Sjeti se Dženneta

Ako nekad u ovoj prolaznoj kuci ogladnis, zapadnes u siromastvo, obolis, ako te ponize, zulum ti ucine i ako se tuge na tebe okome, sjeti se Dzenneta.

Ako to uvjerenje budes u sebi cvrsto nosio i za taj cilj radio, tvoji porazi postat ce pobjede a gubici nagrade.

Najumniji ljudi jesu oni koji rade za onaj svijet, ahiret, jer je on bolji i vjecan je. Najgluplji su oni koji ovaj svijet smatraju svojim smirajem, domom i utocistem svih zelja. Oni najvise strahuju kad nastupe tegobni dani i najvise se kaju kad se dese nesrece, jer za njih postoji samo ovaj bijedni i prolazni zivot.
Oni znaju samo za ovaj prolazni dom, samo za njega rade i ne misle ni o cemu drugom.

Zato ne zele da im ista pomuti srecu i veselje.
Kada bi samo mogli skinuti cadore sa srca svojih i koprene neznanja s ociju, osigurali bi sebi dom vjecni sa svim blagodatima, biserjem i palacama u njemu.
Culi bi i zapanjeni bili glasom istinske objave.
Tako mi Allaha, to je dom i vjecno konaciste o kojem se treba brinuti, kojem treba stremiti i za njega raditi.

Da li smo se ikad duboko nadnijeli nad opise stanovnika Dzenneta. Za njih nema tuge, bolesti i smrti. Oni su zauvijek mladi, u vjecito sjajnim odijelima, u odajama kroz cije se zidove vidi. U Dzennetu je ono sto oko nije vidjelo, uho nije culo i sto um ljudski nije mogao zamisliti. Konjanik ce u njemu putovati izmedju dva drveta stotinu godina. Satori ce biti dugi sedamdeset milja. U Dzennetu su rijeke prekrasne, dvori zlatni, plodovi na dohvatu. U njemu su izvor-vode koje teku,i divani skupocjeni, i pehari postavljeni i cilimi rasireni.

Tamo je radost potpuna, sreca istinska.
To je stjeciste i utociste zelja svih.
Pa zasto o tome ne razmisljamo?!
Zasto se tome ne posvecujemo?!

Da se sve okoncava na ovom svijetu, to bi bila najteza nesreca i patnja nesnosna. Stoga, neka se ne zaloste ljudi koji zive u oskudici, bijedi, tegobama i iskusenjima i neka rade dobra djela. Tako ce nastaniti Allahov Dzennet, osjetiti Njegovu blizinu i svetost imena Njegovih.

“Mir neka je vama, zato sto ste trpjeli, a divno li je najljepse prebivaliste!” ( Er-Ra’d, 24 )