Da li je sunnet učenje ezana i ikameta novorođenčetu?

Osnovnim islamskim obilježjima, kako muslimana u svijetu, tako i kod nas, smatra se učenje ezana i ikameta na desno i na lijevo uho novorođenčeta. Ovaj postupak je praksa muslimana dugi niz stoljeća. Gotovo da nema islamske knjige koja govori o propisima koji se vezuju za novorođenčad a da se u njoj ne tretira ovo pitanje. U hadiskim zbirkama nalaze se predaje koje podupiru ovu praksu. Međutim, općepoznato je da svi hadisi koje su učenjaci zabilježili u svojim djelima nisu vjerodostojni, a na slabost određenih hadisa učenjaci su ukazivali i sami.

Nekada učenjak, ili više njih, određeni hadis ocijeni kao vjerodostojan, međutim detaljnijom provjerom hadiskih kritičara, iz narednih generacija, ispostavi se da su pogriješili u idžtihadu i da je dotični hadis slab. Osnovno je pravilo da ne smijemo osuđivati učenjake za njihove pogreške, što je nažalost pošast koja je zahvatila ummet, tako da vidimo ljude kako osuđuju Albanija, Bin Baza, Karadavija, a nisu poštedjeli ni učenjake prije njih. Učenjacima treba ukazivati poštovanje, jer su oni nasljednici poslanika. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više je hadisa jasno napravio razliku između učenjaka i onih koji to nisu.

Kada učenjak pogriješi, on inšallah ima nagradu, jer njegov cilj nije bio da pogriješi. Šejhul-islam Ibn Tejmijje rekao je: ”Koji god vjernik bude želio doći do istine, pa pogriješi, Svevišnji Allah će mu oprostiti grešku ma kolika bila, svejedno radilo se o akaidskim pitanjima ili propisima. Ovo je stav Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, ashaba i većine islamskih učenjaka.” (Medžmu´ul-fetava, 23/195)

Jedno od tih pitanja jeste i pitanje učenja ezana na desno uho novorođenčeta. Neki su učenjaci navedeni hadis ocijenili kao vjerodostojan, što je bio dovoljan razlog da ih drugi u tome slijede, i taj hadis uvrste u svoje knjige, oslanjajući se na njihovu ocjenu. Pa tako, Ebu Rafi, r.a., prenosi: ”Bio sam prisutan kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ezan na uho Hasanu, sinu Alijinom, kada ga je Fatima rodila.“ (Bilježi ga Tirmizi, koji kaže da je vjerodostojan, Ebu Davud, Hakim koji ga također smatra vjerodostojnim, Taberani, Ahmed, Begavi)

Međutim, većina hadiskih stručnjaka ne prihvata ovu ocjenu i hadis smatra slabim. Imam Zehebi, koji je vršio provjeru hadisa Hakimovog ”Mustedreka”, ne slaže se sa njegovom ocjenom i hadis ocjenjuje slabim u ”Telhisul-mustedrek”, 3/197. Spomenuti hadis slabim smatraju i Ibn Kattan u ”Bejanul-vehn”, 4/594, Ibn Hibban u ”El-Medžruhin”, 2/128, El-Munziri u ”Muhtesaru Ebi Davud”, 8/8, Ševkani u ”Nejlul-evtar”, 5/230, Albani u ”Es-Silsiletu-daife”, 1/493, šejhovi Abdul-Kadir Arnaut i Šuajb Arnaut u valorizaciji Ibn Kajjimovog djela ”Zadul-me’ad”, 2/357, te drugi učenjaci. Šejh Albani je prvobitno hadis ocijenio kao hasen u djelu ”Irvaul-galil”, 1173, međutim poslije se ispravio i hadis proglasio slabim.

U njegovom senedu nalazi se Asim b. Ubejdillah čije hadise odbacuju poznati hadiski eksperti kao što su Buharija, Nesai, Ibn Hibban, Ibn Huzejme, Ali b. El-Medini, Jahja b. Mein, Ibn Sa´d, Ebu Hatim i drugi. Imam Ebu Davud, koji navodi ovaj hadis, smatrao ga je slabim. To što su Tirmizi i Hakim ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim, to je bio njihov idžtihad. U tome ih niko od velikih učenjaka, kao što vidimo, nije podržao, nego većina njih ukazuju na Asimovu slabost i njegove hadise nikako ne smatraju ispravnim. Shodno navedenom, hadis ne može biti vjerodostojan, već je, kao što je navedeno, slab. Prof. Mahmut Karalić, prevodilac i komentator Tirmizijine zbirke hadisa na naš jezik, također ukazuje na slabost ovog ravije, navodeći da je Ibn Hadžer el-Askalani ocijenio Asima b. Ubejdillaha kao takvog. (Tirmizijina zbirka hadisa, 4/88, sa komentarom prof. Mahmuta Karalića)

Što se tiče učenja i ikameta na lijevo uho, to je spomenuto u dva još slabija hadisa. Prenosi se od Hasana, r.a., da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kome se rodi dijete pa mu on prouči na desno uho ezan, a na lijevo ikamet, tom djetetu šejtanica (Ummu Sibjan) neće naškoditi.” (Bilježe ga Ibn Sunni, Ebu Ja´la, Bejheki u ”Šuabul-iman”)

Većina učenjaka ga je ocijenila izuzetno slabim, ili pak ništavnim (batil). Da je hadis apokrifan, ili u najmanju ruku ništavan, smatrali su Bejheki u ”Šuabul-iman”, 6/390, Zehebi u ”Mizanu”, 4/397, Iraki u ”Tahridžul-Ihjau”, 2/61, Hejsemi u ”Medžmeu-zevaid”, 4/59, Busiri u ”Ithaful-hajeretil-mehera”, 7/91, Ibn Kajjim u ”Tuhfetul-mevdud”, 32, šejh Albani u ”Es-Silsiletu-daife”, 321, i u ”Irvaul-galil”, 1174, šejh Abdul-Kadir Arnaut u valorizaciji ”El-Ezkara”, hadis br. 729, i drugi. Prof. Mahmut Karalić navodi da ga je Munavi smatrao slabim, Tirmizijina zbirka hadisa, 4/88.

U njegovom lancu prenosilaca nalaze se Jahja b. Ala i Mervan b. Salim, koji su, po nekim učenjacima, lažovi, a po drugima, njihove su predaje ništavne.

Postoji još jedna predaja o učenju ezana i ikameta novorođenčetu koja se prenosi od Ibn Abbasa, r.a., koju bilježi Bejheki u djelu ”Šuabul-iman”, a u kojoj se navodi da je ”Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio ezan na uho Hasana b. Alije na dan kada se rodio. Ezan je proučio na njegovo desno uho, dok je na njegovo lijevo uho proučio ikamet.“ Međutim, i ova predaja je apokrifna. U lancu ovog hadisa nalaze se Muhammed b. Junus i El-Hasan b. Amr. Za prvog je Ebu Davud rekao da je lažljivac, a Ibn Hibban, Ibn Adijj i drugi su rekli da je izmišljao hadise. Buharija i Ibn Medini proglasili su lažljivcem El-Hasana b. Amra, a Er-Razi i drugi stručnjaci su rekli da se njegovi hadisi odbacuju (metruk).

Prema tome, po pitanju učenja ezana i ikameta novorođenčetu od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi se ništa vjerodostojno, tako da se ovaj postupak ne preporučuje, iako ga muslimani stoljećima prakticiraju. A Allah najbolje zna!

Priredio: Hasan K. – minber.ba
_____________________________________________

PITANJE: Kada se novorođenčetu uči ezan na uho?

ODGOVOR: Učenje ezana na desno uho novorođenčetu praksa je muslimana kroz generacije, tvrde imam Tirmizi i Hattab. Po mišljenju mnogih učenjaka poznatih pravnih škola, učenje ezana djetetu na uho smatra se pohvalnim djelom. Imam Malik nije smatrao pohvalnim učenje ezana na uho novorođenčetu. Mudrost učenja ezana na uho novorođenčetu jeste to da dijete prije svega čuje riječi tevhida koje tjeraju šejtana u bijeg, a koji je uznemirio dijete nakon rođenja, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna. Isto tako, ezanom se dijete poziva da bude pokorni Allahov rob i da se ne odaziva šejtanu koji će ga pokušati odvesti s Pravog puta.

Učenjaci koji kažu da ezan treba učiti novorođenčetu svoj stav temelje na slabom predanju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio ezan Hasanu b. Aliji kada je rođen. Citirani hadis se prenosi u različitim verzijama kao: “Učio je ezan u Hasanovo uho“, “Učio je ezan u Husejinovo uho“, “Učio je ezan u Hasanove uši“, “Učio je ezan u Hasanovo i Husejinovo uho i naredio da se tako čini.“ Ove nesigurnosti u citiranju predaje aludiraju nam da Asim b. Ubejdullah nije dobro zapamtio hadis.

Prema tome, iako je učenje ezana na desno uho novorođenčetu ustaljena praksa muslimana, to nema utemeljenja u vjerodostojnom hadisu. Kada je riječ o učenju ikameta na lijevo uho, to je spomenuto u hadisu koji prenosi Husejn b. Alija, radijallahu anhum, a u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko dobije dijete pa mu prouči ezan na desno, a ikamet na lijevo uho, neće mu nauditi džinni koji prate čovjeka.” U ovome lancu prenosilaca postoje prenosioci: Jahja b. Ala i Mervan b. Salim, koji su, po nekim učenjacima, lažovi, a po drugim, njihova su predanja ništavna, dok je biografija Talhe b. Ubejdullaha nepoznata. Imam Zehebi ovo je predanje naveo kao primjer ništavnih hadisa koje prenosi Jahja b. Ala.

Dakle, učenje ikameta na lijevo uho novorođenčetu nije dozvoljeno prakticirati jer se to navodi u apokrifnom ili, u najmanju ruku, ništavnom hadisu po kome nije dozvoljeno postupati. A kada je riječ o učenju ezana, to se navodi u slabom predanju prema kojem je postupala većina učenjaka, a Allah najbolje zna.

Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – dr. Safet Kuduzović