Umro učeći Kur’an

Zelim napomenuti da sam odgajan u poboznoj porodici, koja se u pravom smislu te rjeci, pridrzavala vjere, pocevsi od hidzaba mojih sestara do islamskih svecanosti. Clanovi moje porodice su noci provodili u ibadetu, ali ja sam bio tvrdoglav. Zeljeli su me dovesti u red, ali sam ja bio tvrdoglav i uporan, jer je i njihova metoda bila zasnovana na inatu. Inat je jedina stvar u kojoj niko nije bio iznad mene. Ali,kakva je prica o mom pokajanju? Poslusajte moju cudnu pricu:

Vec sam naglasio da mi je porodica pobozna. Imam sestru ljekarku, udatu za inzinjera, koji je poput nas bio pobozan a i njegova porodica je bila takva. Njegov stariji brat radio je kardiolog,imao je 36 godina. Bio je pout meleka svetlog lica, visokog stasa, podignutog cela,njeznog osmeha skoro da nije razdvajao usne.Imao je cvrst korak i cinio je dobro. Dvanaest godina nije propustio namaz u dzematu. Poznavale su ga sve udovice, sirocad, siromasi, potrebni i odrasli i mali.

Jednog avgustovskog dana 2001. god., lezao sam dremajuci na svome krevetu,kada sam cuo glasnika kako objavljuje smrt tog i tog doktora. Pomislio sam da sanjam, da su nocne more. Ustao sam i sjeo siguran da ono sto sam cuo nije nocna mora. Nakon nekoliko trenutaka neko je pokucao na vrata. Osjetio sam uznemirenje. Usao je brat a na licu su mu se vidjeli tragovi tuge. Uvjerio sam se da nisu u pitanju snovi.

Nisam mogao ustati,ni pomeriti se. Upitao sam ga kako se to deslio. Outovao je za Kairo. Bojao se voziti automobil, jer je relativno mlad vozac. Bojao se da nekog ne udari. Autobus je udario u vozilo koje je stajalo pored puta i on je sa jos cetrdeset osoba preselio.

Dzenaza je bila ogromna i po islamskim propisima. Svi su se molili za njega, dok smo isli ka groblju, mnogi ljudi su se pitali cija je dzenaza na kojoj su se jasno culi plac i jecaji. Stao sam ispred njegovog mezara, pogledao u njega i rekao: Boze,zar je umro?Zar mi se vise nikada nece nasmijati pri susretu? Poceo sam plakati.

Vazno je napomenuti da je u trenutku smrti ucio Kur’an. Njeogv obicaj je bio da tokom putovanja umjesto da gleda video u autobusu, on bi slusao Kur’an. Jedna od prezivjelih prica: “Moju paznju je privukao jedan mladic, jer jegov izgled je izazivao postovanje i ugled, a on je oborio pogled, osmehujuci se. Kada smo krenuli vozac je pustio video kasetu s muzikom, ali mu se maldic obratio: “Ako vec hoces nesto slusati pusti kasetu s Kur’anom. Vozac mu je rekao da nema takvu kasetu,a mladic je kazao da ce on uciti Kur’an.

Imao je lijep glas, slusala sam ga, bio je divan. Neprestano je ucio Kur an,sve do trenutka udaral,tada je prestao i ja sam kasnije primjetila da je mrtav. Plakala sam i molima Allaha za njega i cvrsto sam odlucila da cu otici na saucesce porodici i kazati im sve ovo, pored rana koje imaju.”

Doslo je vreme da se zapitam sta cu prouciti kada mi dodje smrt. Kada je kcerka ovog covjeka, koja je imala 12 godina, pitala oca sta zeli i za sta moli svog Gospodara, on je rekao: Da bih imao manje grijeha.
Zivio je radi dave. Umro je pozivajuci Allahu blago i lijepim savjetom. Krenuo je Kardioloski institut kako bi volontirao i radio na Allahovom putu. Njegova smrt je bila uzrok moje upute.

Ja sam poceo klanjati i ne klanjam ni jedan namaz u kojem ne molim Allaha za njega, zeleci da i on ima dobrih djela, jer je bio uzrok da pocnem klanjati u dzematu.

Pogledajte pocetak moj price, bio sam blizak idolima, a sada sam blizi Allahu. Imam svoju licnost i ponos. Danas sam svjestan da Allah, swt, ne ostavlja ni jednog od Svojih robova, niti mu uskracuje pokajanje dok covjek sam ne izgubi nadu i padne u ocaj. Zato, nemojte gubiti nadu i ne ostavljajte mesta u svom srcu za ocajanje. Najveca bolest koja pogadja srce je vezivanje za ovaj svjet i strah od smrti.