Učinio sam blud – Napravila sam sihr bivšem momku – Hoću da se pokajem

Pitanje:

a) Imam jedno otvoreno pitanje i ne stidim se pitati ili nesto vise pitanja!? Naime ja sam dakle mladic pred zenidbu koji je hvala Uzvisenom Alahu dz.s zarucen.No jedno prije 2 godine nisam bas se drzao islama i bio neki izriciti vjernik pa sam ucinio Blud! Vremenom kroz mjesece, ja sam sve visao primao islam naravno ostavio sam alkohol ali uvjek jos nisam rijesio to bludno pitanje.

Znam da je svaki kontakt sa djevojkom ili zenom prije braka blud koji cini nemoral.Ona je takodjer muslimanka koja se trudi drzati se sto vise muslimanskih propisa. Prije mene je bila jedna od onih koji nisu vjerovali u Boga. Naravno vremenom sa mnom, primala je kao i ja sve vise i vise islam. Pa sam u dogovoru sa roditeljima se zarucio, ali njene potrebe poslije onog prijasnjeg bluda koji smo cinili, koji i dalje cinimo i islam
nemogu uklopiti a ponekad se i iskreno pokajem zbog tog sto sam to prije ucinio.

Sad volio bih da cujem jedno vase misljenje ili odgovor,a vjecanje je planirano ako ALAH dz.s uzviseni mi dozvoli na ljeto iduce godine. A
namjeravam i to mi je cilj da napravim jednu stabilnu muslimansku porodicu.Hvala unaprijed. Sellam.

b) e.a. imam jedno pitanje, ako mozete da mi odgovorite da vas ALLAH s.w.t nagradi. U dzahilijetu dok nisam znala za vjeru imala sam momka , nismo bili dugo zajedno ali ja sam ga mnogo zavoljela, potom se on vratio svojoj bivsoj djevojki koju je i ozenio. ja sam bila tako razocarana i ljuta , u toj srdzbi mi je jedna kolegica predlozila da odemo kod nekog hodze, mi smo to i uradile sa namjerom da nam hodza kaze zasto je to uradio, tako smo i uradile , hodza je trazio od mene od doticnog momka ime majke i oca potom mi je dao zapis da stavim u vodu da se ja umivam i pijem tu vodu.

Medzutim ja sam poslije dva dana ili sledeci dan prosula tu vodu i zapalila zapis, nezeleci nikom zlo , jer subhanallah u srdzbi insan haman nezna ni sta radi. Taj momak sto je ozenio tu djevojku kako sam vidjela i saznala da su lijepo zivjeli i imali lijep brak.

I ja sam se nakon nekoliko god.udala i ima god. dana kako smo se ja i moj muz elhamd.posvetili vjeri klanamo redovno, ucimo kuran, ja sam se pokrila i trudimo se da sto vise i bolje zivimo po islamu. mene sada muci ovo sto sam uradila u dzahilijetu, bojim se da mi ALLAH s.w.t. nece oprostiti, sta trebam da uradim da bi mi tevba bila primljena, da vas ALLAH s.w.a. nagradi. AMIN.

c)

Selam alejkum!

Kako da se rijesim sihra, ne zelim ici nikome nego sam ako moze savjet zelim da se ponovo vratim vjeri i iskreno pokajem.

ODGOVOR:

We alejkumusSelam,

u ovim pitanjima se da primjetiti slicnost tj. potreba za pokajanjem i ostavljanjem grijeha, pa cemo ovdje postirati jedan tekst kao odgovor na sva tri pitanja, s tim da bratu iz prvog pitanja preporucujemo da odmah prestane sa bludom i ubrza vjencanje jer niko ne zna kada ce mu Melek smrti doci, a ako bi mu dosao sada, onda bi se preselio kao teski grijesnik.

Bratu iz treceg pitanja preporucujem da ode na stranicu: www.lijecenje-kuranom.com i upita brata koji uredjuje tu stranicu kako da primjeni samolijecenje od sihra.

Slijedi tekst na temu pokajanja:

TEOBA // POKAJANJE

Grijeh koji je poèinio Adem, a.s, upuæuje na prirodnu sklonost èovjeka ka griješenju. Stoga, ma koliko se ustezao od kršenja normi islamskog ponašanja, èovjek æe upadati u pogreške.
‘Svi su ljudi grešnici’ kako reèe Resulullah, s.a.v.s, ali ‘meðu njima su najbolji oni koji se najèešæe kaju’. U drugom hadisu Allahov poslanik, s.a.v.s, je kazao i ‘kad vi ne biste griješili, Allah bi stvorio druga biæa koja bi griješila i koja bi se Allahu kajala’. Stoga nas Uzvišeni, subhaneh, poziva tevbu rekavši: ‘I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono što želite’.

Imajuæi na umu da je ajet objavljen u Medini, da se zakljuèiti da se Allah, dž.š, obraæa svojim odabranim vjernicima, muhadžirima i ensarijama koji su zbog svog dina veæ toliko trpjeli èineæi hidžru, žrtvujuæi se i boreæi se na Njegovom putu. Iz ajeta razumijemo da je put do uspjeha pokajanje za uèinjene grijehe, dok je sustezanje od tevbe, odnosno ignorisanja pokajanja, nepravda koju èovjek sam sebi èini, kako to Svemoguæi kaže: ‘A oni koji se ne pokaju sami sebi èine nepravdu’ .

Na taj naèin Allah Uzvišeni je podijelio ljude na one koji se kaju za svoje grijehe, a to su oni koji žele postiæi sreæu i one koji se ne kaju, a to su oni koji sebi nepravdu èine. «Pokajanje od grijeha, obraæanjem Onome koji zna sve tajne i oprašta grijehe, poèetak je puta pobožnih, kapital pobjednika, prvi korak onih koji istinu traže, kljuè za izvoðenje na pravi put zalutalih, polazište odabranih i pribježište Allahu bliskih» .

Pokajanje od grijeha je, èovjekovo priznanje svojih slabosti i zabluda i ponizno obraæanje Allahu, dž.š, sa molbom i jakom željom da ih oprosti uz èvrsto obeæanje da više nikada neæe iæi putevima kojim njihov Gospodar nije zadovoljan.

KOLIKO ÈESTO SE KAJATI?

Odlika razumnih i pravovjernih je da su oprezni, da èesto preispituju i koriguju svoje postupke i da se èesto kaju. O njima se u Kur’anu èasnom kaže: ‘i oni koji se, kada grijeh poèine ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole, a ko æe oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju’.

Podstièuæi vjernike na što èešæu tevbu Vjerovjesnik, a.s, je rekao: ‘O ljudi, pokajte se Allahu, jer, tako mi Allaha, i ja Mu se svaki dan kajem preko sedamdeset puta’ Zato je dužnost svakom muslimanu da se kaje Allahu Uzvišenom kad god osvane i omrkne. Mudžahid je u vezi s èestim kajanjem rekao: ‘Ko se ne pokaje kad osvane i omrkne, on je od onih koji sebi nasilje èini’
Uz èesto kajanje u svim prilikama jako je bitno da èovjek obavlja propisane namaze, jer grijesi poèinjeni u intervalu izmeðu dva vakta brišu se, shodno hadisu: ‘Pet namaza i džuma do džume su otkup za ono što je izmeðu njih, ako se ne upadne u veliki grijeh’.

Abdullah bin Mesud, r.a, navodi kako je èovjek došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, i rekao: ‘O Allahov poslanièe, ja sam susreo jednu ženu u vrtu, prigrlio je i izljubio. Svašta sam sa njom radio, osim bluda’. Vjerovjesnik je zašutio za trenutak da bi mu bio objavljen ajet: – I obavljaj namaz poèetkom i krajem dana, i u prvim èasovima noæi! Dobra djela zaista poništavaju rðava. To je pouka za one koji pouku žele.

Poslije je tog èovjeka pozvao Vjerovjesnik, s.a.v.s, i prouèio mu ovaj ajet, a hazreti Omer, r.a, je upitao: – Allahov poslanièe, je li se ovo odnosi samo na njega ili na sve ljude? Dakako, na sve ljude, odgovorio je Vjerovjesnik a.s.

ALLAH SE RADUJE NAŠOJ TEVBI

Kao Sveopæi Dobroèinitelj Milostivi, Allah više voli da nas nagraðuje nego da nas kažnjava. Zato se on raduje našem pokajanju i poniznosti pred Njegovom velièinom. Od Ebu Musa el-Eš’arije, r.a, prenosi se da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: Uzvišeni Allah preko noæi pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko dana, a preko dana pruža ruku ne bi li se pokajao onaj ko je griješio preko noæi.

Tako æe èiniti sve dok Sunce ne izaðe sa Zapada (tj. dok ne nastupi Smak svijeta). Njegovu svemilost, blagost i dobrotu posebno razumijemo iz hadisa koji prenosi Enes bin Malik u kome Allahov poslanik (savs) kaže:

‘Allah se više obraduje kada se neko od njegovih robova Njemu pokaje, nego neko od vas ko na jahalici putuje kroz pustinju, pa mu ona pobjegne odnijevši na sebi svu njegovu hranu i piæe, pa se, izgubivši svaku nadu da æe je naæi, uputi prema drvetu i skrhan, oèajan da æe naæi svoju jahalicu, legne u njegov hlad, i dok je u takvom položaju, odjednom ugleda da ona stoji pored njega, pa je uhvati za ular i od prevelike radosti kaže: Bože, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj Gospodar’ tj. zbuni se od silne radosti pa pogriješi’

U Svojoj Knjizi Uzvišeni nas podstièe na tevbu rekavši: ‘O vi koji vjerujete, uèinite pokajanje Allahu iskreno da bi Gospodar vaš preko ružnih postupaka vaših prešao i da bi vas u dženetske bašèe, kroz koje æe rijeke teæi, uveo’
Ebu Bekr, r.a, kaže da je Resulullah, s.a.v.s, jednom rekao: ‘Ko god lijepo abdesti pa klanja dva rekata i zamoli Allaha za oprost, Allah æe mu oprostiti, a zatim je prouèio ovaj ajet: ‘Onaj ko kakvo zlo uèini ili se prema sebi ogriješi pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naæi æe da Allah prašta i da je milostiv’.

Ako èovjek pokaže iskrenu želju za oprostom èesto moleæi svoga Gospodara, kajuæi se za grijehe koje je poèinio i meleki Allaha mole da se tom robu smiluje. ‘Meleki koji drže prijesto, i oni koji su oko njega, velièaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: – Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošæu i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i saèuvaj ih patnje u vatri’ Gospodaru naš, uvedi ih u edenske vrtove koje si im obeæao, i pretke njihove i žene njihove i potomstvo njihovo, – one koji su bili dobri; Ti si, uistinu, silan i mudar.’

ISKRENO POKAJANJE

Uzvišeni nas poziva na ‘pokajanje iskreno’, a to znaèi da se pokajnik distancira od grijeha iskreno, bježeæi Allahu, kao što Allah, subhaneh, stremi prema njemu oslobaðajuæi ga od nevaljaština i obveseljavajuæi ga Džennetom i užicima u njemu .
Definišuæi iskreno pokajanje (tevbetun-nesuha) Hasan el Basrijj kaže: ‘Iskreno pokajanje od grijeha je èovjekovo kajanje za ono što je prošlo i èvrsta odluka da više nikada neæe èiniti grijehe koje je èinio’.

El-Kelbi kaže: ‘Iskreno pokajanje od grijeha je èovjekovo traženje oprosta jezikom, kajanje srcem i odustajanje da ih ubuduæe èini bilo kojim svojim organom.’ Vraæanje na prvobitni grijeh obezvreðuje pokajanje i tevbi oduzima elemente iskrenosti.
Meðu islamskim uèenjacima voðena je rasprava o tome da li je ponavljanje grijeha dokaz valjane tevbe ili nije?

Veæina islamskih uèenjaka smatra da ponavljanje grijeha nije preduvjet za valjanost pokajanja navodeæi kao primjer izreku: – Koliko je samo onih koji, iako vole svoje zdravlje, jedu ono što im šteti.’ Od Poslanika, a.s, navodi se da je rekao: ‘Onaj ko se jezikom pokajao a zatim se ponovo na grijeh vratio je kao onaj koji se izigrava sa svojim Gospodarem.’

Ebul-Lejs es-Semerkandi, rahimehullah, kaže: ‘Istinski mu’min nikada ne ide svjesno i namjerno u grijeh, zbog toga što je Uzvišeni govoreæi o vjernicima i njihovoj naravi kazao: «a nevjerovanje, raskalašenost i neposlušnost vam omrazio’

PLODOVI ISKRENE TEVBE

Jednom su pitali Aliju bin Ebi Taliba, r.a, hoæe li se Allah smilovati onom ko uèini iskrenu tevbu. Odgovorio je: ‘Pa Allah mu se veæ smilovao, èim ga je nadahnuo i naputio na èinjenje tevbe.’
Doista ljudski um ne može pojmiti tu beskrajnu Allahovu, dž.š, milost, dobrotu i blagodarnost prema ljudima koji mu se iskreno pokaju.

On Uzvišeni, je u stanju naše grijehe i nevaljale postupke u dobra djela pretvoriti kao što kaže: ‘Ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava djela u dobra promjeniti, a Allah prašta i samilostan je.’
Od Ebu Hurejre, r.a, prenosi se da je rekao: ‘Nakon što sam klanjao jaciju s Resulullahom, s.a.v.s, izašao sam jedne noæi kad sretoh na putu ženu sa nikabom.

Reèe mi: – O Ebu Hurejre, uèinila sam ogroman grijeh, šta misliš važi li za mene tevba? Upitao sam je: – A šta si uèinila – Rekla je: – Uèinila sam zinaluk i poslije rodila dijete koje sam ubila. Rekao sam joj: – Propala si, tako mi Allaha, za tebe ne važi tevba! Plakala je tužno ridajuæi a ja sam produžio i pomislio, dadoh joj odgovor, a Allahov poslanik, s.a.v.s, bio je blizu, iza nas.

Sutradan ujutro zaputio sam se Resulullahu i rekao mu: – Allahov poslanièe, jedna je žena juèer od mene tražila odgovor na pitanje i ja sam joj odgovorio tako i tako. Poslanik, a.s, je rekao: – Svi smo Allahovi i Njemu se vraæamo. – Ti si, tako mi Allaha, o Ebu Hurejre, propao! A gdje ti je bio ovaj kur’anski ajet: ‘i oni koji su mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji one koje je Allah zabranio ne ubijaju, osim kad pravda zahtijeva, i koji ne bludnièe, – a ko to radi iskusiæe kaznu, ali onima koji se pokaju i uzvjeruju i dobra djela èine, Allah æe njihova rðava djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je’.

Ebu Hurejre dalje prièa: – Otišao sam od Allahovog poslanika, s.a.v.s, hodajuæi po medinskim sokacima i toliko se raspitujuæi ko bi me mogao uputiti do one kojoj sam juèe dao takvu i takvu fetvu, da su djeca poèela uzvikivati: ‘Ebu Hurejre poludio.’ Tako sam sve do noæi hodao dok je nisam pronašao i dok joj nisam saopæio da je Resulullah rekao da za nju itekako važi tevba. Ponovo je ridala iz sveg glasa ali ovaj put od sreæe rekavši: – Ja imam jednu bašèu koju poklanjam za potrebe siromaha kao iskupljenje za moj grijeh.’

GUBLJENJE NADE U ALLAHOVU MILOST

Stoga, znaj da, bez obzira koliko naša leða bila natovarena grijesima, ne smijemo gubiti nadu u Allahovu milost koja je neizmjerna i koja obuhvata sve. Uzvišeni, subhanehu ve teala, kaže: ‘Reci: O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost’ Allah æe sigurno sve grijehe oprostiti. On doista mnogo prašta i On je milostiv. I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna doðe, poslije vam niko u pomoæ neæe priskoèiti.’

Ovaj ajet je poziv svim gešnicima, nevjernicima i drugima na tevbu i pokajanje. To je obavijest od Allaha Uzvišenog da æe on oprostiti sve grijehe onome ko se pokaje od njih pa makar ih bilo kao morske pjene.

Od Amra bin Anbese se prenosi da je ‘došao Vjerovjesniku, s.a.v.s, oronuli starac koji se oslanjao o svoj štap i upitao ga: – O Allahov poslanièe, kod mene je puno grijeha i prijevara, pa hoæe li meni biti oprošteno? Poslanik, s.a.v.s, reèe: – zar ne svjedoèiš da nema boga osim Allaha? Da, odgovorio je. I svjedoèim da si ti Allahov poslanik. ‘Veæ su ti oprošteni grijesi i prijevare, odgovori Poslanik, s.a.v.s.

Iz navedenog se da razumjeti da æe Allah, dž.š, oprostiti sve grijehe nakon tevbe i zbog toga vjernik ne smije gubiti nadu u Allahovu milost, jer samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost.
U najveæe grijehe ubraja se kufr – nevjerovanje a Uzvišeni kaže da æe poslije tevbe i za njega biti oprošteno. ‘Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane biæe im oprošteno ono što je prije bilo’
Ako je ovako za kufr, kako æe tek biti praštanja za manje od toga.

Od Abdullah bin Mes’uda se navodi da je rekao: Kapija pokajanja je otvorena i tevba se prima od svih osim trojice: Iblisa poglavara nevjerovanja, Kabila sina Ademova, poglavara grešnika i od ubice jednog od vjerovjesnika.

Od Alije bin Ebi Taliba, r.a, se prenosi da je Poslanik, a.s, rekao: ‘ Oko Arša je bilo ispisano prije na èetiri hiljade godina negoli je Allah stvorio stvorenja: ‘Ja æu sigurno oprostiti onome ko se pokaje i uzvjeruje i dobra djela èini, i koji zatim na pravom putu ustraje.

ODGAÐANJE TEVBE

I pored toga što Svevišnji daje beskrajne moguænosti za oprost, mnogo je ljudi koje zavara lažna nada u dug život i užici na ovom svijetu pa propuste priliku za iskreno pokajanje. To je oèita propast za svakog ko tako postupa shodno rijeèima Alejhisselama: HELEKEL-MUSEVVIFUN -Propali su oni što odgaðaju.’

Ako je Allahov poslanik molio za oprost svakodnevno 70 do 100 puta iako mu je Allah dž.š. oprostio i u prošlosti i u buduænosti, koliko se mi tek treba da kajemo svome Stvoritelju.??
Cak i kada se kajemo ne možemo biti potpuno sigurni je li nam kajanje Uzvišeni uvažio ili nije. Zašto onda da ne zabavimo svoje jezike izgovaranjem istigfara, kajuæi se i moleæi za oprost, umjesto beskorisnih poslova i prièa.

Spominje se da je Ebu Bekr el-Vasiti rekao: U svemu je dobro malo prièekati, osim u tri sluèaja: „kad nastupi namaz, prilikom sahranjivanja umrlog i u èinjenju tevbe nakon neposluha Allahu dž.š. „

DO KADA VAŽI POKAJANJE

Uzvišeni, subhaneh, kaže: ‘Allah prima pokajanje samo od onih koji uèine kakvo hrðavo djelo iz neznanja, a potom se brzo pokaju. Njima æe Allah oprostiti, a Allah sve dobro zna i mudar je. Nema (prihvaæanja) pokajanja od onih koji èine hrðava djela sve dok im se ne približi smrt, pa onda govore: ‘Sad se doista kajem!’ niti za one koji umru kao nevjernici. Njima smo bolnu kaznu pripremili.’

Iz navedenih ajeta da se razumjeti da Allah, dž.š, prima pokajanje onih koji se pokaju za svoja nevaljala djela koja su nesvjesno poèinili, pa makar to pokajanje došlo pred samu smrt.
Imami Mudžahid kao i drugi komentatori Kur’ana, zastupaju stav da je svako griješenje prema Allahu, bilo namjerno ili nenamjerno, stvar neznanja.

Kada bi èovjek bio svjestan posljedica koje proizilaze iz njegovog griješenja, nikad se namjerno ne bi upuštao u grijeh.
Ebu Salih navodi od Ibn Abbasa da je rekao: ‘Zbog neznanja, ljudi èine hrðava djela.’ Sintagmu ‘onda se uskoro pokaju’ Ibn Abbas razumijeva da to znaèi: ‘prije nego ugleda meleka smrti.’ Ed-Dahhak kaže: ‘Sve što je prije smrti; uskoro je.’ Hasan el-Basri navodi da je to ‘prije nego se zagrcne pri ispuštanju duše’ a Ikrime je na stanovištu: ‘Cio život na ovom svijetu je uskoro.’

Ebu Said prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: ‘Iblis je rekao: ‘Gospodaru moj, tako mi Tvoje velièine i Uzvišenosti, ja ih zavodim sve dok su im duše u tijelima!’ pa je Allah Uzvišeni rekao: ‘Tako mi moje Velièine i Uzvišenosti, ja im praštam dokle god oni od Mene oproste traže.
Ovaj hadis, kao i neki drugi, pokazuje da æe onome koji Allahu Uzvišenom izrazi pokajanje, dok se nada životu, pokajanje biti primljeno.

NAÈIN KAJANJA

Kroz pokajanje èovjek mora osjeæati postiðenost, poniznost i skrhanost srca. U trenutku obraæanja mora biti svjestan da je opkoljen sa svih strana i savladan i da ne preostaje ništa drugo, nego da skrušeno i ponizno padne pred svoga Gospodara, zavapi i postiðen zamoli za oprost.

«Njegov položaj je poput položaja odbjeglog roba, kada ga uhvate i ponovo dovedu pred njegovog gospodara od èije ga ljutnje nema ko zaštiti niti ponovo od njega može pobjeæi, pa mu nema drugog izlaza nego da se pomiri sa tim da su njegov život, sreæa, uspjeh i spas u gospodarovim rukama i zadovoljstvu, jer je svjestan da njegov gospodar zna težinu greške koju je prema njemu napravio.

Najljepše što bi rob svome Gospodaru u momentu kajanja mogao reæi jeste: ‘Preklinjem te Tvojim velièanstvom i mojom poniznošæu da mi oprostiš! Tako ti Tvoje moæi i moje nemoæi! Tako ti Tvoga bogatstva i moga siromaštva! Eto, moj lažni i grješni uvojak kose je u Tvojim rukama! Ti mimo mene imaš još mnogo robova, a ja mimo Tebe nemam drugog gospodara.

Od Tebe se drugaèije ne mogu spasiti, nego da se od Tebe sklonim kod Tebe.
Molim Te molbom prosjaka i preklinjem skrušenošæu sluge poniznog i poslušnog! Molim Te dovom uplašenog i nemoænog, koji je pred Tobom svoj vrat povio i nos oborio, èije se oèi pred Tobom u suzama kupaju, a srce strepi.»

ZNACI PRIMLJENE TEVBE

Tako æe postupiti onaj ko je svjestan težine svoga položaja naspram njegova Gospodara. Oèi su uplakane, duša nemirna, srce ispunjeno tugom, a tijelo skrhano. Takvoga Allah Svemilosni neæe odbiti, jer on se iskreno vratio svome Gospodaru.
Upitan je islamski mudrac kako se može znati da li je tevba primljena ili nije, a on je odgovorio da se pouzdano ne može znati je li tevba primljena ili odbijena, ali za to postoje ipak znaci a neki od njih su: da èovjek èuva svoj jezik od pretjeranog zapitkivanja, laži i ogovaranja,
da ni prema kome u srcu ne osjeæa zavist i neprijateljstvo,

da se kloni nevaljalih a da se druži sa dobrim i iskrenim Allahovim robovima,
da bude spreman za smrt, živeæi s osjeæajem kajanja za prošle grijehe, trudeæi se da ostatak života provede u pokornosti Allahu,
da mu srce, umjesto ovosvjetskim radostima bude ispunjeno zabrinutošæu za ahiret, i
da mu srce bude bezbrižno i neoptereæeno opskbom a zauzeto izvršenjem onoga s èim ga je Allah zadužio.

Hasan el-Basri, rahimehullah, je u vezi s iskrenom tevbom kazao : ‘Prava tevba je da mrziš grijeh kao što si ga nekad volio i da uvijek moliš Allaha za oprost, kad god ti taj grijeh naumpadne.

Gospodaru naš, smiluj nam se i oprosti nam. Mi smo, doista, sebi mnogo nasilja nanijeli, pa ako nam ne oprostiš i ne smiluješ nam se, mi smo od onih koji su nastradali.

Pripremio: Mr.Halil Mehtiæ

Uredio I prilagodio:Jasmin Djanan,prof.
A Allah najbolje zna!