Kako se moja majka vratila vjeri

Još prije nekoliko godina Uzvišeni Allah počastio me vjerom i od tada i dalje mi je u mislima ajet: “i za pravu vjeru nisi znao, pa te je na Pravi put uputio.” (Ed- Duha, 7) Subhanallah, kakva je to blagodat i milost Gospodara prema Svome robu, da ga počasti vjerom. Elhamdulillah! Nakon odluke o stavljanju hidžaba, moji najbliži, oni koji su posebni insani u mom životu, uprotivili su se tome. Ali, ostala sam ustrajna, vodeći se pravilom: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju”, ma ko to bio. Moja želja, ljubav i čeznja za Gospodarom pobijedili su, pobijedilo je srce koje žudi da bude od onih prvih, da bude od onih sretnih, o Allahu! Da bude od onih, koji će gledati Njegovo uzvišeno lice.

Pošto sam svoje srce ispunila hidžabom, vjerom, još uvijek je postojala jedna šupljina, kroz koju je puhalo svaki put kada bih pomislila na svoje roditelje. Nisu bili toliko predani vjeri: poneki namaz, džuma, Bajram… Ali moja mama, moja ruža džennetska, od kada znam za sebe, ona je svega nekoliko puta pala Gospodaru na sedždu. Mene duša boli da moja ruža pati, da vehne – dunjaluk je stisnuo, musibeta sa svih strana – pa onda u misli dođe ajet: “A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti…” O Allahu, duša se kida, boli svaka pomisao na nju, na ono što dolazi poslije – na vječnost. Ali dova, dova je najjače oružje vjernika, posebna veza sa Gospodarom! Nisam oklijevala, nisam odustajala, nijedne sekunde nisam sumnjala u svog Gospodara, nisam i neću. Dugo je trajalo, godinama, ali samo On zna zašto je bilo tako.

Dok mi je mama trebala doći u goste, usnila sam je kako u mojoj kući Gospodaru na sedždu pada. Allahu ekber! Zaista su lijepi snovi radosna vijest od Gospodara. Sanjala sam je sa hidžabom na glavi, polahgano se pregiba na namazu, ide na sedždu, uči… O Allahu! Dok je bila kod mene, obavljala je nekoliko namaza, ali prestala. Duša cvjeta kao bašta puna ruža, radosti nema kraja… Mislim se, bolje išta nego ništa. Kada se vratila kući, nakon nekog vremena, sve po starom: nema namaza, ista žena. Ista ona moja ruža koja se ne zalijeva, a zemlja joj suha, ne može da cvjeta. Nisam odustala: dovila sam, znajući i vjerujući da mi On neće vratiti prazne ruke, jer se stidi, subhanallah. Tada, u tim danima, dobivam poruku koju ću pamtiti cijelog života: “Mama je počela klanjati!” Allahu ekber!, koja je to samo radost bila. Procvjetala je ruža moja, zaljevena je, a i zemljište se promijenilo. Sada moja mama ne ostavlja namaz, niti sabah u džamiji, a uskoro, inšallah, očekujem vijest i o pokrivanju.

Nisu, ružo, grijesi tvoji,
od Njegove milosti veći.
Zar ti ima, ružo moja,
Od Gospodara neko preči?

Okiti se pokajanjem,
umij se suzama,
pa ti kreni, ružo moja,
Ispravnim stazama!

Njegova je milost srdžbu pretekla,
iskrenošću svojom,
Njegov oprost ti si stekla.
Ne ustručavaj se da Mu kažeš
boli svoje na sedždi ti,
jer će samo Gospodar tvoj,
radošću ih zamijeniti.

Ove stihove pisala sam sa posebnim emocijama, sa posebnom snagom i ljubavi prema mom Gospodaru, a kojima je sebeb bila jedna sestra, srcu draga. Ne očajavaj ako ti neka dova nije odmah primljena, znaj da čeka do roka određenog. Znaj da je tvoj Gospodar El-Mudžib – Onaj koji uslišava molbe. Ne tuguj, budi uporan u svojoj dovi: “Ta, zaista, sa mukom je i last, zaista, s mukom je i last.” (El-Inširah, 5–6)
Ne srdi se, to je tvoj Gospodar, koji kaže da će ti se odazvati na tvoju dovu, na ono što tražiš: “Gospodar vaš je rekao: ‘Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati!’” (El- Mu’min, 60) Strpi se, doći će i tvoja last, doći će i tvojoj duši smiraj! Na kraju svakog tunela, ma koliko dug bio, dolazi svjetlo.

Gospodaru moj, Ti si Gospodar svega što je na Zemlji i nebesima, Ti okrećeš srca ljudi onako kako želiš. Sva istinska slava i zahvala pripadaju samo Tebi, učvrsti naše roditelje u Svojoj vjeri, oprosti im prijašnje i buduće grijehe! Podari im lijepu smrt, njihov kabur učini prostranim i svijetlim! Gospodaru moj, iz Svoje milosti podari im Džennetu-Firdevs, poživi ih u hajru i zdravlju, svaki musibet im olakšaj! Zaista, Ti si Onaj koji kaže: “Budi – i ono biva”, Ti si Onaj koji nas je od jednog čovjeka stvorio, i koji uvijek nad nama bdije, niti spavaš niti se umaraš. Neka si slavljen, Uzvišeni Gospodaru! Amin!

Ummu Amina

Pošaljite nam i vi vašu priču o vašem povratku Islamu ili o nekom  iz vaše familije na adresu: info@n-um.com