Igre na sreću, da ili ne?

Pitanje:

Esselamu alejkum,

Da li je dozvoljeno muslimanu da ponekad igra lotto, tj. kada je u velikim financijskim problemima, ili se to i u tim uvjetima smatra kao kocka, ocekivajuci Allahovu pomoc i znajuci da se sve desava po Njegovoj volji. Ali zna se da se covjek nemoze nicemu nadat dok nesto ne uradi i potjera.

Mislim da sam nesto slicno procitao u isalmskim knigama kao n.pr u kocki je neka korist i neka steta, ili nesto tako slicno. Sta to znaci? Ne znam da li se ovo moze usporedit kao sa svinskim mesom, koje je dozvoljeno jesti toliko koliko covek ne bih umro, tj. dok ne nadje drugi spas?

Hvala unapred!

Odgovor:

Po pitanju igara ne sreću, kao što je bingo, loto, sportske kladionice i sl. propis islama je jasan. Islam strogo zabranjuje sve navedene vidove igara, «O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo, zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allah i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti» (el-Maide 90-91).

Možda će neko zapitati zašto su te stvari zabranjene i šta ima loše u njima? Trošenje imetka muslimanskoga treba da bude u korisne svrhe za koje znamo da će od njih biti rezultata. A isto tako ako neko želi da uzme imetak od nekoga treba da mu naznači zašto ga uzima i šta mu nudi. Oni koji uzimaju od ljudi za ove vrste igara šta imaju reći onome koji uzme listić ili onome koji je već utrošio možda nekoliko stotina ili hiljada kupujući listiće godinama. Ne sumnjam da bi mu se možda i zasmijali u lice ili mu rekli da oni nisu krivi što je on to radio i da je to bila njegova dobra volja.

Drugi odgovor je onaj koji ajet spominje, da šejtan tim igrama želi da unese mržnju među ljude i da ih odvoji od pokornosti Njemu. A treći odgovor bi bio da islam uči čovjeka da živi od rada svojih ruku a ne od varanja i «zamotavanja» drugih. I jedan opšti odgovor za sva zabranjena djela u islamu je da Uzvišeni Allah zabranjuje ono u čemu je očita šteta za čovjeka kao jedinku ili društvo kao cjelinu. Vjera islam se temelji na jednoj osnovi koja glasi donošenje koristi a otklanjanje štete. I sve ono na što se odnosi prvi dio, odnošenje koristi, se naređuje u obaveznom ili dobrovoljnom obliku gledajući dobro i korist koju sa sobom donosi. A sve ono na što se odnosi drugi dio pravila se zabranjuje u obavezno ili preporučenom obliku shodno šteti koju sa sobom nosi.

Učeći životnu školu koja se zasnivala na praktičnim primjerima narod je ostavio nasljednicima mudre izreke koje su se prenosile s koljena na koljeno. Jedna od njih je «kako došlo tako i otišlo» što znači kako nešto zaradiš, na halal ili haram način, tako ćeš ga slično i potrošiti i iskoristiti. Mnogi kada raspravljaju ili razmišljaju o novcu gledaju cifre misleći da je sva mudrost u tome.
Musliman prije nego pogleda u cifre utvrdi na koji način će do njega doći taj novac. A nakon toga moli Allah Uzvišenog da mu u onome što zaradi podari bereketa. Mudrost ne leži u količini nego koliko insan u tome ima bereketa. Iako se može desiti da neko zaradi mnogo na lahak način isto tako to može brzo da i ode na isti način. Musibeti dolaze shodno ljudskim zaslugama pa i imetak zarađen na nedozvoljen način sa sobom može donijeti nevolju. Možda danas uzme taj novac a sutra ga možemo trošiti na liječenje sebe ili nekoga iz svoje bližnje porodice pa da i ne osjetio ljepotu tog novca ili nam ne bude ni na kraj pameti da se sjetimo koliko smo bogati od svega što nas može zadesiti. Zato i možemo čuti kako je neko novac zarađen na kocki brzo i sam prokockao i samo ga predao drugima ma ruke za nekoliko noći. I ne samo to nego je zbog toga i imao velikih problema u porodici zbog izgubljene skorašnje dobiti. Sve su to jasne činjenice koje govore da u haramu nema hajra sigurno, a pouku prihvataju samo razumom obdareni!

Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, rekao:«Zaista je Uzvišeni Allah dobar i ne prima ništa osim dobra; i zaista je Allah naredio vjernicima ono što je naredio poslanicima, te je rekao:

«O poslanici, dozvoljenim i lijepim jelima se hranite i dobra djela činite…»
(El-Mu’minun 51)

«O vjernici, jedite od dobra kojim smo vas opskrbili i budite Allahu zahvalni, ta vi samo Njemu robujete.» (El-Bekare 172).Pa je nakon toga Poslanik, alejhis-selam, spomenuo čovjeka koji je dugo putovao raščupane i prašnjave kose, ruku pruženih prema nebu:» Gospodaru, Gospodaru», a on se hrani haramom, piće mu je haram, njegova je odjeća haram, othranjen je haramom; pa kako da mu se dova usliša.» (Muslim)

Iako neko direktno ne jede i pije ono što je islamom zabranjeno ali ako to kupi od nedozvoljene zarade biva haramom. Također se prenosi predaja koju je zabilježio imam Sujuti u kojoj kaže Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem: « Mesu izniklom iz haram vatra je najpreča».

Zar sve navedeno nije dovoljan razlog da se klonimo ovog zla i tražimo svoju opskrbu na onaj način koji priliči muslimanu jer tada možemo se i osloniti na našeg Gospodara i tražiti od njega olakšanje na tom putu. « A onaj ko se bude Allaha bojao, On će mu izlaz naći i opskrbiti ga odakle se on i ne nada.» (Et-Talaq 2 i 3)

Prof. JASMIN DJANAN