O štetnosti ogovaranja
Pitanje :
Selam alejkum brate!
Kako da postupim u situaciji kada jedan covjek prica lose o nekim ljudima i ogovara ih (inace meni dragim ljudima) pa kada mu ukazem da je to haram, on mi odgovara da je to istina i da istinu treba reci?
Odgovor :
We alejkumus-Selam !
Ogovaranje nije nista drugo do zelja da se omalovaze drugi, da se okleveta njihova cast i ugled i da se ismije ono sto je nepovredivo (huremât) u njihovom odsustvu.
Posto je to podbadanje iza ledja, to je onda izraz uskogrudnosti i kukavicluka. Ogovaranje je negativna crta i njime se bave oni koji su sami i nemaju drugog
zanimanja. To je sredstvo razaranja, jer onaj koji mu robuje ne ostavlja nikoga a da na njega ne baci koplje i ne rani ga.
Nije onda cudno sto Kur`an donosi tako odbojnu sliku ove lose navike ne bi li se ljudi u uzasu zgrozili nad tim:” O, vjernici, klonite se mnogih sumnicenja, neka sumnjicenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekom od vas bilo drago da jede meso umroga brata svoga, – a vama je to odvratno-, zato se bojte Allaha, Allah zaista prima pokajanje i samilostan je” (El-Hudzurat:12). Posto covjek osjeca mucninu od same pomisli da jede ljudsko meso, kako ce onda biti revoltiran kad pomisli da jede meso svoga brata, i to jos umrlog!
Kad se neko ne svidja nekome, onda on nastoji da pronadje mahanu u njegovom izgledu, ponasanju, porijeklu ili necemu drugom sto mu pripada. Aisa – radijallahu anha – prenosi da je ona rekla Vjerovjesniku (alejhi`s-selam) : – Da li ti vidis da je Safija (druga zena Bozijeg Polsanika) takva i takva? – misleci da je malehna rastom. Vjerovjesnik – alejhi`s-selam – je rekao: “Ti si izrekla takvu rijec da bi se more, da se ta rijec pomijesa s njegovom vodom, zamutilo ” (Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Bejheqi).
Ibni Omer prenosi da je jedne prilike Boziji Poslanik (alejhi`s-selam) popeo se na mimber i visokim glasom pozvao: “ O skupino koji su muslimani samo na jeziku, a do cijih srca nije dopro iman, ne uznemiravajte muslimane, ne istrazujte njihove sramote, jer ko istrazuje sramotu svoga brata muslimana, Allah dzelle sanuhu ce istrazivati njegovu sramotu, a kome Allah dzelle sanuhu bude istrazivao njegovu sramotu, On ce je iznijeti na vidjelo cak i u udubini njegove kuce ” (Et-Tirmizi, a i Ibni Madze prenosi slicno).
Resulullah (alejhi`s-selam) je zelio objasniti tacno znacenje gibeta svojim ashabima kroz pitanja i odgovore. Upitao ih je: “ Znate li sta je gibet?” Oni rekose: – Allah i Njego Poslanik znaju najbolje. – On rece: “Reci nesto o svome bratu sto bi njemu bilo mrsko.” – Neko upita: – A sta ako reknem svome bratu ono sto je istina? – Muhammed – alejhi´s-selam – mu odgovori: “Ako o njemu reknes istinu, ogibetio si ga, a ko reknes o njemu ono sto nije istina, onda si ga lazno potvorio ” (Muslim, Ebu Davud, Et-Tirmizi i Nesai).
Osobi kojoj je sejtan uljepsao da prenosi tudje rijeci, ili da ogovara ili da gibeti nekoga, potrebno je naprvom mjestu savjetovat kad je sam. Nema efekta da se kritikuje pred drustvom ili bliznjima. A taj stav koji zastupaju pojedinci da se istina treba reci, neka znaju da iznosenje cinjenica i istine treba da bude na pogodnom mjestu, u pogodnom drustvu i u pogodnoj prilici. A pouku primaju razumom obdareni!
Na pitanje odgovorio prof.Jasmin Djanan