Mlada Hrvatica
Rodjena sam u pobožnoj katoličkoj obitelji u Tuzli. U djetinjstvu sam pohadjala redovnu katoličku vjeronauku i proučavala Bibliju i mnoge stvari u Starom Zavjetu, tj. 5 knjiga Mojsijevih. Naravno kao Kršćani i Katolici morali smo naučiti 10 Zapovijedi i prva od tih zapovijedi je da je Gospod Bog jedan i da mu se klanja (licem na tlo pada i služi). Druga stvar ili zapovijed je: “Ne gradi sebi lika rezana onog sto je na nebu ni na zemlji nit mu se klanjaj nit mu služi”, itd. Čovjek kad se nalazi u crkvi i pogleda oko sebe, šta vidi? Vidi ikone likova Isusova i Marijina i križeve i njima se molitve obavljaju. Zapitala sam se gdje je tu logika? Druga stvar koja je spomenuta je ta o padanju licem na zemlju, a mi smo obavljali molitvu stojeći; opet pitanje zašto ne padamo licem na tlo prilikom molitve?
Zatim doktrina Trojstva koja uopće nema logike, zatim predskazanje u knjizi proroka Izaije koja govori o viziji u kojoj vidi dva jahača, jahača na magarcu, a iza njega jahača na DEVI!!! Ta vizija se odnosila na Isusa Krista, tj. na Isaa a.s. jer je on u Jerusalemu ili Qudsu ujahao na magarcu, međutim iza njega se pojavljuje jahač na devi i pitanje je tko je taj poslanik iza Krista? Ja kao Kršćanka sam tada učila da je Isus ili Isaa a.s. pečat poslanika, da iza njega nema poslanika, medjutim proročanstvo kaže da ima – jahač na devi.
Razmišljala sam o tome i postavila pitanje svećeniku na šta mi je bilo odgovoreno – ‘sveta tajna’. Nakon toga, naravno čitajući Bibliju detaljno, uvidjela sam proturiječnosti u Novom Zavjetu (Matej, Marko, Luka, Ivan) i kad bi se nabrajalo mozda bi se knjiga o tome mogla napisati. Željela sam se ispravno moliti Bogu, a u svojoj religiji to nisam našla, jer sam vidjela da nešto nije u redu. Čovjek ako malo razmisli, postavlja sebi mnoga pitanja na koja tu ne nalazi odgovora…
A Allah uputi onoga koga On hoće. Allahu Ekbar!
Bio je mjesec Ramazan i otišla sam kod prijateljice koja je bila muslimanka. Sjedili smo u dnevnom boravku i na polici sam ugledala knjigu na čijim koricama je bila slika dva čovjeka (jahača na devi) u sahari, a iznad njih je velikom slovima pisalo: MUHAMMED A.S. Pogled mi se zadržao na toj knjizi, u glavi mi je bila misao: JAHAČ NA DEVI!
Zamolila sam prijateljicu da mi pozajmi knjigu, a ona je bila jako iznenađena. Tad sam se zvala Nataša. Rekla mi je: “Nataša, to je knjiga o Islamu, ne znam jesi li sigurna da želiš da je čitaš?” Odgovorila sam: “Da, molim te da mi je pozajmiš.” Uzela sam knjigu i krenula k doma i tu noć sam je pročitala. Knjiga je govorila o životu našeg časnog Poslanika s.a.w.s.
SubhanAllah!
Odgovori na moja pitanja! Našla sam odgovor na pitanje ko je iza jahača na magarcu (Isaa a.s.) jahač na devi: Muhammed s.a.w.s. Zatim, molitva Allahu dž.š. padanjem licem na tlo (sedžda), zabrana ikona i slika… Da, da, da, to je to što tražim, to je prava vjera. Nakon toga je počelo moje proučavanje islama. Učila sam namaz, posjećivala mesdžid, srce mi se svakim danom sve više otvaralo ka islamu. Napustila sam crkvu i roditeljima navela neki izmišljeni razlog. Učila sam Islam tajno. Bilo mi je oko 17 godina i plašila sam se njihove reakcije. Pomagao mi je jedan imam i učio me islamskim šartovima, te sam zvanično primila islam i stavila hidžab.
Nakon toga roditelji su me naprosto izbacili iz kuće zato što sam stavila hidžab i napustila vjeru svojih predaka. Sjetila sam se iskušenja kroz koja je prosao naš Poslanik s.a.w.s, koji je bio odbačen od najbližih zato sto je svjedočio o Islamu. Da, muslimani su imali jaka iskušenja i bili odbačeni od najbližih. A hidžab je farz, ja volim Allaha i kako da izlazim bez hidžaba i da ne udovoljim Allahovim propisima? Nisam mogla podnijeti da zanemarim taj farz i stavila sam hidžab i bila izbacena iz doma. A Allah ne ostavlja njemu predane robove!
Nakon toga sam prešla u Sarajevo. Pomogla mi je jedna muslimanska obitelj, bila sam kod njih k doma. Nakon toga Allah mi je dao da nađem posao i mognem da iznajmim sobu. Učila sam o islamu sve više i naravno imala sam i dalje teška iskušenja nakon kojih mi se iman sve vise povećavao. Pokušala sam stupiti u kontakt sa roditeljima jer mi Allah dž. š. propisuje da poštujem roditelje iako nisu muslimani. A islam je i to da musliman svojim ponašanjem pokaže ljudima islam. Rekla sam sebi: ako im se ne javim reći će da me tako moja vjera uči, a ako im se javim i pokušam možda, možda da počnu razmišljati o islamu. Uglavnom, bilo je problema, ali sam uspjela stupit sa njima u kontakt.
Danas se alhamdulillah nalazim u Jordanu. Allah mi je dao blagodat koju sam uvijek željela, a to je ta da naučim jezik Kur’ana kako bi više naučila o islamu. Hvala Allahu koji ne zaboravlja niti ostavlja svoje robove, a nas džihad je u tome da se borimo za islam pa makar morali ostavit svoje zemlje i roditelje na tom putu.
Allah mi je, elhamdulillahi, dao i familiju koja me pomaže i kod kojih sam trenutno i koji me školuju, da ih Allah nagradi nagradom koju najviše žele. Molim Allaha dž. š. da uputi sve one koji su zalutali i da očvrsti iman onih koji su se vratili Islamu i da ojača i sačuva sve muslimane u svijetu i uputi one koji su zalutali. Promijenila sam ime Nataša u Sadžida (Ona koja na sedždu pada) i tim imenom sam označila svoju pripadnost Islamu.