Vukovi i psi
Prema najnovijem istraživanju, psi su vjerojatno mnogo pametniji nego što to većina ljudi misli. Znanstvenici su čak uvjereni da psi mogu brojati. Istraživači sa kalifornijskog sveučilišta Davis tvrde da psi međusobno komuniciraju različitim načinima lajanja, njihovom visinom i intenzitetom.
Stručnjaci za životinjsko ponašanje do sada su mislili da je lajanje samo način privlačenja pozornosti.
Sada nova istraživanja sugeriraju da pojedini psi imaju različite vrste lajanja sa širokim značenjima.
Psi obično koriste visoke pojedine laveže kada su odvojeni od svojih vlasnika i niže, oštrije laveže kada stranci prilaze njihovom teritoriju.
Psi također znaju kad su im uskraćene slastice, zato jer posjeduju osnovnu matematičku sposobnost koja im omogućuje da procjene kada je jedna skupina objekata veća od druge.
Ali, da bi mogla brojati, životinja mora prepoznati da svaki objekt u kompletu odgovara pojedinačnom broju, i da je zadnji broj u nizu predstavlja cjelokupni broj objekata.
Robert Young sa Brazilskog Katoličkog sveučilišta je isprobao teoriju na 11 mješanaca koristeći pseće slastice.
Psima su bile pokazane slastice, te je potom spušten zaslon, te su promijenili brojnost ponuđenih slastica. Nekima je nadodan broj, nekima oduzet, dok je nekima broj ostao nepromijenjen.
Ukoliko su dodane ili oduzete psi su gledali slastice mnogo dulje, nego li su kad nisu bile dirane. Najvjerojatnije zato im se proračuni nisu slagali sa njihovim očekivanjima.
Psi su potekli od vukova, koji ne samo da imaju veliki neokorteks – centar u mozgu za rasuđivanje – nego i žive u velikim društvenim grupama.
Young vjeruje da se matematička sposobnost mogla koristiti kako bi izračunali koliko mnogo prijatelja i neprijatelja ima u čoporu.
VUKOVI I PSI SE IPAK NE RAZUMIJU
Usprkos tome što su psi nastali pripitomljavanjem vukova prije 15 000 godina, danas se davni rođaci uopće ne bi mogli sporazumjeti. Njemački znanstvenici sa Instituta za istraživanje domaćih životinja tvrde da psi i vukovi danas govore različitim jezicima.
Znanstvenici su u svojim istraživanjima utvrdili da psi svoja raspoloženja izražavaju različitim lavežom, dok se vuk u svojoj komunikaciji koristi prvenstveno govorom tijela. Vukovi su u stanju mijenjati svoje grimase, pa tako postoji preko 60 različitih grimasa različitih značenja.
Kod pasa takav način komunikacije govorom tijela i različitim grimasama izazivala bi samo zbunjenost, pa se zato psi u svojoj međusobnoj komunikaciji koriste različitim vrstama laveži, od režanja, lajanja do prijetećeg lajanja.
Budući da vukovi jako rijetko laju ta vrsta komunikacije i kod njih bi izazvala ništa drugo osima zbunjenosti.