sretna zbog ovoga?“

Nakon što je obrisala suze, reče: “Da, jesam sretna, kako ne bih bila sretna, ali…..“ Onda je kazala nešto, što je zarosilo moje oči, što je učinilo da mi srce jače i jače kuca. Dok sam slušala njene riječi, nisam osječala svoje noge.

Rekla mi je: “JA NISAM NJIHOVA MAJKA, ČAK, JA UOPŠTE NISAM MAJKA, TAKO DA NE MOGU PRIHVATITI TITULU „MAJKA GODINE“! Ova djeca su siročad, njihova majka je davno umrla a ja sam se udala za njihovog oca. Allah mi nije podario djecu tako da su ovo MOJA djeca, moja radost, oni su moj život. Meni se čini, da imam svoju rođenu djecu, ne znam da li bi ih više voljela.“

Pogledala sam je i samo rekla: “NE, NISI TI „MAJKA GODINE“ TI SI KRALJICA SVIH MAJKI!“

Rekao je Poslanik, s.a.v.s: “Ja i onaj ko se bude brinuo o jetimu, bićemo u Džennetu ovako (pokazao je kažiprstem i srednjim prstem rastaviviši između njih).“ (Buharija)

Saudin Cokoja