Kratko predavanje o smrti koje je šejh Selman el-Avde izrekao nekoliko dana prije pogibije supruge i sina

U srijedu navečer u teškoj saobračajnoj nesreći, koja se dogodila u saudijskoj pokrajini Taif, poginuli su supruga i sin šejha Selmana el-Avde. Samo nekoliko dana prije ove tragedije, šejh Selman je snimio dirljivi govor o smrti. U nastavku objavljujemo transkript šejhovog govora o smrti:

Smrt nije kraj. To je prelazak sa jedne obale na drugu; iz jednog svijeta u drugi svijet. Umrla osoba odlazi svome Gospodaru, a On je prema nama milostiviji od nas samih. Prisjećanje smrti, ako je odmjereno, nije ništa negativno. To nam pomaže da bolje iskoristimo život, da prebrodimo nedaće i opraštamo. Smrt me opominje na tri stvari:

Prvo, s čime (kakvim djelima) ću sresti Allaha

Drugo, po čemu ćeme pamtiti ljudi

I treće, kako da živim sretan i produktivan život.

Oni koji su umrli nisu nas potpuno napustili. Allah, dželle šanuhu, kaže: “radosni zbog onoga što im je Allah od dobrote Svoje dao i veseli zbog onih koji im se još nisu pridružili, za koje nikakva straha neće biti i koji ni za čim neće tugovati”. Umrla osoba možda će osjećati patnju zbog plakanja njegove porodice za njim. Smrt nas zapravo spaja sa našim voljenima koji su umrli prije nas. Zato je Muaz na samrti kazao: “Sutra ćemo sresti naše voljene – Muhammeda i njegove drugove.”

Neki ljudi pretjeruju u predstavljanju smrtnih muka. S druge strane, Ibn Hazm je napisao poslanicu u kojoj je negirao postojanje smrtnih muka za vjernika, a isto tako i Ibn Meskevejh. U Časnom Kur’anu se ne spominju smrtne muke, nego se spominje “sekretul-mevt”, a sekra je kao nesvjestica, kao san. Muke prilikom smrti spomenute su vezano za nevjernike. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je kazao da duša vjernika izlazi poput kapi vode koja izlazi na grlić boce – a to je dokaz lahkoće.

Prava smrtna muka i bol je da živimo život bez cilja ili daleko od Allaha i ne iskorištavamo prilike za dovu i molitve za spas. Pretjerani strah od smrti i osjećaj psihičke zabrinutosti uzrokovan je neispravnim razumijevanjem smrti ili život u nesređenoj porodici ili nemanje iskrenog prijatelja. Ne trebamo zaboraviti one koji su umrli. Trebamo ih spominjati po dobru, doviti za njih, dijeliti sadaku za njih.

Jutros je umro moj brat Bedr. Molim Allaha da mu se smiluje, da učvrsti našu majku, sestre i braću. I vi dovite za njega, Allah da usliša od vas i podari vam one koji će vas spominjati po dobru dok ste živi i nakon vaše smrti. Zahvaljujem svima koji su uputili izraze i riječi utjehe.

Preveo: Abdullah Nasup – saff.ba