1. decembar – Dan promoviranja nemorala

Nerijetko ćete usput dobiti i praktično uputstvo kao se kondom ispravno stavlja, dok je u nekim srednjim školama postalo normalno da vršnjački edukatori na času razrednika pušu kondome kako bi pokazali kako se provjerava njihova ispravnost, nakon čega slijedi i uputa o stavljanju istog…

Zamislite situaciju u kojoj bi majka primjetila da se njeno dijete igra dirajući utičnicu i pokušavajući gurnuti prstić u nju. Svaka iole normalna majka bi sa strahom pritrčala djetetu i bez imao ustručavanja fizički ga spriječila da to uradi, koreći ga kako to ne smije raditi jer bi posljedice po njegovo zdravlje i život mogle biti katastrofalne. Siguran sam da će se svi iole normalni ljudi složiti s njenim postupkom, pa čak možda zahtijevati i radikalnije mjere, jer nije se igrati sa zdravljem i životom djeteta.

S druge strane, zamislite majku koja bi u istoj situaciji prišla djetetu i pružajući mu ispitivač struje rekla: „Dijete moje, guranje prstića u utičnicu može za tebe imati nesagledive posljedice. Udar struje može uzrokovati duboke opekotine, a snažni mišićni grčevi mogu dovesti do pucanja mišića i koštanih prijeloma. Posebno je opasan prolazak struje kroz srce i mozak koji može izazvati trenutnu smrt zbog zastoja rada srca i oštećenja centra za disanje u mozgu. Zato je najbolje da se više ne igraš sa utičnicom, jer ćeš u tom slučaju biti siguran od svega što sam ti navela. Međutim, ako se baš moraš igrati na takav način, onda umjesto prstića u utičnicu guraj ovaj ispitivač struje.

Istina, osjećaj guranja ispitivača neće biti kao osjećaj guranja prstića, ali će te makar zaštititi od strujnog udara a i dalje ćeš se moći igrati sa utičnicom. Jedino moraš imati na umu da ispitivač struje štiti od njenog udara u 98% slučajeva, tako da ostaje 2% slučajeva u kojima će onaj ko ispitivač stavi u utičnicu ipak doživjeti strujni udar. Ovo je stoga što ispitivač može biti neispravan, a uz to ti i ručica može skliznuti i dodirnuti njegov prednji metalni dio umjesto plastične drške. Ali nemoj se bojati, pa nećeš valjda ti biti toliki baksuz da budeš među tih 2% koje je struja i pored korištenja ispitivača udarila!“

Naravno, nakon ovog iscrpnog objašnjenja, ova nadasve brižna mama djetetu će objasniti i kako se ispitivač struje ispravno koristi, kako bi dijete prije svega bilo sigurno (safety first!!!), a onda i s pravom uživalo u igri guranja ispitivača u utičnicu. Ako se kojim slučajem, ne daj Bože, desi da dijete u igri i doživi strujni udar, majka ima potpuno čistu savjest jer je učinila sve što je u njenoj moći. Kad ga već nije mogla spriječiti, makar mu je ponudila adekvatnu zaštitu!

Drugi primjer

Zamislite sada da nekoliko građana zabrinutih zbog širenja različitih vrsta nasilja, prije svega onog u porodici, u centru grada postavi štand sa namjerom da druge upoznaju s tim problemom. Zainteresovani, prišli ste štandu i čujete sljedeću priču: „S obzirom da je nasilje u porodici sve više prisutno u svijetu ali i kod nas, želimo vam skrenuti pažnju na nalin njegovog suzbijanja. Prije svega, naš stav je da nasilje u potpunosti treba izbjegavati jer je to najbolji način da se njegove posljedice u potpunosti eliminišu. Međutim, ukoliko se ne možete suzdržati, te svoju ljutnju i bijes morate iskaliti na nekome, a prvenstveno na vašem bračnom drugu ili djetetu, onda vam savjetujemo da prije premlaćivanja na ruke stavite ovaj par bokserskih rukavica koje vam dajemo na poklon, jer će na taj način posljedice nasilja u porodici biti veoma ublažene.

Prije svega, vi nećete osjećati preveliku grižnju savjesti jer ste poduzeli sve što je u vašoj moći kako bi posljedice nasilja bile što manje, a osim toga sebe ćete poštediti crvenila dlanova ili povreda zglobova. S druge strane, učinili ste mnogo i za osobu nad kojom vršite nasilje jer će snaga vašeg udarca biti značajno umanjena korištenjem rukavica, a poštedit ćete je i sramote objašnjavanja pojave modrice na oku kad se sutra pojavi na poslu ili u školi, ili ode u komšiluk na kafu. Ipak, nikada nemojte zaboraviti da je najbolje da se suzdržite u naletima bijesa i da svoju energiju utrošite na neki drugi, koristan način. I naravno, nemojte zaboraviti besplatan par vaših boks rukavica koje danas nudimo u dvije boje, crne za muževe i crvene za žene.“

Slične priče svakog prvog decembra, Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a, slušamo u medijima ali i na ulicama naših gradova. Aktivisti raznoraznih nevladinih udruženja nude brošure o seksualnom životu i još ponešto uz to, a što obično podrazumijeva reprezentativni primjerak anonimnog kondoma. Nek’ se nađe ako zatreba!

Opasnost za pojedinca i društvo

AIDS je zastrašujuće i krajnje opasna bolest čije se žrtve broje desetinama miliona. Tačnije, od pojave epidemije do danas, oko 78 miliona osoba inficirano je virusom HIV-a, dok je 39 miliona u svojoj borbi protiv ove bolesti izgubilo život. Trenutno je oko 35 miliona osoba na planeti zaraženo ovim opasnim virusom i, s obzirom na to da za AIDS još uvijek nema lijeka, svakoga momenta mogu očekivati smrtonosni ishod.
Navedene brojke sasvim su dovoljne da se čitav civilizovani svijet digne na noge i udruži u borbi protiv ove bolesti. Lijek za potpuno izlječenje oboljelih još uvijek ne postoji, a postojeće terapije minimalno ublažavaju posljedice bolesti i produžuju agoniju.

Na čovječanstvu je da svoje napore usmjeri u dva pravca: na pronalazak lijeka za osobe koje su već oboljele od ovog virusa i sprečavanje širenja zaraze na zdrave osobe. O pronalasku lijeka nećemo govoriti jer to je u domenu medicinskih stručnjaka i istraživača, ali je simptomatično na koji se način pokušava spriječiti širenje zaraze virusom HIV-a.

Kako spriječiti širenje zaraze?

Nažalost, svjedoci smo da se o načinima sprečavanja širenja zaraze sve više govori na pogrešan način i to ne samo od strane anonimnih pojedinaca iz raznoraznih domaćih udruženja za pranje novca iz stranih investicija, nego i od strane svjetski poznatih i renomiranih institucija kakve su recimo Ujedinjene nacije ili nacionalne vladine ili nevladine organizacije za borbu protiv AIDS-a. Tako na web sajtovima koji se isključivo bave ovom tematikom, možete pronaći „efektivne“ načine za umanjenje rizika od prenošenja virusa HIV-a seksualnim putem. Od „savjeta zlata vrijednih“ navodimo samo prva tri:

• izaberite manje rizično seksualno ponašanje – U pojašnjenju se navodi kako je oralni seks manje rizičan od vaginalnog ili analnog seksa, a ukoliko niste HIV pozitivni manji je rizik da pružate analni seks nego da ga primate. Dakle, rizikujte, ali barem birajte manji rizik!

• redovno i pravilno koristite kondome – Ako se koriste redovno i ispravno najpouzdanije su sredstvo za prevenciju HIV-a?!

• smanjite broj osoba s kojima imate seksualne kontakte – Ovo je svakako dobra logika, jer ako imate seksualne kontakte sa pet osoba, manja je šansa da ćete se zaraziti ako broj smanjite na četiri, ili recimo tri! Možete misliti koje su šanse za zarazu HIV-om ako biste prije braka čuvali svoju čednost, a u braku bili vjerni svome bračnom drugu!

Nakon još četiri „savjeta“, neko pametan dodao je i sljedeće riječi: „Naravno, rizik od zaraze HIV-om možete takođe umanjiti tako što nećete imati seks. Ako se uopće ne upuštate u seksualne kontakte, vi ste 100% sigurni od zaraze HIV-om seksualnim putem. Alternativno, ako biste i imali seks, možete umanjiti rizik od zaraze ako ste i vi i vaš parter negativni na virus HIV-a i ako ste jedno drugome jedini seksualni partneri…“

Dakle, nakon što smo vam odobrili raznorazna perverzna i nemoralna ponašanja i ukazali kako možete umanjiti njihove loše posljedice, ukazat ćemo i na to kako se svi problemi oko AIDS-a mogu vrlo jednostavno riješiti tako što ćete izbjeći uzrok tih problema. Nažalost, većina kampanja za sprečavanje širenja zaraze se upravo i svodi na bavljenje posljedicama, dok se o sprečavanju uzroka ili sasijecanju u korijenu vrlo malo i usputno govori.

Nemoral pod plaštom borbe protiv AIDS-a

Svi bjelosvjetski dušebrižnici najčešće polaze od osnove da je najsigurnije apstinirati od seksualnih odnosa, ali je to samo prva i kratka rečenica nakon koje slijedi nadugo i naširoko odobravanje nemoralnog ponašanja uz preporuke kako putem korištenja kondoma zaštititi sebe i svog seksualnog partnera. Tako je sastavni dio antiHIV folklora širom svijeta postala podjela besplatnih kondoma kao „najefikasnije“ zaštite od neželjenih trudnoća ali i zaraze HIV-om (navodno su sigurni 98%, a onih 2% su kolateralna šteta).

Nerijetko ćete usput dobiti i praktično uputstvo kao se kondom ispravno stavlja, dok je u nekim srednjim školama postalo normalno da vršnjački edukatori na času razrednika pušu kondome kako bi pokazali kako se provjerava njihova ispravnost, nakon čega slijedi i uputa o stavljanju istog.

Odavno je nemoral u priči o AIDS-u prestao biti problem, dok je danas jedan od gorućih problema nedostatak kondoma ili nedovoljna informiranost o tome kako se oni koriste. Na web sajtu UN-a koji se isključivo bavi epidemijom AIDS-a, navode se problemi koje ima najrizičnija skupina osoba kada je u pitanju zaraza HIV-om. Vjerovali ili ne, na plakatu koji je posvećen prostitutkama, stoji da među probleme sa kojima se one suočavaju u svom „radu“ spada i to što one imaju više mušterija nego kondoma i što neke njihove mušterije iste ne žele koristiti!

Ni riječi o prostituciji kao nemoralu i nepoželjnom ponašanju, o pokušajima da se takve žene uklone sa ulica i iz javnih kuća i da im se obezbijedi posao kojim će pošteno zarađivati za život, nego je problem što nemaju dovoljno kondoma i što tamo neki neće da ih koriste. Sad bi valjda vlade svijeta trebale pod hitno svim prostitutkama obezbijediti besplatne godišnje zalihe kondoma, a uz to u svakoj javnoj kući, parkingu i hotelu gdje se obavlja „posao“ zadužiti kakvu inspekciju koja bi kažnjavala one što, sram ih bilo, ne žele koristiti kondom. Nije problem što je neko prevario ženu, niti što je mladić svoju čast i čednost izgubio na pogan i odvratan način, niti je problem što prostitutka radi to što radi, nego je problem što ona nema obezbijeđena sredstva za rad, a i mušterije su bezobrazne!

Kondom navodno štiti od HIV-a, ali sigurno ne i od nemorala
Jedan od ciljeva koje pred sebe postavljaju Ujedinjene nacije u borbi protiv AIDS-a je i da kondomi moraju biti dostupni svugdje, bilo besplatno ili po niskoj cijeni, a njihova upotreba treba biti promovirana na načine da se pomogne u prevladavanju socijalnih i osobnih prepreka za njihovo korištenje. U tom smislu, Michel Sidibe, izvršni direktor UNAIDS-a, je izjavio: „Ne zaboravimo da je kondom i dalje najjeftinije i najučinkovitije oružje kojim moramo zaustaviti širenje HIV-a. Vrijeme je da ga svi počnemo koristiti!“

Apsurd je što se kroz akciju podjele kondoma odobrava upuštanje u vanbračne, ili čak homoseksualne odnose i na taj način osobe izlažu riziku da budu zaraženi virusom HIV-a, a onda se tobože ističe kako je cilj zaustaviti širenje zaraze i smanjiti stopu smrtnosti, obzirom da je smrt još uvijek neminovna posljedica AIDS-a. Aktivisti koji učestvuju u kampanjama sprečavanja širenja zaraze vode se činjenicom da nikoga ne mogu spriječiti da se upušta u rizične seksualne kontakte, pa u tom slučaju treba ponuditi alternativu. Ta se alternativa kod njih ogleda u objašnjavanju da se u slučaju kada se osoba ne može suzdržati od rizičnog (čitaj nemoralnog) seksualnog ponašanja i svoje strasti kontrolisati na primjeren način, onda se barem treba zaštititi upotrebom kondoma kako ne bi zaraza prešla na ili sa seksualnog partnera! (Vrati se na primjere sa početka teksta!)

Čak i ako bismo se i složili da je kondom jako uspješno sredstvo protiv širenja zaraze, ipak moramo istaći činjenicu da kondom ne štiti moral osobe koja ga koristi. Stupanjem u nedozvoljene seksualne odnose osoba ne rizikuje samo neželjenu trudnoću ili zarazu virusom HIV-a. Ona zapravo žrtvuje svoju čednost i svoj moral, i na taj način se, pored poniženja i patnje sa smrtnim ishodom na ovome svijetu, izlaže kazni na Sudnjem danu. Uzvišeni Allah, kada govori o tome koje su kategorije ljudi njegovi robovi, kaže: „…i oni koji blud ne čine; – a ko to radi, iskusiće kaznu, patnja će mu na onome svijetu udvostručena biti i vječno će u njoj ponižen ostati; ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela čine, Allah će njihova hrđava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je; a onaj ko se bude pokajao i dobra djela činio, on se, uistinu, Allahu iskreno vratio…“ (Kur’an; El-Furkan, 68-71)

Nezirić Edin, profesor islamske pedagogije