Nisam imao ni trideset godina kada mi je supruga rodila prvo dijete. Nikada necu prestati sjecati se te veceri. To vece provodio sam, kao i obicno, sa svojim lošim društvom u mracnim ulicama. To vece mnogo sam nasmijavao i zabavljao svoje društvo. Znao sam vrlo dobro oponašati ljude, i govorom i djelom. Niko od mene ne bi bio miran. Cak sam oponašao i neke svoje drugove zbog cega su me i izbjegavali.

"Zovem se Abdurrahman i sutdent sam trece godine na Pravnom fakultetu. Uvijek sam puno volio sport i moja porodica me podsticala na to. Visok sam i bila mi je zelja da postanem kosarkas. Sanjao sam da postanem zvijezda. Ali ono sto se desilo jeste da: kada sam otisao u jedan od vecih klubova, glavni kriterij po kom su tamo vrjednovali ljude bio je materijalno bogatstvo.

Te večeri bio sam zajedno sa svojim sinom Mervanom u kući. Razmišljao sam i kovao plan gdje da idem sa svojim prijateljima. Bilo je to poslije akšam namaza. Odjednom, moj sin Mervan, počeo mi je govoriti svojim pokretima: "Oče! Zašto ti ne klanjaš?" Zatim je podigao svoju ruku prema nebesima govoreći mi da me Allah vidi. Predamnom je počeo da plače. Stavio sam ga pored sebe, međutim, ustao je i pobjegao.

Bismillahir-Rahmanir-Rahim Prenosi se da je Malik ibn-Dinar upitan o povodu njegovoj tevbi ,pa je ispricao: "Bio sam policajac i bio sam navikao piti alkohol. Jednog dana sam kupio robinju koja je bila lijepa i s njom sam dobio kcerku. Kako je kcerka rasla moja ljubav prema njoj bila je sve veca i veca. Kad sam stavljao flasu alkohola pred nju, ona je to svojom rucicom odstranjivala od sebe i mene odvlacila od njega. Kad je napunila dvije godine iznenada je umrla .Ja sam bio u velikoj tugi i brigi. Kad je bila petnaesta vecer sabana,bio je petak, ja sam zaspao a bio sam pijan. Nisam ni jaciju klanjao .Usnio sam strasan san koji cu vam ispricati,i on je bio povod mojoj tevbi i povratku pravom putu...