Fascinantna biografija imama Buharije velikana ummeta
Danas su muslimani zapostavili izučavanje historije islama koja je jedno veliko blago koje su muslimani bacili za svoja leđa. Zapostavilo se izučavanje sire, čitanje biografije islamskih velikana koji je bilo na hiljade (alima, pobožnjaka, muždtehida, muhaddisa, pravnika, historičara, lingvističara). Napisano je mnogo knjiga koje su napisane samo o tim biografijama, od kojih jedno se sastoji od 20 tomova od imama Zehebija. Ono što muslimani posjeduju, drugi ne posjeduju ništa slično. Muslimanski velikani su svojom pobožnošću, svojim znanjem i mnogim drugim disciplinama ispisali mnogo stranica u historiji. Drugi narodi nemaju takvih velikana niti takve historije. Zapostavljanjem ovoga muslimani su počeli slijediti nemuslimane i slijediti zapad i njihovu civilizaciju.
Muhammed bin Ismail el-Buhari
Njegov otac je njemu ostavio milion srebrenjaka. Dolazio je u sitaciju da je morao jesti lišće i travu. Zapisivao je hadise od 1080 šejhova a samo od 200 je sastavio svoju Sahih zbirku.
Ove stranice bi trebalo ispisati tintom od zlata koliko je velik bio ovaj insan. Ovo su osobe za koje naša djeca trebaju da znaju u mektebima, u školama. Ovakve biografije treba izučavati i studirati. Treba pokušati praviti komparaciju između njihovog i našeg stanja.
Buharija je sakupljač najvjerodostojnije knjige koju je napisao insan po stavu svih islamskih učenjaka.
Napisao je mnogo više drugih knjiga koje su nama slabo poznate (El-edeb El-mufred, El-Tarih el-Kebir, El-Tarih el-Sagir…).
Buharija je nazvan tim imenom zato što su se islamski učenjaci nazivali po njihovom mjestu rođenja.
Rodio se u mjestu Buhara u današnjem Uzbekistanu. Imam Buharija nije arap i u tome imamo veliku pouku jer to nije uvjet da bi neko postao ekspert u određenoj šerijatskoj nauci. Realno danas ima mnogo nearapa koji bolje govore arapski od arapa. Imam Buharija je uradio na polju sunneta ono što niko nikad nije uradio prije njega a ni poslije njega.
Pouka: Kada čovjek ima visoke ciljeve i jake ambicije, i kada očisti nijjet u ime Allaha, Allah će ga uzdići.
Djetinjstvo
Rodio se petkom 13./Ševalla/ 194. Godine po hidžri.
Njegov otac je bio izuzetno pobožan i bio je hadiski učenjak. Kada su mu nastupile smrtne muke rekao je: „Ja ne znam da u mom imetku postoji ijedan srebrenjak koji je zarađen na haram način, niti znam da postoji ijedan koji je sumnjivog porijekla. Sve što imam, halal je.“. Jedan od faktora uspjeha imama Buharije jeste što je odhranjen na halal imetku.
Njegova majka je bila čestita, pobožna i znala je kakvo mjestu u društvu treba da ima. Kada je imam Buharija bio mali ostao je slijep a njegova majka je mnogo plakala i mnogo dovila. Jedne noće je u snu vidjela Ibrahima a.s. koji joj je rekao: „Zbog mnoštva tvojih dova Allah je tvom djetetu vratio vid.“. Kada se probudila, našla je dijete da gleda. [1]
U svojoj ranoj mladosti ostaje bez oca i njegova majka preuzima njegov odgoj. Poslala ga je na traženje znanja dok je ona predila vunu i plaćala mu školovanje.
Dala mu je zlatan savjet: „Zapiši 10 hadisa i ako se nisi ništa promijenio, nemoj tražiti dalje jer ti to više šteti nego koristi.“
Pouka: Ovo nam sve kazuje da je Buharija odrastao u kući za koju se znalo za Allaha s.w.t. Oni koji žele da njihova djeca postanu velikani moraju da od rane mladosti tu djecu usmjeravaju u pravom smjeru.
Traženje znanja u mladosti
Imam Buharija počinje tražiti znanje od rane mladosti i to je, nakon Allahove pomoći, razlog zašto je postigao veliki uspjeh. Od rane mladosti poznavali su se na njemu znaci visokih ambicija.
Prenosi se u knjigama o njegovoj biografiji da je prisustovao jednom hadiskom sijelu. Na tom sijelu su se citirali hadisi, učenici su ih pisali a kasnije išli kući i pamtili. On je sjedio u halki, jednog od najvećih šejhova Buharije koji se zvao ed-Dahiri. Dok je citirao hadis i sened učenicima, imam Buharija mu je rekao da je pogriješio. Ispravio ga je u lancu prenosilaca i rekao mu da pogleda u originalnu knjigu. Šejha je to iznerviralo i otišao je kući po knjigu da provjere. Kad je došao sa knjigom i pogledao sened, ispalo je da je imam Buhariju upravu. Kada mu je imam Buharija ukazao na grešku imao je samo 11 godina.
Muhammed ibn Selam je rekao za njeg: „Ja ne prestajem biti u strahu sve dok imam Buharija ne ustane iz mog sjela. Kad je on tu, ja se tresem. Strah me da pogriješim, pa da me on popravi.“. Ovom šejhu su dolazili ljudi iz cijelog islamskog svijeta tražeći znanje kod njega; iz Šama, Iraka, Medine.
Jednom prilikom mu je došao jedan hafiz da ga ispita. U to vrijeme kada se govorilo za neku osobu da je hafiz, značilo je da joj je ulema posvjedočila da ima savršenstvo hifza (Kur’an i hadisi). Hafiz ga je pitao da li se pripremio za njegov dolazak, na što mu ja imam Buharija odgovorio da nije imao vremena i da se on ne priprema. Imam Buharija mu je postavio pitanje koliko zna hadisa o turbanu. Hafiz je spomenuo 10 hadisa a imam Buharija mu je spomenuo 70. Kada je vidio kako je počeo mijenjati boje, stao je na 70 iz milosti prema njemu, da ne padne u nesvijest.
U Buhari je bio običaj da se ne izlazi iz svog mjesta dok se ne pokupi sve znanje koje ima ulema.
On je otišao iz Buhare na hadždž u svojoj 15 godini. Imam Buharija govori za sebe da je tada znao preko 70.000 hadisa za koje je znao svakog prenosioca (gdje je rođen, koliko je živio i osnovne podatke).
Sa 16 godina je ostao sam u Mekki. Za sebe kaže da je zapisivao hadise od 1080 učenjaka (šejhova). Ima predaja da je zapisao po 10.000 hadisa od svakog učenjaka. Njegova knjiga je najvjerodostojnija knjiga nakon Kur’ana.
Jedan sluga imama Buharije je rekao: „Znao sam biti na putovanju sa imamo Buharijom. U toku jedne noći znao je ustati od 15-20 puta. Upalio bi kandilo, zapisao hadis i legao spavati i opet tako.“. Sluga mu je rekao zašto njega ne probudi da mu pomogne a imam Buharija mu je odgovorio: „Žao mi je tebe da remetim i tvoj san, ti si mlad.“.
Pouka: Imam Buharija je rekao: „Muhaddis neće biti cjelovit sve dok ne bude učio od onih koji su učeniji od njega, od onih koji su na istom nivou kao on i oni koji su na nižem nivou od njeg.“.
Pamćenje
Imam Buharija je došao u Bagdag jedne prilike. Ljudi u tom gradu su sumnjali u njegovo znanje, pa su mu priredili jedan ispit. Doveli su 10 ljudi koji su pripremili po 10 hadisa i isprevrtali lance prenosilaca i njihove metnove. Kada je došao imam Buharija na mjesto ispita došlo je mnogo naroda iz Bagdada.
Svaki čovjek je prišao imam Buhariji i pričao hadise i pitao imama Buhariju da li ga poznaje, na što je on odgovorio da ne poznaje. Ljudi koji su znali hadis rekli su: „E ovo je pravi alim.“ dok su ljudi govorili: „Zar je ovo taj imam Buharija. “. Kad su završili citiranje, imam Buharija je zovnuo svakog čovjeka i rekao mu: „Ovaj hadis što si citirao tako i tako, nije ispravno nego ide ovako.“. I tako je uradio za svih 100 hadisa. Alimima nije bilo čudo što je znao hadise nego im je čudo bilo što je odjednom zapamtio 100 neispravnih hadisa. Imam Buharija je svakome je ponovio neispravan hadis pa mu nakon toga rekao ispravan hadis.
U Semerkand kada je dolazio preko 400 hadiskih učenjaka mu je pripremilo ispit. Pomiješali su mu prenosioce Iraka sa prenosiocima Šama, prenosioce Meke sa prenosiocima Medine. Nijednom se imam Buharija nije zbunio u odgovoru na njihova pitanja.
Na njegovom dersu se znalo okupiti 20.000 ljudi. Ljudi su se natjecali da budu njegovi učenici. Njegovi šejhovi su odlazili kod njeg i zapisivali hadise iako je imam Buharija od njeg prenosio hadise. Govorili su pojedinačno za sebe: „Ja sam učenik imam Buharije i ja se ponosim time.“.
Imam Buharija je imao plemenitu osobinu da je radio po onome što je pisao. Rekao je: „Mi smo se pomagali pamćenjem hadisa prakticiranjem hadisa.“. Bio je vrstan strijelac i kažu da ga nikada nisu vidjeli da je promašio cilj. Bio je veliki pravnik i poznavalac fikha. Najbolje nam to ukazaju naslovi cjelina u zbirci hadisa Sahih. Neki učenjaci su napisali djela komentarišući samo naslove cjelina. Bio je izuzetno pobožna osoba. Čuvao je svoj jezik i rekao je: „Nadam se da ću doći na Sudnji dan a da nisam nikoga ogovorio.“.
Kada je došao u grad Isabur, dočekala ga je kolona ljudi od 15km. Nikoga tako nikada nisu dočekali. Ovaj događaj spominje imam Muslim. Imam Buharija je kazao o sebi: „Ne priliči muslimanu da traži nešto od svog Gospodara a da mu On to ne usliša.“. Dove su mu se primale pa se bojao da mu Allah s.w.t. ne uzme od dobrih djela na dunjaluku jer je želio nagradu na ahiretu.
Sve što je imao potrošio je na Allahovom putu.
Hvalili su ga svi prisutni u to vrijeme. Imam Ahmed se sreo sa imam Buharijom u Bagdadu. Rekao je da niko učeniji nije izašao iz Horasana od imam Buharije. Njegovi učenici su: Muslim, Et-Tirmizi, En-Nesai, Ed-Darimi, Ibn Huzejmeh, Ebu Hatim….
Pouka: U čudu zbog njegove memorije, ljudi su počeli pričati da imam Buharija koristi nešto za pospješivanje pamćenja. On je na to rekao: „Ne znam ništa bolje za pamćenje nego ove dvije stvari: velika želja tj. ljubav i ponavljanje.“.
Njegova smrt
Potvoren je kod određenih ljudi da je Kur’an stvoren. Kada se vratio u Buharu, određeni ljudi su zabranili da se ide kod imama Buharije. Samo dva učenika su bili sa njim (jedan od njih je imam Muslim koji ga nikada nije napustio).
Namjesnik u to vrijeme je tražio od Buharije da dođe sa svojim knjigama i da podučava njegovu djecu.
Imam Buharija je to odbio i rekao: „Ne želim da ponižavam znanje. Ko hoće znanje nek mi dođe kući. Kada imam sijelo u mesdžidu dođite i slušajte.“. Namjesnik je uz pomoć nekih ljudi protjerao imam Buhariju iz Buhare.
Imam Muslim prenosi da ga je čuo u zadnjoj trećini noći kako dovi: „Gospodaru, Zemlja mi je postala tijesna pa me uzmi sebi.“. Nije prošlo mjesec dana a Allah s.w.t ga je uzeo sebi.
Učenjaci za njega kažu da ga Allah nije stvorio ni za šta drugo osim za hadise. Njegovi učenici su rekli: „Nema nikoga ispod nebeskog svoda, da je poznavao hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, bolje od imama Buharije.“.
Pouka
Kada se pročitali ovaj mali djelić biografija imam Buharije, dobro razmislite o blagodati u kojoj mi danas živimo.
Buharijina zbirka nam je dostupna u džamijama, biblioteka pa čak i na internetu.
Imam Buharija je svoj život posvetio radu za islam. Savjetujem svakome od nas da pogleda u svoj život, da vidi u čemu je najbolji pa da i on uradi za islam koliko može ali sa iskrenošću u tim djelima i osloncem na Allaha s.w.t.
[1] (Vjerodostojna predaja, prenosi Ibn Hadžer u svom djelu Fethul-Bari koji je komentar Buharijine zbirke hadisa).