5 lekcija koje sam naučila napustivši Facebook

Jedne večeri, prije dva mjeseca, sjedila sam ispred svog kompjutera, kada sam konačno sklonila pogled sa ekrana. Otišla sam na Facebook da se malo isključim i opustim na nekoliko minuta, ali nekako je prošlo više od 20. Pogledala sam svog muža koji je kuhao u kuhinji i pomislila da sam tih proteklih 20 minuta mogla razgovarati s njim. Umjesto toga, potrošila sam to vrijeme na ljude koji su mi u stvarnom životu bili stranci i na ispunjavanje društvenih obaveza koje sam sama sebi nametnula…

Htjela sam van. Bila sam umorna od osjećaja da moram održavati kontakt sa toliko mnogo ljudi koje zapravo ne poznajem u životu van interneta. Bila sam umorna i od stalnog provjeravanja koliko je bilo reakcija na svaki od mojih statusa ili slika. Inače ne dopuštam da mišljenja drugih ljudi upravljaju mojim životom i određuju moje poteze u stvarnom životu, pa zbog čega onda podliježem društvenom pritisku na Facebooku? Osjećala sam se kao licemjer – a to nikada nisam željela da postanem.

Nešto se moralo promijeniti. Rješenje se činilo jednostavnim: odjavi se. Niko me ne prisiljava da zadržim svoj profil na Facebooku; ne postoji zakon koji nalaže da ga imam; a i znala sam da će svijet nastaviti da se okreće i ako se moj profil ugasi. Barem sam pretpostavljala da će tako biti. Odlučila sam da pokušam.

Od tada je prošlo već gotovo tri mjeseca “tišine” na Facebooku, i evo šta sam naučila iz svega

1. Facebook mi je topio mozak!

Postajala sam zombi, a da to nisam ni osjetila. Tek kada sam prestala postavljati statuse shvatila sam koliko često tokom dana, dok sam usred nekog iskustva, u glavi formulišem kako ću to opisati svojim Facebook prijateljima u konciznom i duhovitom statusu. Gotovo sam se ugrizla za jezik kada samo to shvatila. Trebalo mi je nekoliko sedmica svjesnog odvikavanja mozga, podsjećanja sebe da mogu opet slobodno razmišljati i ne brinuti o tome šta bilo ko drugi misli o mojim razmišljanjima, jer ako ih ne postavljam na internet da ih svi vide, niko ne mora ni da zna.

2. Imam mnogo manje dobrih prijatelja, nego što sam mislila. I drago mi je zbog toga.

Iskreno, kada se broj prijatelja na Facebooku popeo na nekoliko stotine, to je bilo jednostavno previše. Kako možete biti u kontaktu sa toliko ljudi i istovremeno ostvariti dubok, ličan i iskren odnos kakav prijatelji treba da imaju? Ne možete. Ja vjerujem da je mnogo vrijednije, i donosi više zadovoljstva, imati nekoliko prijatelja – iskrenih u svakom smislu te riječi – nego na stotine poznanstava. Nekoliko sedmica nakon mog naglog odlaska sa Facebooka, samo nekoliko ljudi koje inače ne viđam redovno me je kontaktiralo da provjere šta se dešava i da li sam dobro. To je bio veoma dobar test prijateljstva.

3. Riječ ‘like’ više ne znači ništa – ništa!

Opcija ‘Like’ je vjerovatno imala dobre namjere na samim počecima Facebooka, ali je brzo izgubila svako značenje. Više se ne koristi kako bi se nekome dalo do znanja da je njegov status naročito dirljiv, interesantan, smiješan ili dubokouman. To je postala obaveza – način da pokažemo da smo vidjeli nečiji post i da nam je dovoljno stalo da to potvrdimo lajkom. Ljudi lajkaju gotovo sve, često samo zbog toga jer ne žele da ispadnu pasivno-agresivni, pakosteći nekome tako što mu ne lajkaju njegov post. To je slično kao kada ljudi impulsivno odgovaraju “Dobro sam”, kad god ih pitate kako su. Obično odgovaraju bez imalo razmišljanja – to je samo automatski odgovor. To je potpuno besmisleno.

4.Vrijeme koje ne provedem za ekranom donosi mi više zadovoljstva.

Ima smisla, stvarno. Naravno da mi je veće zadovoljstvo igrati se sa mojim ćerkama, razgovarati sa mužem, čitati pravu knjigu od papira ili čak ribati podove, nego skrolovati kroz njuz fid i čitati o tome šta drugi ljudi rade.

5. Ne mora se svaki trenutak zabilježiti.

Kao ulovljena životinja, i uhvaćeni trenutak time izgubi nešto veoma važno. Prirodno je poželjeti uhvatiti lijep trenutak tako da možete kasnije pogledati sliku ili post i dozvati neke od proživljenih emocija, ali toliko je trenutaka u životu koji su magični samo u tom trenutku. Oni su darovi prirode, nagrade života, i namijenjeni su da žive samo u vašem pamćenju – a ne da budu fotografisani ili podijeljeni sa stotinama ljudi koji nisu bili tu.

Priznajem, bilo je teško odjaviti se sa Facebooka i prilagoditi životu koji živim samo za sebe i za ljude sa kojima komuniciram mimo društvenih medija. Ispočetka sam birnula da neću biti u toku i brinula sam ko će ostati u kontaktu sa mnom sada kada svijet ne gleda. Svakog dana, međutim, postajalo je jasnije da sam donijela dobru odluku. Udaljivši se od Facebooka dobila sam bistrinu i vrijeme potrebno da se fokusiram na svoju porodicu, prijatelje i posao, u nastojanju da ostanem iskrena osoba, puna ljubavi, sa stvarnim vezama sa ljudima, uprkos ubrzanom razvoju tehnologije koja okreće ljude jedne od drugih i usmjerava ih prema ekranu.

Facebook, ne mrzim te, ali mi ne nedostaješ. Lijepo smo se družili, a i naučila sam ponešto iz vremena provedenog sa tobom, ali mislim da je vrijeme da raskinemo. Ja sam ipak zaljubljena u stvarni svijet.

Objavljeno na huffingtonpost.com. Prevod Milica Plavšić.

(6yka)