Nikab i ašikovanje

Pitanje:

Esselamu alejkum we rahmetullahi we berekatuhu!

Imam dva pitanja:

1. Da li je nošenje nikaba farz?
i
2. Da li je dozvoljeno ašikovanje prije braka?

Unaprijed hvala!

Odgovor 1.:

Ve alejkumusSelam ve rahmetullahi ve berekatuh,

Islamski ucenjaci glede nikaba kao farza imaju podvojena misljenja. Jedni smatraju da je farz, drugi smatraju da nije.

I jedna i druga skupina ucenjaka ima validne dokaze, koji su nekada i identicni ali samo razumijevanje teksta biva protumaceno od strane jednih kao stroga obaveza, a od strane drugih preporuka.

Odgovor 2.:

Ve alejkumusSelam,

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda, ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to (gledanje).” Prvi uvjet za brak su čovjek i žena, mladić i djevojka, spremni da u ime Allaha stupe u međusobni bračni odnos.

Kada je ovaj prvi korak u pitanju veoma je važno znati da je Islam dozvolio viđenje žene/čovjeka s kojom/kojim želi stupiti u brak. Mugire ibn Šu’be prenosi da je zaprosio ženu pa mu je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Vidi je, jer će to produžiti vašu vezu.”(Bilježe petorica osim Ebu Davuda)

Od Džabira, r.a., se prenosi da je Resul, s.a.v.s., rekao:”Kada neko od vas zaprosi ženu ako može da vidi kod nje ono što će ga privući i podstaći na brak neka vidi.”(Ebu Davud)

Što se tiče dijelova tijela koje je dozvoljeno vidjeti većina uleme smatra da su to lice i šake, iako ne postoji hadis koji precizno određuje ono što je dozvoljeno vidjeti kod žene sa kojom čovjek treba da se oženi.

Važno je napomenuti da je viđenje obostrano i nije ograničeno samo na viđenje žene od strane muškarca, jer žena tu ima isto pravo kao i muškarac, i njoj se dopada kod muškarca ono što se muškarcu dopada kod žene, ili joj se nešto ne sviđa kod njega zbog čega će imati pravo da odbije udaju.

Rekao je El E’Ameš: “Svaki brak koji se sklopi bez viđenja, njegov izvor je tuga i žalost.”

Musa ibn Abdullah prenosi od Ebu Hurejre, r.a., da je Resul, s.a.v.s., rekao: “Kada neko od vas zaprosi ženu nije mu grijeh da je gleda ako je to zbog braka, pa makar ona i ne znala za to(gledanje).” (Ahmed).

Kad je u pitanju viđenje žene (djevojke) sa kojom se želi oženiti to mora biti u prisustvu staratelja (velijja) ili nekoga od zul-mahrema (to su bliski muški srodnici žene s kojima ne može stupiti u brak, koji mogu da je vide i da se s njom druže).

Islam je strogo zabranio osamljivanje muškarca i žene, čak i u situaciji da je djevojka isprošena, jer ona je haram muškarcu sve dok se ne sklopi bračni ugovor. Resul, s.a.v.s., je u mnogim svojim hadisima skrenuo pažnju na opasnost osamljivanja muškarca i žene. Prenosi se od Džabira, r.a., da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka se ne osamljuje sa ženom bez njenog mahrema, jer je šejtan treći s njima.”

Mnogi ljudi olahko shvataju ovu stvar pa dozvoljavaju svojoj kćerki ili sestri da se druži i osamljuje sa mladićem koji je namjerava ženiti; bez imalo opreza i bojazni za nju. Međutim, poznato je da često posljedica takvog druženja bude gubljenje djevojačke časti i čednosti, najljepšeg ukrasa ženske duše, kao i ostavljanje takve djevojke na cjedilu od strane muškarca koji joj je sve obećavao i predstavio se kao pošten, dok je nije obeščastio, a onda je potpuno odbacio.

Zato čude stavovi nekih ljudi čak i iz reda uleme koji dozvoljavaju osamljivanje, kao i predbračnu vezu mladića i djevojke i nazivaju je ašikovanjem, mada za to nemaju nijednog dokaza u islamskim izvorima. Naprotiv ono što će naći u Kur’anu i Sunnetu i praksi selefa jeste zabrana osamljivanja muškarca i žene koja ima svoju duboku svrsishodnost, opravdanost i mudrost.

Ona se slaže sa moralnim zakonom u čovjeku i njegovim zdravim razumom. Dovoljno je samo napomenuti da Allah, dž.š., naređuje i muškarcu i ženi obaranje pogleda od harama zbog bojazni od grijeha, pa kako da dozvoli osamljivanje, druženje i ašikovanje dvoje mladih ljudi, koji po prirodi osjećaju naklonost jedno prema drugom i koje je put do zinaluka i gubljenja časti.

S druge strane, Islam ne poznaje brak bez viđenja budućih supružnika iako se nekada dešavalo da staratelj ne dozvoljava viđenje svoje kćeri, a pristaje na njenu udaju.

Najbolji stav je islamski stav i njegove posljedice su najljepše, a to je viđenje i dogovor u prisustvu mahrema, jer islamski brak ustvari predstavlja ugovor o bračnoj vezi na obostrano zadovoljstvo.

A Allah najbolje zna!

Prof. Jasmin Djanan