“Šerijatske veze”

Za mladića u mojim godinama (19) u današnje vrijeme bilo je neobično da dugo vremena nema djevojku, jednostavno sam bio posvećen školi i izučavanju svoje vjere. U nekoliko navrata, čekajući autobus iz škole, primijetio sam lijepu sestru koja je bila primjerno obučena (što bi se reklo po sunnetu), i kako je vrijeme prolazilo, čeznuo sam da je upoznam. Posredstvom nekih kolegica iz razreda to se ubrzo i desilo…

U toku srednjoškolskog obrazovanja počeo sam se zanimati za vjeru i tako vremenom počeo i umjereno prakticirati sve propise za koje sam saznavao. Nisam imao nikakve predrasude ni prema kome, sa bradom ili bez nje i na koji način neko prakticira vjeru, tako da mi prihvatanje istine nije predstavljalo problem. U završnoj godini školovanja, počeo sam gledati predavanja bosanskih i stranih daija, pomoću kojih sam mnogo toga naučio i koji su mi pokazali put kojim trebam da kročim (Allah im podario svako dobro na dunjaluku prije ahireta).

Za mladića u mojim godinama (19) u današnje vrijeme bilo je neobično da dugo vremena nema djevojku, jednostavno sam bio posvećen školi i izučavanju svoje vjere. U nekoliko navrata, čekajući autobus iz škole, primijetio sam lijepu sestru koja je bila primjerno obučena (što bi se reklo po sunnetu), i kako je vrijeme prolazilo, čeznuo sam da je upoznam. Posredstvom nekih kolegica iz razreda to se ubrzo i desilo. Nisam htio ulaziti ni u kakve veze ni viđanja, najviše što sam podnosio u to vrijeme bilo je tih nekoliko minuta čekajući autobus i dopisivanje od kuće, tako sam vjeru prihvatio da sam znao da su granice šerijata već iza mene, ali eto desilo se tako. Izbjegavao sam maksimalno da pišem toj sestri, ali vremenom je to učestalo.

U to vrijeme nisam bio ozbiljan za brak, što nije ni čudo kako nas okolina odgaja da mladić ili djevojka sa devetnaest godina ne treba da stupe u brak, nego dug je život. I vrijeme je prolazilo, a ja sam se više posvećivao vjeri i zapostavljao sam tu sestru, nisam obraćao pažnju na to da se dopisujem sa njom. Ali, u međuvremenu, već su se pojavila neka osjećanja, koja sam pokušavao zaustaviti i prekriti.

Kada smo se upoznali, ta je sestra tek izašla iz neke “šerijatske veze”, što me iznenadilo, a i zasmetalo. Upoznavajući je, nisam očekivao da je takva osoba. Vrijeme je i dalje prolazilo, i školu završih, obavio sam jedno putovanje u trajanju od dva mjeseca i u tom vremenskom periodu nisam imao kontakt sa njom. Mislio sam da i ona razumije to i tokom naših razgovora išaretila je zajedničku budućnost i slično. Nakon tog putovanja, vjerski sam se više i obrazovao i shvatio sam da bi bilo bolje da stupim u brak što je prije moguće, zbog velikih iskušenja koja svakodnevno vidimo svojim očima.

Ponovo se javih toj sestri nakon tih nekoliko mjeseci, i u priči sam indirektno spomenuo da li bila zadovoljna da je neko kao ja pita za njenu ruku, na što je pozitivno odgovorila. To me dosta obradovalo i dalo mi dodatnu motivaciju da idem do njenih i da se uradi to što treba. Nakon toga trebali smo se dogovoriti kako da dalje postupimo i želio sam doći do nje, ali odgovore više nisam dobio.

Razne misli prolazile su mi kroz glavu, ali ono što je stvarnost bila, nikada nije. Vrijeme je odmicalo, a ja odgovora nisam dobio. Raspitujući se ponovo o situaciji, saznao sam da je stupila u “ozbiljnu vezu” i da treba da se vjenča sa jednim momkom u bliskoj budućnosti?? Nisam mogao vjerovati takvo nešto, ali uistinu se desilo. Bio sam jako pogođen tom informacijom, da sam barem znao prije nego što sam pitao, možda bi mi lakše poslije bilo, ali to je danas samo filozofija. To je dosta utjecalo na moju vjeru i moje ibadete, došao sam do tačke da nisam znao šta dalje da radim. Misli su mi stalno bile s njom, a Gospodara svjetova sam zapostavljao. Mislio sam da me Gospodar opteretio onim sto neću moći podnijeti, već sam to prolazio sada i drugi put.

Došao sam na dno ponovo, ali hvala Gospodaru pa nisam ostavljao farzove koje sam dužan obavljati, ali On najbolje zna u kakvom sam ih stanju obavljao. Do te tačke sam došao, da sam pomislio da me Gospodar ostavio, da moja vjera više nema smisla, i razne sumnje mi je šejtan dobacivao. Shvatio sam da je to iskušenje od Allaha i da moram da se strpim na tome, jer doista su iskušenja onolika koliki je iman čovjeka, a u to vrijeme sam bio na vrhuncu imana, koji sam mogao dostići. Doista, prihvatio sam vjeru potpuno, bez popuštanja i pretjerivanja, a zatim dolazi taj događaj i dovodi me da posumnjam u neke stvari.

Hvala Uzvišenom Allahu, pa sam istrajao na Njegovom putu i nisam odustao. Allah mi je pomogao da izdržim, a da li će se desiti tebi slično, brate, sestro, i hoćeš li moći to podnijeti? Da li si spreman/a da poneseš takav teret? Ja doista nisam bio. Danas znam za braću i sestre koji su više godina u “šerijatskim vezama”, doista tu nema nekih grijeha koji ih možda na prvi pogled mogu koštati ahireta, a Allah najbolje zna, ali kada pomislim da se tako nekome nakon dvije-tri godine upoznavanja i provođenja zajedničkog vremene desi, kao što se slično meni desilo, koji sam poznavao sestru samo nekoliko mjeseci, pitam se, kako bi taj brat, sestra postupili, da li bi mogli da ustraju.

Allah vam dao svako dobro, izbjegavajte takve veze, takvog provođenje zajedničkog vremena, ako možete stupiti u brak, učinite to što je prije moguće, a ako niste u stanju, suzdržite se bilo kakvog kontakta sa drugim spolom, doista vam je to bolje nego da prođete kroz ono kroz šta sam ja prošao. Molim Allaha da olakša omladini stupanje u halal brak! Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, Gospodaru svih svjetova!

Tekst poslao brat B.