Izbor bračnog supružnika

Pitanje:

Selam Alejkum!

Pre nego sto sam se pokrila bila sam u vezi sa jednim dobrim momkom. Oboje smo poceli da klanjamo i trudili se da budemo dobri muslimani. Planirali smo da se uzmemo, ali kako to nije uspelo, raskinuli smo vezu. Proslo je vise od pola godine od kako nismo zajedno. On je dobar brat u vjeri i trudi se da bude jos bolji. Ali ja sam, ne znam zbog cega, pocela da osecam neku odbojnost prema njemu. Svaki put kad pomislim ili ga vidim, nesto mi ne odgovara kod njega i nervira me njegovo ponasanje. On bi hteo brak, i zove me radi toga, ali posto smo mladi (20 god) ne znam koliko bi to moglo da uspe. A svesna sam toga da muza treba da biram po tome ko je dobar vjernik. Nije mi jasno ovo moje ponasanje ponekad. Da li mi mozete nesto posavetovati.

Da vas Allah nagradi.

Odgovor:

Vaše pitanje je vrlo interesantno. Islam je dozvolio djevojki da sama odluči ko će joj biti životni saputnik. Nema niko pravo da je prisiljava da se uda za nekoga koga ona ne želi i ko joj se ne sviđa. Ako osjećate neku odbojnost prema tom mladiću, ali se ipak dvoumite i niste sigurno da li bi udaja ili odbijanje ponude bili baš pametan potez, preporučujem vam da klanjate istiharu namaz i pitate Allaha za rješenje. U istihara-dovi koju budete učili nakon namaza spomenut ćete svoju dilemu i moliti Allaha da vam pomogne da donsete ispravnu odluku. Vi niste griješni ako odbijete mladića koji vam se ne dopada i prema kojem ne osjećate duševnu i tjelesnu privlačnost.

U svakom slučaju dobro bi bilo da još malo o svemu razmislite. U tako važnim životnim odlukama, ne bi trebalo praviti žurbu. Zbog aktuelnosti i važnosti vašeg pitanja dat ću sebi za pravo da u odgovor na njega uvrstim dio članka koji sam nekada pisao na ovu temu pod naslovom „Ima li žena pravo na izbor bračnog druga?“

Kada je ova tema u pitanju obično se govori o motivima koji muškarca navode na ženidbu određene djevojke, a mnogo manje, ili gotovo nikako, o motivima i faktorima koji imaju presudnu ulogu u izboru muža. Razlog je najvjerovatnije što je uobičajena praksa da su muškarci ti koji traže i prvi biraju ženu. Ona sjedi kod kuće i čeka da dođe njen princ na konju.

Naravno, ova praksa ima svoje utemeljenje u šeriatu koji je ženu spasio neugodnih situacija i učinio je traženom, a muškarca zadužio da je traži. Ovo nikako ne znači da žena nema pravo na izbor bračnog druga. Naprotiv, islam tu mogućnost i pravo daje i ženama što je očito i jasno iz prakse samog Poslanika s.a.v.s. i njegovih ashaba. Hatidža r.a. je ponudila brak Poslaniku s.a.v.s. čime je pokazala da žena slobodno i direktno može učestvovati u izboru bračnog druga. Ona može i indirektno odlučiti o svome braku na taj način što će pristati ili odbiti onoga ko od nje traži brak jer je njena riječ posljednja pri izboru muža. Umm Seleme r.a. odbila je Ebu Bekra a zatim i Omera koji su je prosili. Kad ju je zaprosio Poslanik s.a.v.s. ona se izvinjava i kaže, »Ja sam ljubomorna žena, u godinama sam a i ostalo mi je mnogo djece od prvog muža.» Poslanik s.a.v.s. joj reče: „Što se starosti tiče stariji sam od tebe, što se ljubomore tiče otklonit će je Allah od tebe, a što se djece tiče ona pripadaju Allahu i Njegovom Poslaniku“. Nakon ovih riječi Umm Seleme je pristala.»
Umm Kulsum r.a. kćerka Ebu Bekra r.a. odbila je Omera r.a. pa joj njena sestra Aiša r.a. prigovara «Zar da odbiješ Omera, vladara pravovjernih?“ a ona kaže: «Da, jako je grub i strog prema ženama.»

Iz svih navedenih predaja se da jasno vidjeti da je ženina riječ u slučaju njene udaje presudna. O njenoj bračnoj sudbini nema niko pravo da odlučuje.

Kriteriji izbora muža

I pored prava na izbor koje Islam daje ženi, mnogo je djevojaka koje su nesretne zbog udaje, a neke zbog nje zauvijek propadaju. Ima djevojaka čiji se život nakon udaje praktično pretvori u dunjalučki džehennem. Ipak, mnogima je udaja izvor sreće na ovom svijetu i velika pomoć da postignu vječnu sreću na budućem svijetu. Zbog toga je nužno znati izabrati bračnog druga te se za brak dobro pripremiti. Izboru muža nesumnjivo pripada presudna uloga u ostvarivanju sreće.

Često susrećemo žene koje i ne znaju zašto su s nekim sklopile brak. Ima ih takvih koje su prilike slučajno zbližile i onih koje su nepromišljeno dale maha emocijama. Neke su svoju sreću našle u romantičnoj pjesmi koja je dva usamljena srca dirnula na isti način. Ima djevojaka koje je u brak uvukla tjelesna, fizička privlačnost, šarm, stil odijevanja itd. Svaka je u braku našla ono što je i tražila. Ona što je tražila ljepotu, našla je ljepotu, ali je uvidjela da je ljepota prolazna. Ona što je tražila savršeno tijelo, našla ga je, ali je brzo uvidjela da tijelo nije ono što je čini srećnom. Ona što je tražila bogatstvo i položaj, našla je to, ali je također brzo uvidjela da bogatstvo i položaj ne unose sreću u brak. Sve radi čega su se udale su našle, ali su opet nesretne. Zbog čega?

Dok na izbor supruge utiču ona četiri, u hadisu spomenuta faktora: tjelesna ljepota, materijalni uslovi (bogatstvo), porijeklo i vjera, dotle su u izboru muža, prema hadisu, presudni vjera i moral: “Kada vam dođe neko s čijom ste vjerom i moralom zadovoljni, oženite ga. A ako to ne učinite, pojavit će se smutnja i veliki nered na zemlji.” (Et-Tirmizi)

Koliko djevojaka gledaju na faktor vjere kao motiv koji ih treba navesti na udaju za određenog mladića? Koliko djevojaka prije udaje ispitaju prošlost mladića za kojeg se udaju? Da li im je bitno radi li se o moralnoj ili nemoralnoj osobi? Šta je ustvari udajni kriterij kod većine djevojaka u Bosni i Hercegovini? Zaslijepljenost izgledom, šarmom, bogatstvom ne dozvoljava djevojki da vidi stvarnu ličnost koja se, na nesreću mnogih djevojaka, pokaže tek nakon udaje. Mladić bez vjere sklon izlascima sa djevojkama i zabavi, ne može biti dobar muž jer je velika mogućnost da sutra u braku nastavi sa svojim sklonostima. Mladić sklon alkoholu ne može biti dobar muž pa ma koliko bio fin i pažljiv, jer unošenjem alkohola u kuću, on unosi najveće zlo. Zlo nikada ne može donijeti sreću. Mladić koji ne pada Allahu na sedždu, ne može biti dobar muž jer ne poštuje islamske upute o poštivanju ženinih prava. Kako će tek poštovati njena prava? Bogat mladić bez vjere će vam ponuditi sve u životu jer ima čim, ali vam ne može pružiti duševno zadovoljstvo jer ga ni sam nema. Bogatstvo je izazov koji današnje muževe, ukoliko nemaju unutrašnjeg čuvara, vodi u svijet kocke i žena. Ne vjerujem da postoji djevojka koja bi bila spremna na spoznaju da pored nje kao supruge, njezin muž ima i ljubavnicu što je sasvim normalno u krugovima kojima su gornje spomenute stvari glavni kriteriji u odabiru muža.

Djevojke, ako vam je Islam dao pravo da ne pristajete na udaju za onoga ko vam se ne sviđa, iskoristite to svoje pravo pa se udajte za onoga ko će vas učiniti srećnim. Ako ne znate same onda tražite pomoć svojih najbližih.

U stara vremena izbor supruga i supruge često je bio prepušten roditeljima bračnih kandidata. Danas se on smatra prevaziđenim, zato što mlade generacije imaju drugačija mjerila i ukuse od svojih očeva. U tim svojim mjerilima, standardima, kriterijima i ukusima oni griješe mnogo više nego njihovi roditelji. Treba imati na umu da brak nije lična stvar pojedinca, već on duboko zadire u porodične odnose. Zbog toga je nužno posebno pri izboru muža tražiti pomoć roditelja..

Roditelj je dužan da se pobrine za svoju kćerku i da joj pomogne da se uda za vjeri odana, moralnog, uglednog i poštenog čovjeka. Smatra se da djevojka zbog svoje mladosti, naivnosti i neiskustva nije sposobna sama odabrati adekvatnu osobu za bračni život. S obzirom na to da svaki roditelj svome djetetu želi dobro, on neće svojoj kćerki predložiti nekoga ko će je unesrećiti, osobu poznatu po nemoralu, uživanju u alkoholu, porocima itd. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Ko uda svoju kćerku za griješnika, tim činom je prekinuo rodbinsku vezu”. (Ibn Hibban) Dok je vrlo izvjesno da djevojka (sama tražeći svoju sreću) naiđe na mladića koji će joj se “prodati” zbog njena neiskustva. Ako i roditelj učestvuje u izboru tada je mogućnost manipulacije djevojkinim emocijama mnogo manja. Dakle, roditelji (staratelji) i kćerka zajedno biraju muža. Oni je ne mogu udati za osobu koju ona ne želi. Njena saglasnost je nužna. U nekoliko hadisa Poslanik s.a.v.s kaže: “Od djevojke se traži suglasnost prilikom udaje”. “Otac je dužan tražiti pristanak od svoje kćerke djevojke”. (Džami’ul-usul, 11/460) Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Djevojka se ne može udati dok se od nje ne dobije pristanak….” (Sahihul-Buhari, 9/191)

I kako god je za ispravnost braka nužan pristanak djevojke, za njegovu ispravnost potrebno je imati i saglasnost roditelja. Poslanik s.a.v.s. je rekao: “Nije ispravan brak bez saglasnosti roditelja.” Izostanak dozvole staratelja je prepreka ispravnom braku. Ako roditelji nisu zadovoljni sa mladoženjom i ne halale kćerki takvu udaju, a kćerka se i mimo njihove volje uda, takav brak, od samog početka, prate problemi. U Islamu djevojka ne udaje samu sebe već je udaje njen staratelj koji ima pravo da učestvuje u izboru svoga zeta.

Pristanak roditelja je propisan zbog slijedećeg:

– zaštita djevojke koja zbog svog mladalačkog zanosa i neiskustva može posrnuti i zauvijek postati nesretnom,
– staratelj ili roditelj ima veću mogućnost uvida u stanje zaručnika. Kada bi se djevojki samoj prepustilo da traži izabranika, mogućnost da pogriješi u izboru je veoma izvjesna,
– uvjetovanjem saglasnosti staratelja izbjegava se svaka mogućnost tajnosti braka. Islam poziva u obznanjivanje braka i zbog toga je propisao dozvolu staratelja, svjedoke, svadbu i veselje.
– Vezivanje djevojke za određenog čovjeka ne tiče se samo djevojke već i njene uže i šire rodbine. Brak povezuje porodice. Zbog toga očevima i braći je stalo da porodica za koju se veže bude na visokom nivou morala i čestitosti. Sretan brak kćerke je ponos čitavoj porodici, a nesretan je sramota i teret.
U slučaju da su roditelji nevjernici ili ne dozvoljavaju da se djevojka uda za vjernika zbog njegove vjere, a tjeraju je da se uda za kafira, dozvoljeno joj se udati i bez saglasnosti roditelja.

U našim krajevima se zloupotrebljava mišljenje imama hanefijskog mezheba koje kaže da za ispravnost i valjanost sklapanja braka nije nužan pristanak roditelja. Oslanjajući se na ovaj stav, mnogi će današnji mladići nagovorit djevojku da zaobiđe svoje roditelje u traženju dozvole. I ne samo da neće tražiti dozvolu već neće ni obavijestiti one koji su je do jučer hranili, odijevali i odgajali; za njenu sudbinu strahovali i o njenom obrazovanju brinuli. Sada im ona okreće leđa i u najvažnijem događaju u životu, kada su joj roditelji najpotrebniji, ona ih ne želi. Hvala Allahu pa svi ne postupaju ovako.

Istina je da hanefijski pravnici ne uvjetuju dozvolu staratelja prilikom udaje djevojke, ali uvjetuju da mladić za koga se djevojka udaje mora biti ravan djevojci u vjeri, moralu, društvenom i materijalnom položaju, porijeklu, obrazovanju itd. Ko može imati uvid u ove stvari? Bez sumnje, saznati da li je kandidat za ženidbu ravan ili nije djevojci može saznati i iskreno provjeriti jedino staratelj djevojke. Na kraju, cilj i smisao uvjetovanja dozvole staratelja kod trojice imama isti je cilju i smislu uvjetovanja podobnosti kod hanefijskih pravnika.

Hfz. mr. Senaid Zajimovic