Poučne priče i tekstovi

Babuka, probudi se, ne ostavljaj nas same…

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Strašan zvuk prekide njihov razgovor. Čitav se stan zatrese. Negdje jako blizu sada je “puklo”. “Seko, babo, naš babo!”, kroz plač je vrisnuo mali Ahmed trčeći prema vratima kako bi vidio ide li babo živ sa sehurskom pogačom….

Još jedan krvavi ramazan za muslimane Palestine. Još jedan krvavi Bajram iščekuju…

Palestina krvari! Gaza umire svakodnevno. Majka Palestinka u suzama grca dok svoje maleno čedo ispraća do mezarja. Onaj mladi brat, sin Palestine koji je hrabro prkosio katilima kamenicama, jedinim oružjem koje je imao, koji je pred naoružanim neprijateljima prkosno stajao, sada od boli pada na tlo dok mu saopćavaju kako mu je cijela porodica izgubila živote…
__________________________

“Seko, zagrli me, plašim se!” Zemlja podrhtava od silnih detonacija. Bljesak, pa ponovo bljesak. Valjda kako struje nema, svaki onaj bljesak, dok u mraku iščekujemo da li ćemo biti sljedeća meta, učini nam se još strašnijim. “Ne brini, braco, bit će kako nam je Allah odredio, a ti znaš, da nam je naša rahmetli majčica govorila da sve što nam se desi, za nas je dobro. Smiri se, ne plači, sad će babo, inšallah, da nam donese pogače za sehur, pa da s hajrom sehurimo.”

“Ne plašim se, seko, smrti, zašto bih se plašio kada idem kod svoga Allaha da vidim moju mamicu, nego se sekice plašim da nam babi nešto bude, pa da ostanemo sami na ovome teškom dunjaluku i da ponovo osjetim onu tugu kao kada su nam mamu ubili. To mi je gore od toga da me ubiju…”

Strašan zvuk prekide njihov razgovor. Čitav se stan zatrese. Negdje jako blizu sada je “puklo”. “Seko, babo, naš babo!”, kroz plač je vrisnuo mali Ahmed trčeći prema vratima kako bi vidio ide li babo živ sa sehurskom pogačom. Ljudi u zgradi panično su bježali ne znajući ni sami kuda će, dok su od dima, koji je izazivao kašalj, brisali suze sa očiju. Mali Ahmed i njegova sestrica Esma sa komšijama su se spustili pred ulaz zgrade. Ljudi su vrištali na sve strane dok su se čule sirene. “Esma, eno našeg babe!”

Njihov je babo ležao na trotoaru u lokvi krvi sa krvavom pogačom koja je još uvijek bila topla. “Babuka, probudi se! Babo moj, ne ostavljaj nas same!” Još jedan onakav strašan zvuk, opet se tlo pod nogama potrese. Padoše dva malena insana pokraj svoga voljenoga babe. Brišući krv sa očiju, ne mogavši se pomjeriti, gledao je Ahmed svoju seku i babu, samo se nadajući da će i on sa njima poći ka svome Gospodaru.

Probudio se u bolnici. Očima je tražio svoju seku nadajući se da je i ona, kao i on, tu negdje, ali seke nije bilo, jer upravo tada njegovog babu i seku položili su u mezare kako bi im dženazu klanjali. Sva tuga svijeta pala je na ramena malenoga Ahmeda.
________________________________________

Dok pišem ovaj tekst, u Palestini mnoga djeca doživljavaju Ahmedovu sudbinu. Ahmed nije sam, on ima svoga Stvoritelja na svojoj strani. Ahmed će, kao i druga palestinska djeca, odrasti boreći se protiv zla, prkosan i ponosan, sa Allahom na svojoj strani. On je heroj veći od svih nas.

Ovih dana svi kritiziraju Obamu, hvale Hitlera, dozivaju nevjernike i kritiziraju njih što ne zaustave krvoproliće u Palestini. Ummete, gdje ti nestade ponos? Zar pomoć očekuješ od onih koji ti isto tako krv braći prolijevaju samo u drugom kraju Zemlje?! Gdje su oni bogati muslimanski vladari, što jedu iz zlatnih kašika, da zaustave ovo krvoproliće? Gdje su da vojsku mu’mina povedu kako bi stali ukraj židovskim katilima koji muslimanima krv prolijevaju? Gdje su da brane čast silovane muslimanke? Gdje su da jetime uzmu u svoje okrilje?  Jesu li njihova srca živa ili samo za dunjalukom mare?

Svi pozivamo na dovu, i dova jeste najveće oružje vjernika, ali sjetimo se primjera kada je Poslanik čovjeku koji nije svezao svoju devu rekao: “Prvo sveži devu, pa se onda uzdaj u Allaha.” Tako i naše dove… Učini koliko god možeš, a uz to se uzdaj i dovi Allahu.

Eh, Omere… kada su tvoja braća bila u oskudici, gladna i žedna, i ti si sa njima gladovao, iako kao halifa nisi morao. Tvoja odjeća bila je poput odjeće prosjaka, a tvoja briga za ummet veća od dunjaluka i svega na njemu. Kada bi došao, Omere, i naše stanje vidio, postidio bi se svih nas.

Gospodaru naš, očisti naša srca, iščupaj ljubav prema dunjaluku iz njih i vrati ponos ummetu. Allahu, spusti Svoju milost na Muhammedov ummet, svaku suzu majke Palestine, Ti osveti, i spriječi one koji nered na Zemlji čine!

Ummu Sara Žužić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta