Hidžab moje tetke koji je spasio život mojoj porodici

1979. godine, moj dedo je odlučio da će napustiti svoj dom u Siriji i da će započeti novi život u Sjedinjenim Američkim Državama. Plan je bio da će moj dedo doći u Kaliforniju prvi, a da će poslije doći moja nana sa sedmero njihove djece. Njihova rezervacija leta “American Airlines flight 191” je uključivala stajanje u Nju Jorku, onda prelazak u drugi avion u Čikagu prije najzad dolaska u Kaliforniju. Prvo su sletili su u Nju Jork. Svi imigranti su prvo morali da apliciraju za zelenu kartu prije njihove iduće destinacije. Nedavno prije toga je moja tetka Hala stavila hidžab. Kada je došlo vrijeme za njenu fotografiju, oni su upitali moju tetku da skine njen hidžab, a ona im je odgovorila da neće. Oni su je konstantno napominjali da neće biti u mogućnosti da preseli u Ameriku ili da ode na njihov idući let sve dok se ne fotografiše, ali ona je bila čvrsta i inzistirala je na svojim pravima.

Tada je moja nana postala nestrpljiva, preletila je pola svijeta i potrošila gotovo cijelu ušteđevinu na ove karte, pa nije želila da propusti sljedeći let ka Kaliforniji. Nana se izjasnila i rekla joj je da makne hidžab i da uradi ono što joj imigracioni policajci kažu da uradi, ali moja tetka je nastavila odbijati da skine hidžab. Pozvali su je negdje iza, ali ona im je rekla da nije važno koliko će ljudi zovnuti i da neće skinuti hidžab zbog te fotografije. Nakon što su policajci pozvali svoje nadležne, i nakon tri teška sata napokon su je pustili i dozvolili joj da nosi hidžab prilikom fotografisanja. Međutim tada je već bilo kasno, cijela porodica je propustila drugi avion s kojim su trebali nastaviti let i morali su da kupe nove karte i da ostanu tu noć u Nju Jorku. Bijesna i uzrujana nana je cijelo vrijeme do Kalifornije držala predavanje mojoj tetki.

Napokon nakon što su stigli u aerodrom u Kaliforniji moj dedo ih dočekao sa najvećim zagrljajem i u suzama. Ponavljao je “Hvala Allahu, živi ste! Hvala Allahu, živi ste!”. A oni bili začuđeni i upitali zašto ne bi bili?! A on im je odgovorio, “Let u kojem ste trebali biti se srušio, i svaki od 271 putnika je umro” Svi su bili u suzama i skrhani. Ovo je simbol hrabrosti moje tetke i njene ljubavi prema hidžabu koji je spasio život moje porodice. Nikada ne bismo započeli našu prvu generaciju u Americi da nije bilo njene čvrstine prema onome u šta je vjerovala.

Ova priča je važan podsjetnik za mene da je sve u ovom životu zapisano i svako bi uvijek trebao biti dosljedan i privržen svojim vjerovanjima bez obzira u koju je situaciju stavljen. Allah je testirao njeno vjerovanje (iskrenost), a ako je tvoje vjerovanje ispravno, pa onda te Allah subhanehu we te’ala nikada neće zaboraviti na tebe. Događaji kao ovaj uvijek obnavljaju moju ljubav za hidžabom. Njen hidžab je spasio njen život i život moje porodice. To je podsjetnik da je tvoj hidžab kao veza, u kojoj stalno moraš sebe podsjećati na njenu snagu i njegovati je da bi održala ljubav prema njoj živom. Ako zaboraviš na njenu važnost, onda zaboraviš sebe.

Sa svom islamofobijom koja se dešava okolo, želila sam da podsjetim ljude na važnost ostajanja čvrstim u vjeri, bez obzira šta ko mislio ili rekao.

Marwa Atik