11. septembar mi je promjenio život

Jedna sestra, nasa posjetiteljka je poslala pricu o svom povratku islamu

Kao i mnoga bosnjacka djeca, provela sam rat u Sarajevu sa porodicom. Zahvaljujuci Uzvisenom Allahu prezivjeli smo mukotrpni i krvavi rat i po zavrsetku istog, otisla sam sa porodicom u Sjedinjene Americke Drzave. Tamo sam se skolovala, zivjela jednim lijepim ili kao sto bi mnogi rekli “ispunjenim, uzbudljivim” dunjaluckim zivotom. Poticem iz porodice koja nije bila pretjerano naklonjena islamu izuzev…

onog “tradicionalnog, bosanskog” islama, sto ce reci post u toku Ramazana, obiljezavanje Bajrama i naravno moje muslimansko ime. Kao dijete sam isla u mekteb, bila clan hora ilahija i kasida medjutim, moje zelje i ciljevi u zivotu su bili okrenuti u drugom pravcu. Amerika je bila ostvarenje mojih snova. I bila je, zaista, sve do septembra 11., kada se cijeli svijet u roku jednog dana okrenuo protiv islama i svega i svakoga onoga koji je imao bilo kakve veze s njim.

Bila sam na poslu, kada se desio taj kobni, teski dan gdje sam pocela prozivljavati iznova neke emocije i sjecanja iz rata. Ljudi su me opet mrzili i s prezirom gledali, jer sam bila “drugacija” od ostalih! Jedna izjava od strane moje kolegice je probudila strah i istovremeno otkrila moju veliku ljubav i brigu za islam i muslimane. I tako kaze meni zena, koja je inace jevrejka i poznavala me je nekoliko godina: ” Ovi muslimani su pravi teroristi” (uz to je dodala i pokoji “kulturni” izraz da bi mi docarala svoj bijes)! A ja je podsjetim da sam i ja muslimanka a koliko mi je poznato nisam terorista, onda se malo ispravila pa dodala “ovi arapski muslimani”.

Osjetila sam jezu i strah, jer ne tako davno ja sam bila gadjana granatama, snajperima i zivjela u strahu samo zato sto sam bila muslimanka. Da ironija bude veca, ljudi me mrze sto sam muslimanka, sto vjerujem u Allaha kao Jedinog Boga i priznajem Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, kao Posljednjeg Allahovog poslanika, a ja ne znam skoro nista o svojoj vjeri. Pocela sam tragati po internetu razne clanke o islamu i pocela dijeliti na poslu letke kako bih bar malo umanjila njihovu mrznju i promijenila njihove misljenje u pogledu nase vjere i njenih istinskih sljedbenika.

Uzaludan je bio pokusaj pravdanja i pojasnjavanja da su takva i slicna djela produkt zlonamjernih, neukih pojedinaca ili grupacija koji zele nasteti islamu. Ne znam da li sam uspjela promijeniti misljenje mnogih na poslu i na fakultetu u tom trenutku, ali su zasigurno imali civiliziran nacin ophodjenja prema meni. Dakle, ni nakon toga nisam se vratila islamu, ali sam se zasigurno pocela vise interesovati i pridrzavati nekih pravila u mojoj vjeri.

Vrlo brzo, izgubila sam interesovanje za Ameriku, pa sam se nakratko odselila u Francusku. Koliko god cudno i nevjerovatno zvucalo, tamo pocinju moji dani istine i budjenja…Naime, ovdje zelim istaci Allahovu Milost i Moc(La havle ve la kuvvete illa billah), iako sam bila sama u nepoznatom svijetu, medju, vjerujte kada kazem, totalno bezboznickom, zalutalom, nemoralnom okruzenju, punom svakojake fitne i opasnosti, Uzviseni Allah swt mi se smilovao i pokazao svijet onakvim kakav jeste a ne onakav kakav mi zelimo vidjeti.

Da bih vam docarala mjesto u kojem sam zivjela, reci cu da je na cosku moje zgrade bila redovno jedna ili dvije “legalne” prostitutke, nocni klubovi, razni shopovi neprikladnih izloga, a taj isti kvart se smatra kao jedan od “lijepih, sigurnih i pozeljnih” kvartova u gradu gdje pretezno zive intelektualci i porodicni ljudi. Razmislite o ovome i uporedite sa vasim okruzenjem. Da li je ovo normalno i pozeljno okruzenje u kojem bi voljeli odgajati nase porodice?

Koliko god nejasno neki momenti u nasem zivotu izgledali, sve se dogadja sa razlogom, jer Allah je Mudar i Sveznajuci, pa tako da samo On zna kako ce najbolje odgojiti i pripremiti svoga roba za Pravi put. Takodjer, iskrena dova i pouzdanje u Jedinog Stvoritelja su kljuc srece i upute. U tom strahu i neskladu vanjskog svijeta, obuzela me neka jeza da sam odmah pala Allahu na sedzdu i zatrazila zastitu od svega sto me okruzivalo. Od tog trenutka namaz mi je bio prva i osnovna stvar u mom zivotu, i zelim reci onima koji ne klanjaju da zamole Allaha da im se smiluje i da im podari namaz, jer je to pocetak svjetlosti na kraju tunela i spas od razocarenja, depresija, raznih ovosvjetskih iskusenja i poteskoca.

Nemoj ocekivati promjenu, napredak, srecu i uspjeh u svom zivotu ako ne padas Jedinom Gospodaru, svome Stvoritelju na sedzdu. Iz svog iskustva govorim, da mi je zivot krenuo uzlaznom putanjom, masaAllah, kako sam se iskreno i dusom i tijelom predala svome Gospodaru. Nakon namaza, dolaze i ostale stvari, polahko, jedna po jedna se nizu poput biserne ogrlice. Sada sam elhamdulillah udata, majka dvoje djece, pokrivena i vratila sam se u Bosnu. Ne zalim ni jednu sekundu provedenu na Allahovom putu, jer to je nesto sto se mora osjetiti na kozi, u srcu, u dusi da bi bila ili bio u stanju razumjeti i shvatiti. Mnogi su se ibretili i pitali kako sam mogla napustiti sve te “blagodati” Zapada i vratiti se u ovu Bosnu, u neizvjesnost, jad i cemer.

Iako se potpuno slazem da zivot i stanje u nasoj drzavi je porazavajuce i da su ovdje prisutne mnoge fitne kao i na Zapadu, medjutim covjek ne zna gdje je njegova nafaka, gdje mu je bolje, jer i Allah, swt, kaze da su neke stvari naizgled lose a one su zapravo dobre za nas a neke izgledaju dobre a donose nam samo propast. Ovo je moj iskreni savjet i dova svakom citaocu da kada se covjek preda Allahovoj odredbi, pouzda u Njegovu Milost i zrtvuje stvari koje su oprecne prirodnom stanju covjeka, tj. koje su produkt nase maste, strasti i pozude, ali naravno sve to u ime Allaha, onda se mozes nadati uspjehu, sreci, blagostanju i nagradi na oba svijeta.

Imaces naravno, i dalje iskusenja i poteskoce u zivotu ali to nije ni prizblizno isto kao kada si zivjela ili zivio u dzahilijetu (neznanju). Kad si u islamu, pridrzavas se Allahovog zakona shodno svojim mogucnostima, jer nije Allah swt nikoga zaduzio iznad njenih/njegovih mogucnosti, sve se lakse podnosi, drugacije posmatra i ono najbitnije nikada vjernik ni vjernica nisu na gubitku! Prije mog povratku islamu, imala sam hvala Allahu mnoge i razne blagodati i mogucnosti ovoga svijeta, medjutim sve blago dunjaluka u najvecim kolicinama i razmjerima se ne moze porediti sa blagodatima koje su dosle sa islamom Allahovom voljom i miloscu, masaAllah.

Moj namaz, moj Kur’an, Sunnet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, moj hidzab, moj islamski brak, moja djeca-velikodusni dar od Stvoritelja svjetova-moje prijateljice odnosno sestre u islamu, moje vrijeme u kojem Allah daje bereket, pa shvatis da 1 sat vremena nije kao ranije, vec stignes uraditi svasta nesta, itd, itd, su neprocjenjive blagodati od Jedinog, Uzvisenog, Plemenitog, Milostivog, Mudrog, Sveznajuceg, Velicanstvenog Gospodara, Allaha, dz.s.

Molim Allaha da mi oprosti ako sam negdje nesvjesno pogrijesila, da mi ocisti nijjet, upise ovo kao moje dobro djelo, da se citaoci okoriste ovim tekstom i da Allah swt uputi i ujedini ummet Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem, da nas zastiti od dunjaluckih smutnji i neprijatelja islama, amin. Elhamdullilahi Rabbil alemin.

Sestra u islamu