' Zovem se Ahmed i inzenjer sam elektrotehnike. Poceo sam raditi odmah po zavrsetku studija i brzo sam se peo stepenicama napretka u svojoj karijeri. Radim vec osam godina, a od prije dvije godine sam postao direktor za eksport jedne od velikih firmi koja radi u podrucju moje struke. Moja prica pocinje od prije dvije godine kada sam poceo napredovati u poslu, kada am odlucio da imam svoju licnu kancelariju. Na moj zivot pocinje utjecati finansijsko, jer smo se moja porodica i ja bili navikli na lagodniji nacin zivota. Nakon toga sam imao udes koji preokrece tok moje price.

Dan uoci 1. maja krenula sam na put sa djecom. Bila je velika guzva na putu i jako puno udesa, koje su uglavnom izazivali pijani vozaci. Zbog toga sam jako kasnila, a vec se i noc blizila pa su me djeca molila da promjenim planove i da skretanje u Zenicu, zbog unaprijed dogovorene obaveze, odgodim za povratak kuci. U trnutku kada sam pomislila da ih poslusam, osjetila sam nekakvu nelagodu u srcu, nekakavu hladnocu u tijelu koja mi se nimalo nije svidjela pa sam odlucila da...

Doista u svakom danu postoji trenutak kada se dova prima, pa s toga moramo dobro paziti kako cemo ga iskoristiti. Ispricat cu vam kako sam ja taj trenutak potrefila, ali, na zalost, pogresno sam ga ikoristila. Da mi se Allah smiluje i oprosti. Bio je cetvrtak, ja sam krenula u grad da sredim neke papire, kada mi stize...

' "Bože, kako je prekrasan ovaj dan", - razmišljala je Jasmina gledajuci kroz prozor. "Sve slavi i velica Allaha, dž.š., a ja sam tako sretna što se sve ovo nakon svega lijepo završilo ..." - Njeno razmišljanje prekide ulazak ljekara u sobu. Ona se prenu i brzo pridje svom krevetu, išcekujuci dolazak pedijatra koji je odmah dolazio nakon vizit-posjete.

Priča 19-godišnji mladić Jasir: Mislio sam da je pravi život obilno bogatstvo, ugodno stanovanje, dobro auto, i lijepe žene, i ništa drugo. Nisam bio baš spreman da prihvatim bilo čije mišljenje o životu koje se razlikovalo od moga.

Dovukli su ga u predvecerje na volovskim kolima. Na sebi je imao vojnicko odijelo koje je bilo umazano krvlju. Na nekim mjestima je bila izmiješana sa blatom, a na nekima je krv, blistavo crvena, još uvijek bila svježa… Nije prošlo možda ni par sati otkako se sve to desilo… Svi su nijemo stajali oko tijela mrtvog šehida, oko njihovog voljenog Ahmeda. Stajali i cutali. Znali su da neko mora obavijestiti njegovu mladu suprugu da je Ahmed poginuo. Niko se nije usudjivao pokucati na vrata…

Dan se polahko povlacio i bližio se iftar. Aiša je žurno pripremala sofru i u prolazu gledala na sat. Cinilo joj se da vrijeme tako sporo odmice... A onda se iz daljine zacuo glas mujezina, koji se na momente gubio i miješao sa žamorom ljudi, koji su se šetali ulicom. Bila je to šesta noc šewala i ona je prvi put u toj godini sama iftarila. Muž joj je...

Sestra Nura bila je izrazito blijedog lica, mršava tijela. Mnogo je učila Kur'an. Tragala bih za njom i nalazila bih je u njenoj sobi na ruku'u ili sedždi. Nalazila bih je visoko podignutih ruku prema nebesima. Molila je svoga Uzvišenog Gospodara za milost. Ovakvo je bilo njeno stanje jutrom i večeri, naročito u zadnjim časovima noći. Ja sam mnogo čitala časopise, mnogo gledala...