0 utjecaju i tragovima istine i laži
Čuvaj se laži jer laž uništava predstavu stvarnosti i onoga što čovjek uči, tako da je kasnije teško prenijeti istinu i nekoga njoj podučiti. Lažljivac ono što ne postoji predstavlja u realnoj otjelovljenoj slici, a ono što zaista i postoji on predstavlja kao nepostojeće i irealno. On istinu protura kao laž, a laž protura kao istinu. Dobro izlaže kao zlo, a zlo izlaže kao dobro. U takvom stanju lažljivac gubi predstavu o stvarnosti, spoznaja mu se zamuti, i to mu bude kazna. No, zatim, on to predstavlja i izlaže sagovorniku koga je zaveo, pa i njemu zamućuje stvarnu, realnu spoznaju stvarnosti.
Duša lažljivca bježi i okreće se od postojeće žive stvarnosti, naginje nepostojećem i preferira zabludu. Kada se sve to pokvari i poremeti kod lažljivca, i on postane pravi potvrđeni lažljivac, onda sva njegova djela budu oličena lažima i pokvarenošću, kao što je njegov jezik oličen i prepoznatljiv po lažima. Poslije toga mu jezik neće nikakve koristi priuštiti, niti će mu djela od koristi biti.
Zbog toga je laž osnova svakog razvrata i grijeha. O tome je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“A laž doista vodi ka griješenju i razvratu, a razvrat vodi ka vatri!”(Buhari, 6094) U početku laž izlazi iz duše ka jeziku, i onda ga okalja i pokvari, a zatim ide ka ostatku tijela i uništava dobra djela koje tijelo čini, kao što je jeziku uništila govor. Zatim laž ovlada riječima, djelima i stanjem čovjeka, a onda se nad njim nadvije propast i zaposjedne ga. Bolest laži širi se sve dok u potpunosti ne uništi čovjeka, osim ako Allah Uzvišeni daruje Svoj lijek istine koji će iz korijena iščupati materiju laži.
Zato nas ne čudi činjenica da je osnova i temelj svih dobrih djela istina i istinoljubivost, a temelj i osnova loših i pokuđenih djela poput: pretvaranja, samodopadljivosti, oholosti, hvalisanja, uzdizanja, nasilja, zla, nemoći, lijenosti, kukavičluka, omalovažavanja i tome slično, jeste laž.
Svako dobro djelo, praktično ili djelo srca, proizlazi iz istine.
Svako loše djelo, praktično ili djelo srca, proizlazi iz laži.
Allah Svevišnji kažnjava lažljivca, tako što ga zavede i udalji od onoga što će mu koristiti, a nagrađuje iskrenoga, tako što ga upućuje na dobrobit i ono što mu je korisno u dunjalučkom i ahiretskom životu.
Uistinu, ništa tako ne donosi dobro za čovjeka i na dunjaluku i na ahiretu kao istina i iskrenost, a, opet, na drugoj strani, ništa tako ne privlači i ne donosi loše poput laži. Uzvišeni je rekao:
“O vjernici, bojte se Allaha i budite s onima koji su iskreni!” (Et-Tevba, 19)
Zatim je kazao:
“Ovo je Dan u kojem će iskrenima od koristi iskrenost njihova biti.” (El-Ma’ide, 119)
U drugoj suri stoji:
“A kada je borba već propisana, bolje bi im bilo da su prema Allahu iskreni.” (Muhammed, 21)
Potom, u suri Et-Tevbe, On kaže:
“Dolazili su i neki beduini koji su se izvinjavali i tražili dopuštenje da ne idu, i tako su izostali oni koji su Allahu i Njegovom Poslaniku lagali; a teška patnja pogodit će one među njima koji nisu vjerovali.” (Et-Tevba, 90)
Ibn Kajjim el-Dževzijje