Mrzimo neistinu ali ne mrzimo one koji je slijede!

Prolazi djecak sa odjecom prepustenom preko noznih clanaka pored drugova cuvenog tabi’ina, Sile Ibn – Esjema. Oni su ga htjeli zbog toga izgrditi. Taj njihov postupak rastuzio ga je pa je htio da im na tom primjeru odrzi lekciju iz metoda negiranja nevaljalih djela, pa im je rekao: – Pustite mene da to rijesim, a zatim je rekao: – Braticu moj, ja imam jednu molbu za tebe…
Upitao je: – Koja je to molba?
Odgovorio je: – Volio bih kada bi malo podigao svoju odjecu.
On mu na to rece: – Svakako, vrlo rado cu to uciniti i obveseliti tvoju dusu tako sto cu te poslusati. Zatim je podigao svoju odjecu.

Sile je tada rekao svojim drugovima: – Ovo je bolje od onoga sto ste vi namjeravali uraditi, jer da ste vi njega izgrdili i uvrijedili, on bi vam uzvratio.

Koliko samo grdnje i psovke s vremena na vrijeme cujemo od onih koji su zalutali, a sve zbog postupaka kao sto je postupak drugova Sile? Mnogi mjesaju neistinu sa onima koji je slijede, ne ostavljajuci im nimalo prostora u svojim srcima za milost i saosjecanje koje treba da ih potakne na savjetovanje tog grijesnika. Oni ga ostavljaju sejtanu, ne trudeci se da ga izvuku i njegovih kandzi, ili da ga bar pokusaju izvuci. Ne poklanjaju mu ni jedan smijesak koji ce mu pruziti nadu u povratak pravom putu.

Poznati ashab Ebu – Derda prosao je pored nekog covjeka koji je zgrijesio pa su ga ljudi zbog toga grdili. Njihov ga postupak nije odusevio i on je pozelio da im iz svog bogatog iskustva na polju da’veta pokaze nacelo koje oni nisu poznavali, pa ih je upitao:
– Da ste ga pronasli u dubokom bunaru, da li biste ga izvadili?
Odgovorili su: – Da.
Zatim je rekao: – Nemojte grditi vaseg brata, nego zahvaljujte Allahu, Koji je vas izbavio.
Oni upitase: – Zar da ga ne mrzimo?
On im odgovori: – Ja mrzim samo njegovo djelo, pa ako ga napusti, on je moj brat.

Kad im je Ebu Derda rekao: “Zahvaljujte Allahu, Koji je vas izbavio”, htio je da ih podsjeti na Allahovu milost prema njima, jer im je podario iman. Jer, da nije Allahove milosti prema njima, vjerovatno bi i oni bili kao onaj koga oni grde, ili jos gori. Zelio ih je podsjetiti na blagodat upute koju je Allah podario onima koji su bili u mracnom dzahilijjetu. Sjetite se proteklih dana, sretno uzdahnite i recite: “Hvala Allahu, Koji nas je uputio. Ne bismo bili upuceni da nas Allah nije uputio.”

Ovaj ajet treba da bude poticaj tim ljudima da vise svoje paznje usmjere ka onima koji grijese i da se suzdrze od grdnje prema njima i da porazmisle kako da ih izvuku iz gliba u koji su zapali. Nakon svega toga oni su duzni stalno razmisljati o svojim propustima prema Onome Koji ih je uputio u iman i pokusavati ispraviti tu manjkavost.

Poznati je primjer tabi’ina Rebi’a ibn – Hajsema, koji je upotpunio pozitivne osobine do te mjere da je za njega Ibn-Mes’ud rekao: “Da te je vidio Allahov Poslanik, s.a.w.s., zavolio bi te.”

Na jednom sijelu je ogovaran neki covjek, a prisutni kao da su zeljeli da im se i on pridruzi kritici tog covjeka, pa im je rekao: – Ja nisam zadovoljan sa samim sobom; kada zavrsim sa ukoravanjem svoje duse, tek tada cu se moci posvetiti ukoravanju drugih. Mnogi ljudi se boje Allaha zbog grijeha drugih, a osjecaju se sigurnim od svojih grijeha.

Iz knjige: Metode Da’weta u sprecavanju i otklanjanju losih djela