Privrženost ovom svijetu

Opasnosti od privrzenosti ovom svijetu

Se’id b. Dzubejr je rekao: “Varljivo nasladivanje je ono sto te sputava da ne trazis onaj svijet. Ono sto te od toga ne sputava nije varljivo nasladjivanje, nego nasladivanje koji te vodi onome sto je jos bolje!”
El-Hasan je rekao: “Divan li je ovaj svijet za vjernika koji, i uz malo truda na njemu zaradi Dzennet, a jadan li je ovaj svijet za nevjernika i licemjera koji noci dangubi u uzivanju, pa na njemu zaradi Dzehennem!”
Avn b. Abdullah je rekao: “Ovaj i onaj svijet u srcu vjernika su kao dva tasa vage. Koji god od njih pretegne, bude na racun drugoga.”

Privrzenost ovom svijetu je ono sto onima koji su mu privrzeni, priprema Dzehennem a odricanje od ovog svijeta je ono sto onima koji ga se odricu priprema Dzennet. Opijenost privrzenoscu ovom svijetu je jaca od opijenosti vinom, jer ce se njome opijeni covjek otrijezniti tek u mraku svoga groba.
Jahja b. Mu’azje rekao: “Ovaj vijet je sejtanovo vino. Onaj ko se njime opije, otrijeznice se tek u logoru mrtvih, kajuci se medju onima koji su propali. Opijenost ovim svijetom covjeka u najmanju ruku, odvraca od Ijubavi prema Allahu i sjecanja na Njega, a onaj koga zavede njegov imetak, sigurno ce biti od onih koji su na gubitku. Kada srce zanemari sjecanje na Allaha, u njemu se nastani sejtan i njime upravlja kako on hoce, navodeci ga na zlo toliko lukavo da mu udovoljava i ponekim dobrim djelom, samo zato da bi ga uvjerio da cini dobro.
Ibn Mesud, r.a., je rekao: “Nikona ovome svijetu nije osvanuo a da nije kao gost koji je sve sto ima pozajmio. Gost ce uskoro otici, a pozajmica se mora vratiti.” Ljubav prema ovom svijetu je uzrok svih grijeha koji visestruko kvare vjeru:

1. Zato sto Ijubav prema njemu za sobom povlaci i njegovo velicanje, a kako ce se velicati ono sto je kod Uzvisenog Allaha bezvrijedno i prezreno? Jer, medju najvece grijehe spada velicati ono sto je Uzviseni Allah ucinio bezvrijednim.
2. Zato sto ga je Allah prokleo i sto sve na njemu, osim onoga sto koristi vjerniku, mrzi i prezire, a onaj ko voli ono sto Allah proklinje, mrzi i prezire sam se izlaze iskusenju i Allahovoj mrznji i preziru.
3. Zato sto ga covjek, kada ga zavoli, sebi uzme za cilj, pa se imjesto Allahu i buducem svijetu, posveti njemu, tako da potpuno poobrka dvije stvari; da sredstvo uzme za cilj i da, umjesto za onaj, radi ovaj svijet, a to je zlo koje potpuno sve izopacava, u prvom redu srce, upravo onako kako stoji u rijecima Uzvisenog: Onima koji zele zivot na ovom svijetu i Ijepote njegove – Mi cemo dati plodove truda njihova i nece im se u njima nista prikratiti. Njih ce na onom svijetu samo vatra peci, tamo nece imati nikakve nagrade za ono sto su na Zemlji radili i bice uzaludno sve sto su cinili. (Hud, 15.-16.)
4. Zato sto Ijubav prema ovom svijetu i preokupiranost njime, .sprjecavaju covjeka da se posveti onome sto ce mu na onom svijtu biti bolje i korisnije. U zavisnosti od stepena privrzenosti ovom svijetu, je stepen zapostavljenosti onog svijeta, od jednog do drugog covjeka, je razlicit. Tako medu ljudima nailazimo na one koje je ovaj svijet preokupirao, do te mjere da niti vjeruju, niti se drze vjere. Drugi su njime preokupirani, pa ne izvrsavaju vecinu svojih vjerskih duznosti, treci da ih ne izvrsavaju na vrijeme i onako kako treba i valja, dok istovremeno dragocjeno vrijeme trate u besposlice, cetvrti da ne izvrsavaju zajednicke obaveze, nego nesto drugo, peti da se, u obavljanju svojih duznosti, nemaju kada predari srcem i dusom, pa ih obavljaju samo povrsno, bez udubljivanja u njihov smisao itd. Sve je to daleko od onih koji su privrzeni ovom svijetu i njime zaslijepljeni. Rijetki su oni koji ovöm sviiem nisu odani toliko, da ih, u najmanju ruku odvraca od razmisljanja o trajnoj sreci i radosti, koje nema dok se covjek covjekovo srce ne posveti ljubavi prema Allahu, a jezik Njegovu spominjanju, dok se njegov jezik ne bude oslanjao na srce, a srce na Gospodara. Ukratko, Ijubav i privrzenost prema ovom svijetu, bez sumnje ide na ustrb onog svijeta, isto kao sto ljubav prema onom svijetu ide na ustrb ovog svijeta.
5. Zato sto covjekova Ijubav prema ovom svijetu prelazi u njegovu glavnu preokupaciju. U tom smislu et-Tirmizi od Enesa b. Malika, r.a., navodi da je pricao kako je cuo da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Onome kome onaj svijet bude glavna preokupacija, Allah ce u srce uliti bogatstvo i svega mu dati, a ovaj svijet ce mu sa svih strana hrliti, dok ce onome kome ovaj svijet bude glavna preokupacija, Allah u ocima dati siromastvo, tako da mu uvijek nesto fali, a ovaj svijet ce mu dolaziti samo onoliko koliko mu je sudjeno.”237.

6. Zato sto ce onaj ko je privrzen ovom svijetu, najvise od svih drugih ljudi, njime biti mucen, i to tri puta: Prvo na ovom svijetu, trudeci se da ga stekne i sporeci se sa drugima, zatim tokom zivota u Berzahu, iz zalosti sto ga je ostavio i izgubio, sto ce izgubiti svaku nadu da ce se sa voljenim ikada vise sastati i sto, umjesto njega, nece vise tamo imati koga voljeri. Od njega se u grobu nece niko vise patiti, jer ce u dusi osjecati brigu, tugu i zalost, dok mu tijelo crvi budu rastakali.
7. Zato sto onaj ko je privrzen ovom svijetu i ko ga vise voli od onog svijeta spada u najgluplje i najbezumnije ljude, jer vise voli mastu od stvarnosti, san od budcnosti, prolaznu hladovinu od vjecnog uzivanja u dzennetskim blagodatima i privremenu kucu od kuce vjecnog boravka. Onaj ko tako misli, kasno ce vidjeti da je vjecni zivot na onom svijetu, zrtvovao za prolazni zivot na ovom svijetu, koji nije nista drugo do pusti snovi ili prolazna hladovina, koja pametna nesmije obmanuti.
Za el-Hasana se pripovijeda da je Omeru b. Abdulazizu poslao jedno dugo pismo o varljivosti ovog svijeta.
U njemu je, izmedu ostalog, stajalo:
“Ovaj svijet je za odlazak, a ne za stalni boravak. Vladaru pravovjernih, ne zaboravi da je Ademovo progonstvo za njega bilo kazna, pa ga se i ti pripazi! Najbolja opskrba na njemu je ne dirati ga. Bogatstvo na njemu je siromastvo. Ponizava onoga ko do njega drzi, a osiromasuje onoga ko ga gomila. On je kao otrov koji jedu oni koji neznaju da ce od njega umrijeti. Cuvaj se ovog zavodljivog, lukavog i varljivog svijeta! Budi oprezan da mu se radujes, vise nego sto ga se bo]is, jer iza radosti dolazi tuga, kao sto iza bistre vode dolazi mutna. Cak da Stvoritelj o njemu i nije nista rekao niti bilo kakav primjer naveo, gore navedeno bi probudilo uspavanog i osvijestilo nemarnog, a kako tek, kada je o njemu toliko zabrana izrekao i toliko savjeta uputio?! On kod Uzvisenog Allaha nema nikakvu vrijednost ni tezinu. Na njega nije pogledao otkako ga je stvorio. Nasem Vjerovjesniku, s.a.v.s., bili su ponudjeni kljucevi svih njegovih riznica i da to kod Allaha nece nista umanjiti od Njegovih riznica ni koliko je krilce komarca, pa ga je odbio prihvatiti, jer nije htio da voli ono sto njegov Gospodar mrzi, niti da uzdize ono sto je njegov Gospodar dao da je nisko. Allah je dao da ga (ovaj svijet) cestiti dobrovoljno izbjegavaju, a Svojim neprijateljima dao da ih zavodi i obmanjuje. Samo zaveden covjek moze misliti da ie sa imetkom odabraniji i zaboraviti sta je Allah dao Muhammedu, s.a.v.s., od gladi kamenom pritisnuo na svoj stomak. Tako mi Allaha, nema nikoga kome je Allah u izobilju dao dobra ovog svijeta, pa se ne boji da je to iskusenje, a da je zdrave pameti i rasudjivanja. Isto tako, nema nikoga kome je Allah nesto uskratio, pa nije pomislio da mu je to, mozda, kod Allaha bolje, a da je zdrave pameti i rasudivanja.”