Ukrašavanje žene i mnoga druga pitanja vezana za ženu muslimanku

Uzimajući u obzir činjenicu da je žena sklonija ukrašavanju i uljepšavanju, da to više odgovara njenoj, nego prirodi muškarca – jer je muškarac taj koji traži, a žena ta koja se traži i želi – i da većina šerijatskih tekstova koji govore o ukrašavanju, isključivo tretiraju ukrašavanje žene, nužno je obraditi najbitnije fikhske propise vezane za ženino ukrašavanje, ograničavajući se, pri tome, na najbitnije i najpotrebnije…

Ukrašavanje kose – Islamski učenjaci su složni oko toga da ženi nije dozvoljeno brijanje kose, osim u slučaju prinude, a dokaz za to je hadis kojeg bilježi imam Nesai sa svojim lancem prenosioca od Alije, radijallahu anhu, i Ibn-Džerir od Ikrimeta, u kojem se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio ženi brijanje kose”. Kada dodje zabrana od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ona zahtjeva trenutno ostavljanje zabranjenog, osim da dođe drugi tekst koji ublažava tu zabranu i spušta je na stepen mekruha (pokudenog).

Dozvoljeno je kratiti kosu radi potrebe, kao što je nemogućnost njenog održavanja, ili poteškoća koja se javlja zbog njene velike dužine, bez razilaženja medu današnjim učenjacima. Prenosi se od nekih Poslanikovih, sallallahu alejhi ve selleme, žena da su kratile kosu nakon njegove smrti, zbog toga što su ostavile ukrašavanje i nisu imale nikakvu potrebu za puštanjem kose.

Postoji razilaženje medu današnjim učenjacima oko kraćenja kose radi ukrasa:

1. Šejh Salih Fevzan, šejh Muhammed ibn Ibrahim i drugi, smatraju da je ženi zabranjeno kratiti kosu radi ukrašavanja. Svoj stav oni argumentuju činjenicom da je puštanje kose bilo poznato kao ukras musliamnke sve donedavno, kada su muslimanke pocele slijepo slijediti zapadnu ženu i učiti od nje kako ce se uljepšavati i oblačiti.

2. Veliki broj današnjih učenjaka dozvoljava ženi kraćenje kose, među kojima možemo istaći: Stalnu komisiju za fetve, šejha Ibn-Usejmina i šejha Muhsina Abbada. Ti učenjaci su postavili dva uvjeta za dozvolu:

a) da žena ne oponaša nevjernice i da izbjegava savremene frizure koje dolaze sa Zapada,

b) da kraćenje ne nalikuje kraćenju muškaraca.

Kao dokaz za dozvolu oni navode riječi Aiše, radijallahu anha: “Žene Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, su kratile kosu do ispod ušiju.” (hadis je zabilježio imam Muslim). Rekao je imam Nevevi u komentaru ovoga hadisa: “Rekao je Kadi Ijad i drugi da su one to radile nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, što je ispravno i neprihvatljivo je da su to radile za njegova života. Iz hadisa se da zakljuciti da je ženi dozvoljeno kratiti kosu.” (Pogledaj: ” Šerhu-n-nevevi ala sahihi Muslim”, 4/ 4-5).

Nepojmljivo je da žene Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme, koje su uzor drugim ženama, rade nešto što je zabranjeno ili mrsko Allahu, dželle šenuhu.

Što se tiče dokaza učenjaka koji zabranjuju kraćenje kose, na njega se može odgovoriti sa dva aspekta:

1. Da on ne može, ni u kom slučaju, oponirati hadisu kojeg su naveli oni koji dozvoljavjau kraćenje kose,

2. Prihvatljivo je i razumljivo da se običaj žene, kada je u pitanju puštanje kose, promjenio u današnjem vremenu. Nekada je puštanje kose bio običaj, a danas je običaj kraćenje kose. Taj običaj nije u suprotnosti sa šerijatom, jer nema ni jednog jasnog teksta koji ga zabranjuje.

Vezanje kose iznad glave

Prenosi se od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Dvije vrste stanovnika Džehennema neću vidjeti; ljudi koji u rukama nose štapove poput kravljih repova i udaraju njima ljude i žene koje su obučene a gole, uvijaju i navode druge na to. Glave su im kao grbe mršavih horasanskih deva. Neće ući u Džennet niti će osjetiti njegov miris, koji se osjeća na tolikoj i tolikoj daljini.” (hadis je zabilježio Muslim). Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “… glave su im kao grbe mršavih horasanksih deva“, ukazuju na zabranu vezivanja kose iznad glave.

Spajanje vlastite kose sa nečijom drugom kosom

Ženi je zabranjeno da spaja svoju kosu sa nečijom drugom, kao što joj je zabranjeno da dodaje na nju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prokleo “vasilu” i “mustevsilu”. (hadis su zabilježili Buharija i Muslim). “Vasila” je žena koja spaja svoju kosu sa kosom druge žene, dok je mustevsila žena koja to radi. Ovaj postupak se smatra krivotvorenjem i mjenjanjem pravog stanja. Bilježe imam Buharija, Muslim i drugi da je Muavija, radijallahu anhu, nakon što je došao u Medinu održao hutbu. Pri tome je izvadio pramicak kose i rekao: “Zašto vaše žene ovo stavljaju na glave! Čuo sam Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao: “Nema ni jedne žene koja u svoju kosu stavi kosu druge žene a da time nije počinila krivitvorenje.”

Jedan od vidova spajanja kose je stavljanje perike, koja je poznata u današnjem vremenu. Oblacenje perike spada u krivotvorenje, jer je perika umjetna kosa koja nalikuje pravoj. Teško se može uočiti razlika među njima. Međutim, ako ženi opadne kosa ili joj ne izraste kosa, dozvoljeno joj je staviti periku, i to se smatra ispravljanjem tjelesnih nepravilnosti.

Knenje i farbanje kose

a) Knenje kose

Rekao je imam Nevevi u “Medžmuu”, 1/ 324 : ” Što se tiče knenja ruku i nogu, ono je pohvalno (lijepo, mustehabb) udatim ženama, na što nas upućuju poznati hadisi…..”. Mislio je na hadis u kojem se navodi da je neka žena pitala Aišu, radijallahu anha, o knenju, na što joj je ona odgovorila: “Ne vidim da u tome ima išta loše…” (hadis su zabilježili Ebu Davud i Nesaija). Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Neka žena je pružila Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve selleme, ruku kroz zastor, kako bi mu uručila poruku. Poslanik je u čuđenju upita: “Da li je ovo ženska ili muška ruka?! Ženska je ruka Allahov Poslanice – ona će. “Da si prava žena, obojila bi svoje nokte kanom“. (Hadis su zabilježili Ebu- Davud i Nesaija). Iz navedenih hadisa se da zakljuciti da je ženi pohvalno kniti: ruke, noge, kosu i sl.

b) Farbanje kose

Nije dozvoljeno farbanje kose u crno i za to se prenosi jasna zabrana od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme. Kada je na dan osvajanja Mekke, Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, ugledao Ebu Bekrovog oca, sijede, bijele kose kao “segam” (vrsta biljke), rekao je: “Ofarbajte kosu ovog starca bilo kojom bojom, osim crnom“. Rekao je imam Nevevi u “Rijadu-s-salihinu”, 626. str: “Poglavlje: zabranjeno je muškarcu i ženi farbati kosu crnom bojom.”

Rekao imam Nevevi u “Medžmuu”, 1/ 324: “Nema razlike izmedju muškarca i žene u zabrani farbanja kose crnom bojom”.

Oko farbanja kose nekom drugom bojom, postoji podjeljeno mišljenje medu današnjim učenjacima. Neki to smatraju mjenjanjem Allahovog stvaranja, i sa te strane ga zabranjuju, dok se drugi vraćaju na poznato šerijatsko pravilo: “Osnova u svim stvarima, osim ibadeta, je dozvola, dok ne dođe jasan dokaz koji određenu stvar zabranjuje”, i njime opravdavaju navedeni postupak. Mišljenje onih koji to dozvoljavaju je, Allah najbolje zna, jače, zbog sljedećih činjenica:

1. nepostojanje jasnog dokaza koji to zabranjuje,

2. pohvalno je da se žena uljepšava svome mužu, koristeci se svim dozvoljenim sredstvima, a jedan od savremenih vidova ukrašavanja je farbanje kose.

Bitno je napomenuti da učenjaci koji su dozvolili ovaj vid ukrašavanja i uljepšavanja žene uvjetuju:

– da se farba ne ispriječi između vode i kose prilikom abdesta,

– da žena nema namjeru oponašati nevjernice,

– da farba ne bude štetna po korjen kose, na osnovu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema štete(samome sebi), niti nanošenja štete(drugima).” (Hadis su zabilježili Ahmed i Ibn- Madže)

Medicinski je utvrđeno da neke farbe negativno dijeluju na kožu, prouzrokuju opadanje kose i slabe njen korjen, tako da žena muslimanka treba biti oprezna u odabiru farbe, koju će eventualno upotrebiti.

– da cilj farbanja bude ukrašavanje čovjeku, mada je bolje da ostane na prirodnoj boji sa kojom je stvorena.

Ukrašavanje lica

Uklanjanje dlaka sa lica

a) Dlake koje se smatraju neprirodnim i njihovo izrastanje je svojevrstan vid izobličavanja ženskog lica, kao što su brkovi i brada. Pohvalno je da žena ukloni ovu vrstu dlaka, jer, ukoliko to ne uradi, kod njenog muža će se stvoriti odbojnost prema njoj i doći će do porodicnih problema, što šerijat, svakako, brani i sprječava.

b) Dlake na obrvama

Zabranjeno je potpuno ili djelimično uklanjanje obrva, bez obzira na koji način se to čini: brijanjem, čupanjem ili upotrebom materije koja pomaže u njihovom uklanjanju. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, je prokleo “namisu” i “mutenemmisu”, kao što je prenešeno u hadisu kojeg su zabilježili: Buharija i Muslim. “Namisa” je žena koja potpuno ili djelimično uklanja obrve radi ukrasa – kako to ona vjeruje i smatra, a “mutenemisa” je žena koja to radi.

Rekao je Abdullah ibn Mes’ud: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo žene koje tetoviraju i koje traže od drugih da ih tetoviraju, žene koje čupaju obrve i one koje im to rade, žene koje rastavljeju zube radi ukrasa i mijenjaju Allahova stvorenja. Zašto ne bih proklinjao onoga koga je prokleo Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. U Allahovoj knjizi stoji: “Ono što vam Poslanik da uzmite, a ono što vam zabrani ostavite“. (El-Hašr, 7) (Riječi Abdullaha ibn Mes’uda su zabilježili Buharija i Muslim).

Veliki broj današnjih žena je iskušan ovim opakim zlom – koje se ubraja u velike grijehe – i na njega gleda kao svakodnevnu životnu potrebu. Ženi nije dozvoljeno poslušati muža ako joj naredi da ukloni obrve, jer bi time bila nepokorna Allahu, dželle šenuhu. Nema pokornosti stvorenju u griješenju prema Stvoritelju. Iz zabrane se može izuzeti slučaj kada obrve, zbog svoje dužine, predstavljaju neugodnost za oči, na osnovu šerijatskog pravila koje glasi:” Šteta se maksimalno uklanja”.

c) Dlake na ostalim dijelovima lica

Rekao je šejh Abdulaziz ibn Baz, Allah mu se smilovao: “Ako se radi o dlakama koje normalno izrastaju na licu, nije dozvoljeno njihovo uklanjanje, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo “namisu” i “mutenemmisu”. “Nems” je uklanjanje dlaka sa obrva i lica uopćeno, a ako se radi o dlakama koje rastu na nepravilan nacin i izoblicavaju žensko lice, kao što su brada ili brkovi, njih je dozvoljeno ukloniti, jer se to smatra tjelesnom nepravilnoscu koju treba ispraviti.” (“Medžmuatu fetava ve mekalatin mutenevviatin li-š-šejh ibn Baz”, 6/402)

Ukrašavanje zubi

a) Pravljenje razmaka među zubima

Ženi je zabranjeno pravljenje razmaka između zubi radi ukrasa, brušenjem ili pravljenjem male praznine izmedu njih. Dokaz za to su riječi Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhu: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo žene koje prave razmak među zubima…“( Hadis su zabilježili Buharija i Muslim). Ako kod žene postoji nepravilnost u rastu zubi, zbog koje osjeca neugodnost i neprijatnost, dozvoljeno joj otklanjanje te nepravilnosti i to se smatra propisanim liječenjem.

b) Stavljaje zlatnih zubi ili zlatnih navlaka

Dozvoljeno je stavljanje zlatnih zubi u svrhu liječenja i muškarcima i ženama. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi imam Ahmed od Arfedže ibn Es’ada. U hadisu se navodi da je Arfedža izgubio nos u jednoj od bitaka, zbog čega mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio da stavi srebrni nos. Nakon odredenog vremena, nos se počeo neugodno čuti, pa mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem preporučio da stavi zlatni nos”.

Pored liječenja, ženama je dozvoljeno stvaljanje zlatnih zubi kao ukras, na što upučuju riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zlato i svila su dozvoljeni ženama moga ummeta, a zabranjeni su muškarcima.” Takođe, ženi je dozvoljeno korištenje svih ostalih vrsta zlatnih ukrasa, poput zlatnog sata, naočala, opasača isl, s time da žena koja koristi zlatne ukrase treba voditi računa o sljedecim stvarima:

– poznavanje običaja koji preovladava medu ženama muslimankama, kada su u pitanju zlatni ukrasi, jer se običaj prihvata onda kada nije u suprotnosti sa općim ili posebnim šerijatskim tekstom,

– nerasipanje imetka u tu svrhu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio rasipanje imetka.

– izbjegavanje svakog vida oholjenja, uzdizanja i hvalisanja pred drugim ženama, pogotovo onima koje nisu na njihovom imovinskom stepenu, što znaci da jedini cilj korištenja zlata treba biti ukrašavanje i uljepšavanje.

Stavljanje vještačkih trepavica

Jedan od zabranjenih vidova ukrašavanja lica, koji je rasprostranjen medu ženama današnjice, je stavljanje vještackih trepavica. Taj postupak se smatra svojevrsnim mjenjanjem Allahovog stvaranja, nezadovoljstvom onim što nam On daje i stvara, i pricinjava štetu na licu. Materija koja se koristi za učvršćivanje vještackih trepavica je štetna za prirodne trepavice, što se može provjeriti kod medicinskih stručnjaka. Sve što je štetno, ili što sa sobom donosi veću štetu nego korist je zabranjeno i mora se potpuno izbjegavati.

Ostali načini ukrašavanja lica koji nisu jasno spomenuti u kur’anskim i hadiskim tekstovima, ili nisu obuhvaceni njihovim općim značenjem, su u osnovi dozvoljeni i pohvalno je da ih žena koristi, kako bi se uljepšala svome čovjeku i zadobila njegovu naklonost i ljubav, kao što je: šminka, rumenilo, stavljanje krema koje lice čine blještavijim i nježnijim, i tome slično.

Ukrašavanje ostalih dijelova tijela

Ukrašavanje nokata

a)Rezanje nokata

Žena treba da se pridržava prirodnih obilježja (svojstava) koja joj priliče i vezana su za nju, kao što je redovno rezanje nokata. Rezanje nokata je sunnet (tradicija Allahovg Poslanika) po konsenzusu (idžma’u) svih islamskih učenjaka. Spada u prirodna obilježja (svojstva) koja su spomenuta u hadisu, smatra se čistoćom i ukrašavanjem. Držanje dugih noktiju se smatra izoblicavanjem ljudskog stvorenja, oponašanjem zvijeri, i uzrok je nakupljanja (gomilanja) nečistoće i nedospijevanja vode ispod njih. Neke muslimanke su upale u slijepo slijeđenje nevjernica u zapuštanju nokata i njihovom držanju dugim, nerazmišljajući kakve sve štete u tome leže i koliko to odskače od islamskog bontona. Lijepo bi bilo da se odrezani nokti zakopaju, jer se ta praksa prenosi od nekih drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Onaj ko to ne uradi neće biti griješan.

b)Lakiranje nokata

Ženi je, u svrhu ukrašavanja, dozvoljeno lakiranje nokata, s tim da je obavezna uklanjati lak svaki put kada se bude abdestila za namaz, kako bi voda mogla doći do nokata. U slučaju da ne uklone lak prilikom abdesta, njen abdest ce biti nevažeći, a samim time nevažeći je i namaz kojeg bude obavila sa tim abdestom.

Uklanjanje dlaka ispod pazuha i oko stidnog mjesta

Od sunneta je da žena uklanja dlake ispod pazuha i oko stidnog mjesta, postapajući na taj način prema hadisima koji na to podstiču, kao što su Riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve selleme: “Pet stvari spada u prirodno obilježje: uklanjanje dlaka oko stidnog mijesta, obrezivanje, kraćenje brkova, uklanjanje dlaka ispod pazuha i rezanje nokata.” (Buharija i Muslim). Najbolje je da to čini svake sedmice i da ne ostavlja (pušta) više od četredeset dana.

Uklanjanje dlaka sa tijela

Rekao je šejh Abdulaziz ibn Baz, rahimehullahu: “Ženi je dozvoljeno da uklanja dlake sa bilo kojeg dijela tijela, osim kose i dlaka na licu – o čemu je već bilo govora – bilo da to sama uradi ili da to uradi neko od njenih mahrema (osoba koje ne mogu stupiti sa njom u brak). Mahremu je dozvoljeno da uklanja samo sa onih dijelova tijela koje žena smije otkriti pred njim (ruke, noge ispod koljena, i sl). (“Medželletu-l-buhusi-l-islamijjeti”, 22/ 86).

Tetoviranje

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo “vašimu” i “mustevšimu”. (Hadis su zabilježili Buharija i Muslim) Vašima je žena koja isprobada lice, ruke, noge ili neki drugi dio tijela, posebnom iglom, zatim isprobadana mjesta ispuni surmom ili tintom, a mustevšima je ona koja to traži. Ovaj postupak islam tretira velikim grijehom, jer se za njega prenosi prokletsvo od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što je jedna od karakteristika velikog grijeha.

mr. Semir Imamović