Da li je u islamu dozvoljeno raditi In vitro?

Pitanje:

Zdravo,

Pošto vi pretpostavljam imate informacije, htjela sam da vas pitam da li je u islamu dozvoljeno raditi In vitro, jer mi doktori kažu da moram učiniti to.

Hvala vam

Odgovor:

Obzirom da ste tražili islamski stav o vještačkoj oplodnji dopustite mi da ovo pitanje u potpunosti obradim.

Islam štiti krvnu lozu, odnosno rodbinsku vezu, tako što je zabranio zinaluk i pravnu adopciju (posinjenje), što nedvosmisleno čuva porodicu dajući do znanja da niko sa strane ne može ući u nju. S druge strane, muslimanima je propisan brak kao legalna institucija kojom se štiti krvna loza

Uzvišeni Allah je rekao: “Allahu pripada sva vlast na Nebesima i na Zemlji. Stvara ono što hoće. Kome hoće – poklanja žensku djecu, a klome hoće – mušku, ili im daje i mušku i žensku, a koga hoće – ostavi bez poroda”. Ovim ajetom Uzvišeni Allah nam je pojasnio da je to stvar Njegove volje. Sve ovisi od Njegove volje, moći i znanja. Međutim, čovjek ne zna je li ga Allah ostavio bez poroda i učinio neplodnim. Zato je dužan tražiti uzroke svoje eventualne sterilnosti. Pri tome se ne smije predavati i miriti sa nametnutom činjenicom dokle god u potpunosti ne ispita uzroke neimanja djece.

Postoje brojni uzroci neplodnosti izazvani ljudskom greškom ili nepažnjom. Njih ne možemo pripisati Allahu i reći da je On odredio našu neplodnost. Zato liječenje neplodnosti zahtijeva liječenje njena uzroka. Za svaku bolest postoji i lijek. Ove poslaničke riječi nam daju podstrek u traženju lijeka. Preventivne mjere za zaštitu od neplodnosti su, prije svega, čuvanje od bluda, nasilnog pobačaja (abortusa), upotrebe spirale, izbjegavanje droga i opijuma.

Postoje brojni načini liječenja neplodnosti, kao što su konzumiranje antibiotika, lijekova za pospješivanje rada jajnika kod žene ili testisa kod muškarca, za ublažavanje kiselosti izlučina rodnice, pročišćavanje jajovoda, kao i različiti operativni zahvati na genitalijama. Ukoliko ni jedan način liječenja neplodnosti ne bude uspješan, u tom slučaju se pristupa novim metodama liječenja neplodnosti (poput vještačke oplodnje). Vještačka oplodnja je vještački način spajanja muškog i ženskog sjemena unutar ili izvan materice.

Unutrašnja vještačka oplodnja
Koristi se u svrhu liječenja sterilnosti u slijedećim slučajevima:
• Ako muž ima vrlo mali broj spermatozoida u spermi. Sperma se sakuplja i koncentrira, a zatim se u vrijeme ovulacije unese u matericu supruge.
• Ako je kiselost sluzi rodnice prejaka i zato toga ubija spermatozoide.
• Ukoliko postoji imunitet između muževih i ženinih ćelija.
• Ako muž pati od prebrze erekcije i nemogućnosti unošenja spolnog uda u rodnicu.
• Ako muž boluje od zloćudne bolesti (rak) na, naprimjer, testisu te je neophodno liječenje zračenjem ili je nužno odstraniti testise. U tom slučaju se uzima određena količina njegove sperme, koja se pohrani, a onda u odgovarajućem vremenu unese u matericu supruge.

Negativne konotacije unutrašnje vještačke oplodnje
Na Zapadu se ovaj način oplodnje koristi u obliku koji ne podržava niti jedna vjera. Sperma se uzima od dobrovoljnog davaoca (ženi uglavnom nepoznatog) te se u vrijeme ovulacije ubrizgava u njenu matericu. Ovaj način je veoma zastupljen na Zapadu. Do 1984. godine u SAD-u je rođeno četvrt miliona djece začete na ovaj način. U mnogim zemljama se pravi “koktel” od spermi dobrovoljnih davalaca, a zatim ubrizgava u materice žena koje žele zatrudniti na ovakav način. Većina banki sperme koriste spermu jednog muškarca za oplodnju stotina žena!? Velika su trgovinska preduzeća koja posluju sa spermom. Sperma se kao i krv sakuplja od dobrovoljnih davalaca, a potom prodaje.
• Novi način trgovine brakovima, tj. uzimanje sperme od genija i sportista i njena prodaja. Ova vrsta trgovine spermom je veoma zastupljena u SAD-u.
• Unošenje sperme umrlog muža u matericu žene iako je brak prekinut smrću jednog od supružnika. Ovi načini oplodnje nose niz problema, među kojima su sida i virusna zapaljenja jetre. Radi toga se davatelji sperme podvrgavaju testovima prije nego što im se uzme sperma. Ukoliko se dogodi da neka od ovih bolesti bude prenesena, bolnica i banka sperme snose odgovornost. Ovakvi načini oplodnje također nose niz društvenih i moralnih problema koji su u islamu strogo zabranjeni. Zato je islam zabranio vještačku oplodnju ukoliko davalac sjemena nije muž. Čuveni učenjak šejh Šeltut je ovim povodom rekao: “To je nešto prezreno, opaki kriminalni čin i veliki grijeh. Ovakva se oplodnja treba postaviti u istu ravan sa zinalukom. I jedno i drugo (zinaluk i vještačka oplodnja u kojoj davalac sjemena nije muž) iste su prirode i imaju iste posljedice. Između te žene i tog davaoca sjemena ne postoji zakonita bračna veza koju štite zakon prirode i nebeski zakon. I da nije nepotpunosti u načinu ovog kriminalnog čina, takva oplodnja bi se tretirala kao blud i bila kažnjena istom kaznom koju je Allahov šerijat propisao za zinaluk.
Ovdje nema sumnje da je oplodnja koju izvrši neko drugi osim vlastitog muža ozbiljniji kriminal i odvratniji prijestup nego posinjavanje zato što dijete rođeno u takvoj oplodnji nosi u sebi posljedice posinjavanja (što je uvod za ulazak stranog elementa u lozu) i što se dovodi u vezu sa prijestupom zinaluka, koji je odvratan sa stanovišta čestite ljudske prirode. Ovim činom ljudsko biće se spušta na stupanj niži od životinje, koja nema svijesti o plemenitim granicama (u moralu i krvnoj lozi), svijesti koja postoji kod članova ljudskog društva” (“El-Fetava”, str. 300.).
Allah, dželle šanuhu, propisao je brak i haramom učinio blud – kako ne bi došlo do miješanja spermi, kako bi se bez sumnje i dvosmislenosti moglo ustanoviti porijeklo i dijete moglo pripisati svome ocu, a otac svome sinu i kćerki. U braku žena pripada samo jednom čovjeku; njoj je haram da mu bude nevjerna ili da nekom drugom dozvoli pristup onome što pripada isključivo njezinom mužu. Tako će svako dijete koje ona rodi u braku biti dijete njezina muža – bez ikakve potrebe za prepoznavanjem, njegovim javnim priznavanjem da je to njegovo dijete ili njezinom odgovarajućom tvrdnjom o tome. Poslanik, s. a. v .s., rekao je: “Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno” (Buhari i Muslim).
Islamski pravnici su dozvolili unutrašnju vještačku oplodnju pod slijedećim uvjetima:
• Da bude primijenjena na bračnom paru u vrijeme punovažnosti braka bez miješanja treće osobe. Ukoliko bude primijenjena na trećem licu, ustvari ako sperma bude uzeta od drugog muškarca, dijete iz takvog braka ima status tuđeg djeteta prema hadisu: “Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno”. Dijete rođeno kao posljedica ovakve vještačke oplodnje ima status djeteta rođenog u postelji muškarca koji nije legalan muž žene.
Da se pri liječenju žene od privremene neplodnosti (izostale ovulacije) koja zahtijeva otkrivanje stidnih mjesta liječnici biraju po slijedećem redosljedu: liječnica muslimanka, ako takve nema – onda pouzdana liječnica nemuslimanka, ako takva ne postoji – onda pouzdan liječnik musliman, a u nedostatku takvog – pouzdan liječnik nemusliman.
• Zabranjeno je čuvanje suprugove sperme, i to zato da se njegovom spermom ne bi oplodila jajna ćelija tuđe žene.
• Strogo je zabranjeno osnivanje banki sperme, bez obzira na razlog.
• Operacija vještačke oplodnje mora se vršiti u prisustvu muža. Ako se ne mogu ispuniti svi ovi uvjeti, ovakva vrsta oplodnje nije dozvoljena.

Vanjska vještačka oplodnja
Sastoji se u tome da se jajna ćelija žene oplodi spermom muškarca izvan njenog genitalnog aparata. Ako oplodnja uspije, oplođene jajne ćelije (zigoti) se vraćaju u njenu matericu ili u matericu druge žene. Ovaj način je poznat pod nazivom “beba iz epruvete”. Postoji više načina izvedbe ove vrste oplodnje: Beba iz epruvete: Najprije je primjenjivan na životinjama. Prvi ga je izveo dr. Chang u Bostonu 1959. Uspio je oploditi jajnu ćeliju zečice u posudi a zatim je vratiti u njenu matericu. Na čovjeku ga je prvi primjenio dr. R. Edwards 1965. 1978. godine se rodila Louiza Brown prva beba iz epruvete. Od tada centri za vještačku oplodnju su se raširili na sve strane svijeta. Ovaj način se primjenjuje tako što se ženi daje “Pregolan” koji stimulira ovulaciju. Ultrazvukom se prati razvoj i izlazak jajne ćelije (uz dodatak kontrole razine estrogena u krvi). Kada izađe iz jajnika, jajašce se izvadi pomoću ultrazvuka. U većini slučajeva se uzima 4-5 jajnih ćelija koje se smještaju u Petrijeve posude sa hranjivom tvari. Može se desiti da se izvuče i 50 jajašaca najednom. Tada se uzima uzorak sjemena od muža koje se koncentriše u gornjem dijelu posude. Spermatozoidi se spremaju u posude sa specijalnom otopinom odakle se uzima jedan mililitar i prenosi u petrijevu posudu gdje se nalazi žensko jajašce. U većini slučajeva oplodnja nastupa 4 sata nakon miješanja sjemena. U specijalnom inkubatoru, na odgovarajućoj temperaturi i u prisustvu specijalne otopine ostaju 24 sata nakon čega se mikroskopom gleda je li nastupila oplodnja. Oplođene jajne ćelije, koje su se već razvile u blastule, mikropipetama se unose u matericu žene (3-5 zigota). Brojna istraživanja su pokazala da ukoliko je broj unesenih oplođenih jajnih ćelija veći, mogućnost trudnoće je veća a stim i porođaja. 3 oplođene jajne ćelije je idealan broj. Sa povećanjem broja unesenih zigota rastu procenti pobačaja i višeplodnih trudnoća što je rizično za trudnoću i trudnicu. Procenat uspješnosti operacije “bebe iz epruvete” je još uvijek nizak. Dosadašnji rezultati pokazuju da je: – visok procenat pobačaja i mrtvorođenih beba, – visok procenat kromosomskih poremećaja u usporedbi sa prirodnom trudnoćom. – visok procenat malformisanih beba u usporedbi sa prirodnom trudnoćom. – što je starosna dob žene veća, postotak neuspješnosti je povećan. Zašto pribjegavamo projektima “beba iz epruvete”? U procesu liječenja neplodnosti a nakon što smo iscrpili sve druge načine liječenja, prilazimo projektu “beba iz epruvete”. Postoje brojni razlozi za pribjegavanje ovoj metodi. Neki od njih su: 1) Začepljenje ili oštećenost oba jajovoda te neuspješan pokušaj liječenja istih je jak razlog da se pribjegne vještačkoj oplodnji (I.V.F.) 2) Endometriosis- stanje u kome se endometrično tkivo koje inače tvori samo unutrašnju prevlaku u materici, pojavi i u trbušnoj šupljini. 3) Pojava antitjela u genitalnom aparatu supruge. 4) Pojava antitjela u genitalnom aparatu muža. 5) Veliki nedostaci u spermi muža (mali broj spermatozoida, slaba pokretljivost spermatozoida, mnogo mrtvih spermatozoida itd… ) 6) Nepoznati razlozi koji kod muža ili žene uzrokuju izostanak ovulacije. Razlozi nabrojani pod tačkama 2-6 nisu dovoljno jaki da se pribjegne vještačkoj oplodnji prije nego što se primjene svi postojeći načini liječenja izostale ovulacije. 7) Varikocela (proširenje vene u mošnji), pušenje, uživanje droga (naročito kokaina), konzumiranje alkohola, sve ovo negativno utiče na pokretljivost spermatozoida i njihovu moć oplodnje. Jasno je da je neophodno najprije ukloniti ove uzroke neplodnosti. I kod žena je moguće mnoge uzroke neplodnosti odstraniti lijekovima i hiruškim zahvatima. Nakon što smo pokušali liječiti neplodnost svim raspoloživim sredstvima, tek tada, pristupamo vještačkoj unutrašnjoj oplodnji, ako ni to ne uspije onda koristimo metodu GIFT. U slučaju da i ona ne urodi plodom onda vršimo vanjsku vještačku oplodnju pod uvjetima koje ćemo nabrojati a koje su odredili islamski pravnici.

Neželjene posljedice koje prate projekat vještačke oplodnje:
1) Mogućnost zaraze virusom side ili virusom zapaljenja jetre (b) hepatitis koristeći poklonjenu spermu. Centri za korištenje darovane sperme vrše preglede davalaca. Zbog toga Islam ne dozvoljava ovakav vid oplodnje.
2) Miješanje srodstva. Ovo je naročito zastupljeno na Zapadu gdje se malo računa pridaje srodstvu. Tu se poklanja sperma, jajne ćelije, gotovi zameci i materice. Ovakvo što se u islamskim zemljama dešava samo greškom koje mogu uslijediti zbog nedovoljno preciznog označavanja čuvane sperme ili zametka. Također je moguće da neki komercijalni centri za vještačku oplodnju koji tragaju za profitom umjesto muževe sperme, koju treba koncentrisati, unesu poklonjenu spermu punu spermatozoida i na taj način dovesti do začeća tuđeg djeteta.
3) Korištenje suvišnih zametaka za eksperimentisanje – što je sa islamsko-pravnog stanovišta potpuno neprihvatljivo. Svi zameci su na neki način živa bića, zbog toga bespotrebno eksperimentisanje nije dozvoljeno.
4) Zamrzavanje zametaka i problemi koji prate ovu pojavu.
5) Banke sperme i popratni problemi te prodaja sperme genija. Banke sperme nisu dozvoljene jer se time narušava krvno srodstvo. Razlika između banke sperme i banke krvi je velika; banka krvi služi u humanitarne svrhe i ne smeta ako se dadne bilo kome čovjeku. Dok se sperma može dati samo suprugi.
6) Prisustvo komercijalnih centara za ovakve projekte. Ovo je krajnje odvratan posao u kome se na legalan i modernizovan način trguje matericama, spermom i zamecima!
Što se tiče stava Islama po pitanju vanjske vještačke oplodnje on je identičan stavu po pitanju primjene unutrašnje vještačke oplodnje. Dakle postaje dozvoljen ukoliko se ispune uvjeti koji su nabrojani u vještačkoj oplodnji i ukoliko postoji stvarna potreba za ovim vidom oplodnje.

Iznajmljivanje materice (surogate mother)
Danas se pred islamske pravnike postavlja pitanje iznajmljivanja materice. Radi se o tome da se muževa sperma i ženina jajna ćelija oplode izvan materice supruge a potom se oplođena jajna ćelija ubrizgava u matericu druge žene. Materica može biti iznajmljena na više načina:
a) Uzme se jajna ćelija žene, oplodi se spermom njena muža a onda se zigot unese u matericu žene iznajmljene u tu svrhu. Razlozi za ovakav vid oplodnje mogu biti; oboljenje ili deformacije materice supruge, materica supruge odstranjena ili žena ne želi da podnosi teškoće trudnoće i porođaja te iznajmi drugu ženu da to podnese umjesto nje. U SAD-u su osnovana mnoga preduzeća gdje se iznajmljuju materice. Pri ovom činu se žena koja nosi i rađa obavezuje da se odriče djeteta. U većini zapadnih zemalja, majkom se smatra žena koja nosi i rađa i ovakav ugovor se smatra nevažećim. Zakoni dozvoljavaju iznajmljivanje materice, ali ako žena poželi da zadrži bebu ima puno pravo na to.

b) Izvrši se vanjska oplodnja između sperme muža i jajne ćelije žene s kojom nije u bračnoj vezi a onda se zigot unese u iznajmljenu matericu neke druge žene, a nakon rođenja beba se daje sterilnom bračnom paru. Oba ova načina su zabranjena po Islamu zato što se ovakvim činom koji je ravan zinaluku ugrožava krvno srodstvo koje je jedno od islamom zaštićenih vrijednosti.

c) Postoji i treći način iznajmljivanja materice koji bi mogao biti legalan i dozvoljen pod uslovom da praktično bude izvodljiv. Ovaj način još nije primjenjen. Vanjska vještačka oplodnja se obavi između jajne ćelije supruge i sperme supruga te zigot unese u matericu muževe druge žene. Tako jedna žena stavlja na raspolaganje svoju matericu a druga daje janu ćeliju. Pravnici su mnogo raspravljali o ovoj temi. Većina njih je mišljenja da je majka žena koja nosi i rađa. Neki od njih su potpuno zabranili bilo koji vid iznajmljivanja materice te sve vrste oplodnje gdje je među supružnike umiješano treće lice koje može poklanjati spermu, jajnu ćeliju, zigot ili matericu.

Mr. Hfz. Senaid Zajimović