Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, uputa u vezi sa učenjem Kur’ana
Nije nikada izostavljao dnevni dio Kur’ana koji je ucio. Ucio je Kur’an slovo po slovo, ajet po ajet. Produzio bi ucenje kod znaka za produzenje, kao kod rijeci er-Rahman er-Rahim
Ucenje je pocinjao rijecima: E’uzu billahi mine-s-sejtani-r-adzim. Utjecem se Allahu od prokletog sejtana, a nekada bi rekao: Allahumme inni e’uzu bike mine-s-ejtani-r-adzim min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi. Allahu, utjecem Ti se od prokletog sejtana, njegovog ludila, oholosti i pjesnistva.
Volio je slusati kada neko uci Kur’an, jednom je trazio od Ibn Mes’uda, r.a., da uci Kur’an, i on je ucio, a Poslanik s.a.w.s., slusao. Dok je Abdullah Ibn Mes’ud, r.a. ucio on je skruseno slusao i zaplakao.
Ucio je Kur’an stojeci, sjedeci, lezeci, sa abdestom i bez njega, ali ga nije ucio dok je bio dzunub.
Ucio je melodicno, a ponekada je ucio podrhtavajucim glasom. Ibn el-Mugaffel opisao je to podrhtavanje tako sto bi produzio glas duzine tri medda, sto prenosi Buhari.
Ako se tome doda hadis: Ukrasite Kur’an svojim glasovima! i Allah nista pomnije ne slusa od poslanika lijepog glasa koji melodicno uci objavu, jasno je da je Poslanik, s.a.w.s., to svjesno radio, a ne zbog njihanja dok je jahao devu, inace bi Ibn Mugaffel prenio od Poslanika s.a.w.s., taj nacin ucenja kako bi se drugi poveli za njim, govoreci: Ucio je podrhtavajucim glasom.
Dvije su vrste melodicno ucenja:
– prirodna, neusiljena melodija koja je dozvoljena cak i ako ga malo uljepsa, kao sto je Ebu Musa, r.a. rekaoPoslaniku s.a.w.s.: Da sam znao da me slusas, itekako bih uljepsao glas. Ovako su radili ispravni prethodnici, i sve sto govori o lijepom ucenju odnosi se na to;
– vjestacka melodija, kao sto je pjevanje uz upotrebu raznih melodija i nota. To su ispravni prethodnici mrzili, i dokazi koji pokudjuju melodicno ucenje odnose se na to.
Iz knjige: opskrba za ahiret, Ibn Kajjim el Dzevzi