Sadakom do Allahove milosti

2012. godine, u decembru mjesecu tokom posjeta svojoj kćerki koja je bila operirana, u tuzlanskoj bolnici sam zatekla i jednu svoju sestru po vjeri, sestru koju sam poznavala još od djevojačkih dana. Ležala je na drugom odjeljenju, čitav mjesec dana nije mogla da hoda, da ustane iz bolničkog kreveta…

Gledala sam to lice čiju svjetlost imana nije prekrio očaj zbog iskušenja: zdravstvenih i materijalnih. Ali, na svoju bolest, ulcerozni kolitis i trombozu lijeve noge, nije toliko ni mislila koliko je brinula o svoje troje djece koje je ostavila s mužem kod kuće. Živjeli su kao podstanari u jednoj kući na području Tuzlanskog kantona, muž je bio bez posla, vidno utučen situacijom, nije vidio nikakvog izlaza, nikome da se obrati… borili su se i sa bolešću i sa neimaštinom. Ovakvo je bilo stanje ove sestre 1. 1. 2013. kada sam apel za pomoć poslala braći s NUM stranice.

Odmah po primitku apela, braća su poslala novac za pomoć. Jedva sam čekala da ga odnesem. Prije odlaska kupila sam u marketu čokolade za djecu. Da ste samo mogli vidjeti tu radost! Roditelji su se obradovali novcu, a djeca čokoladama, naročito mala Z., koja ju je za tren pojela. Nekoliko mjeseci nakon toga, braća s NUM-a opet su poslala ovoj porodici novčanu pomoć i uspjela sam dobiti za njih jedan prehrambeni paket pomoći također od dobrih ljudi. I odnijela sam sve, ali ovaj put sam jednostavno u žurbi zaboravila kupiti čokolade. Mala Z. prišla mi je, sjela u krilo i svojim srnećim očicama blago me pogledala prozborivši: ”Znaš, ja sam pojela onu čokoladu…” Ah, u tom trenutku ukočila sam se, kako sam mogla zaboraviti! ”Znaš, ja volim čokoladu…”, dirale su me u srce riječi ove male četverogodišnje djevojčice koja nema priliku tako često da jede ono što djeca inače vole i što svako od nas priušti svojoj djeci.

Evo, od 1. 1. 2013. prošla je cijela godina, ova porodica je u istoj situaciji, bez posla, podstanari, ali braća s NUM-a koja su redovno slala novčanu pomoć ovoj porodici, olakšala su im ove teške dane i nastavila to činiti i u ovoj godini: 3. 3. 2014. godine, preuzela sam i odnijela 210 KM koje su svojim nesebičnim donacijama i uplatama u Humanitarni fond NUM stranice obezbijedila braća i sestre iz dijaspore, dobročinitelji kojima je Uzvišeni u srca ulio samilost prema vjernicima i usadio želju da nesebično pomažu potrebne.

Molim Uzvišenog Allaha da iz Svog obilja nadoknadi svakom bratu i sestri koji svojim donacijama pomažu Humanitarni fond NUM stranice i da ih uvede u Džennet, a isto tako i vrijednu braću, urednike ove dobročiniteljske stranice!

Ova porodica zahvaljuje se svima koji im pomažu moleći Uzvišenog da ih nagradi najljepšom nagradom i da im pomogne im onda kada im bude bilo najpotrebnije.

Sestra S. Đ.

Pozivamo vas da se odazovete na novu, januarsku akciju i da zajedno pomognemo mnoge muslimanske familije u ovim zimskim, hladnim danima: https://www.n-um.com/januarska-akcija-2/