Tri pitanja o propisima posta

Ašikovanje i ramazan

PITANJE: Selam alejkum! Imam jedno pitanje i ja mislim da ste pravi koji bi meni mogli dati odgovor. Da li muškarac sa ženom (momak sa djevojkom) smije izlaziti za vrijeme Ramazana ako oboje ne poste? Hvala unaprijed!

ODGOVOR: Alejkumu Selam! Kao prvo: da bi bilo mladiću i djevojki dozvoljeno da stupe u kontakt uvjet je da on bude na ženidbu, tj. da mu je cilj susreta sa djevojkom stupanje u brak a ne ašikovanje i zabavljanje. Takođe, djevojka treba da bude od onih koje su na udaju, tj. njen cilj od susreta je takođe udaja a ne ašikovanje ili zabavljanje. Pa ako momak hoće da se ženi a djevojka nije na udaju on ne treba da stupa sa njom u kontakt i obrnuto. Kontaktiranje između momka i djevojke bez ispunjavanja ovog šarta, tj. da je on na ženidbu a ona na udaju, vodi u ono što je poznato kao ašikovanje ili zabavljanje a koji su šerijatski zabranjeni. Tako da njihovo zajedničko izlaženje, svejedno da li u ramazanu ili izvan njega, ako ne ispunjava ovaj šart je zabranjeno.

Drugo: ako ispunjavaju ovaj šart, tj. on je na ženidbu a ona je na udaju, nakon što vide jedno drugo, oni ne trebaju da se sastaju, izlaze ili kontaktiraju osim onoliko koliko je potrebno da se dogovore oko sklapanja braka.

Treće: prilikom susretanja jednog sa drugim nije dozvoljeno da se osmaljuju bez prisustva mahrema sa njene strane. S tim da mahrem ne može biti žena pa makar bila i punoljetna niti muška osoba koja nije punoljetna. A dozvoljeno im je da se nađu, vide i porazgovaraju na javnom mjestu, tj. gdje su prisutni ljudi. Za sve ovo gore spomenuto postoje šerijatski dokazi i argumenti, s tim da bi njihovo izlaganje uzelo mnogo prostora.

Četvrto: Obaveza je svakom odraslom muslimanu i muslimanki, koji su dostigli šerijatsku punoljetnost da poste mjesec ramazan jer je ostavljanje posta u tim danima veliki grijeh. Postoje opravdane situacije kada je dozvoljeno ostavljati post kao što je bolest, putovanje i hajz i nifas za žene. Pa tako momak i djevojka ako nemaju opravdan razlog za ostavljanje posta treba da znaju da je to veliki grijeh te se trebaju pokajati Allahu, Subhanehu ve te’ala, i da počnu postiti i da se ne vraćaju na taj grijeh. Ve billahi tavfik.
__________________________

Post trudnice

PITANJE: Esselamu alejkum, Imam jedno pitanje. Ja sam u četvrtom mjesecu trudnoće i da li mi je haram ako ne postim zbog trudnoće? Inače slabo jedem, pa se plašim da mi to ne ugrozi zdravlje dijeteta, jer imam rizičnu trudnoću. Napominjem da sam mu’minka, inšaAllah, koja klanja i nosi strogo odjeven hidžab, kao i da mi je muž mu’min, inšaAllah. Naravno, da inšaAllah poslje porođaja post nadoknadim.

Odgovor: Alejkumus selam. Ako se trudna žena boji da će post naštetiti njoj ili njenom djetetu u utrobi dozvoljeno joj je da mrsi dane Ramazana. Dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je Uzvišeni Allah oslobodio musafira od posta i pola namaza, a trudnicu i dojilju od posta”. Hadis bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani a dobrim Tirmizi i Šuajb Arnaut, dok Abdulhakk Išbili i Ebu Hatim prenose jako razilaženje oko seneda i teksta ovog hadisa. Pošto je dozvola ostavljanja posta trudnice spojena u istom hadisu i u istom kontekstu sa dozvolom ostavljanja posta musafira, a musafir je dužan da naposti, tako isto trudnica je dužna da naposti propuštene dane Ramazana kada prođe trudnoća.

Sa druge strane, trudnica potpada pod propis bolesnika, jer bolesnici kojima je dozovljeno da mrse dane Ramazana se dijele na dvije vrste: prva – oni koje je već zadesila bolest i drugi – koji se boje da će oboliti zbog posta. Trudnica ulazi pod propis ove druge vrste bolesnika jer se ona boji da će post nanijeti štetu i uzrokovati bolest njoj samoj ili djetetu u njenoj utrobi.

A one trudnice koje se samo boje da će im post uzrokovati neku teškoću koja neće prerasti u bolest zbog koje se prekida post takvoj trudnici nije dozvoljeno da mrsi dane Ramazana, jer je sasvim uobičajno i normalno da post Ramazana sadrži u sebi određenu teškoću koju osjete skoro svi ljudi. Ve billahi tevfik.

____________________________

Masturbiranje  (onanisanje) za vrijeme posta

Pitanje: Selam alejkum! Da li se smije mastrubirati za vrijeme posta?

ODGOVOR: AlejkumusSelam. Masturbiranje ili samozadovoljavanje nije dozovljeno mimo posta a za vrijeme posta je dodatni grijeh. Ka to uradi za vrijeme posta pokvario je post tog dana i obavezan je da ga naposti uz prethodno učinjenu tevbu. Treba učiniti tevbu zbog grijeha masturbiranja, grijeha mršenja dana Ramazana i narušavanja njegove svetosti sa grijehom.

A da je samozadovoljavanje zabranjeno na to ukazuju riječi Uzvišenog kada govori o osobinama mu’mina koji će biti spašeni On kaže da je jedna od tih osobina da stidna mjesta svoja čuvaju osim od žena svojih i robinja svojih, a da oni koji mimo toga traže nešto drugo oni u griješenju granice prelaze. Pa kaže Uzvišeni: “…i koji stidna mjesta svoja čuvaju, osim od žena svojih ili onih koje su u posjedu njihovom, oni doista prijekor ne zaslužuju, a oni koji pored toga traže, oni u griješenju sasvim pretjeruju” (Sura El-Mu’minun 5-7). Prema tome Allah, subhanehu ve te’ala, sve intimne radnje mimo naslađivanja i polnog odnosa sa suprugom ili robinjom ubraja u griješenje sa kojim se prelaze granice dozvoljenog.

Takođe, u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “O omladino, ko je od vas u (materijalnoj) mogućnosti neka se ženi, jer sa tim se više obara pogled i u tome je veća zaštita za polni organ. A ko nije u mogućnosti na njemu je da posti, jer mu je to zaštita“. Da je samozadovoljavanje zaštita za polni organ od upadanja u zinaluk Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi ga naveo kao izlaz i rješenje jer je ono lakše od posta.

Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije uputio omladinu na samozadovoljavanje (onanisanje) a da u tome bilo hajra pojasnio bi im to. Nego im je dao izbor između dvoga: ženidbe i posta.

Ova dva šerijatska teksta su dovoljni argumenti zabrane samozadovoljavanja i onanisanja uz pomoć ruke ili nekih drugih pomagala. Ova zabrana se odnosi i na ženu i na muškarce. Na ovom stavu je ogromna većina učenjaka ovog Ummeta. A od onih učenjaka od kojih se prenosi dozvola, kod većine njih se misli na dozvolu u nuždi, tj. bojazni da se upadne u zinaluk. A neznatan dio učenjaka od kojih se prenosi uopštena dozvola ili pokuđenost, u njihovom stavu nema ibreta jer je oprečan gore spomenutom ajetu i hadisu.

Ono što se prenosi od hanefija o dozvoli samozadovoljavanja pod određenim šartovima treba napomenuti, kao što kaže šejh Mustafa El-Zerka da je osnov kod hanefija zabrana samozadovoljavanja, s tim da se dozvoljava ako se ispune tri šarta:

1 – da osoba nije oženjena (udata),

2- da se boji da će stvarno učiniti zinaluk ako to ne uradi i

3- da mu nije namjera da uživa u tome nego samo da se riješi nabujale strasti.

Prema tome, hanefijski mezheb nije dozvola samozadovoljavanja nego je ono što oni smatraju ustvari šerijatsko pavilo da nužda dozvoljava zabranjeno, tj. ako se čovjek boji za sebe stvarnom i realnom bojaznošću da će upasti u zinaluk koji je veći haram od samozadovoljavanja, takvom je dozvoljeno da učini manje od dva zla. A ostala tri mezheba, malikije, šafi’ije i hanabile, jasno su naglasili da je samozadovoljavanje zabranjeno, a kod hanabila onaj ko to radi zaslužuje kaznu, i složni su da nije dozvoljeno osim u nuždi. Ovo je što se tiče šerijatskih dokaza.

Sa druge strane, znanstvenici medicine potvrđuju da upražnjavanje samozadovoljavanja šteti tjelesno i psihički, prazni tjelesnu snagu i uzrokuje brigu i sikiranciju. Samozadovoljavanje odvraća od obaveza i često vodi u nemoral. Mnogi ljudi obole od impotencije (slabe seksualne moći) zbog prethodnog upražnjavanja samozadovoljavanja a ovo se najbolje pokazuje pri ženidbi. Takođe, mnogi kojima je samozadovoljavanje postalo navika nastave to raditi i nakon ulaska u brak i dobijanja djece i neprestano nastoje da nađu načina kako da se toga riješe. Dok djevojka koja praktikuje ovaj loši običaj može izgubiti djevičanstvo odnosno probiti djevičansku opnu, kao što to potvrđuju ljekari.

Takve osobe, one koje upražnjavaju samozadovoljavanje, žive u nekom svom zamišljenom svijetu. Takođe, sposobnost uživanja u polnom odnosu se u dobroj mjeri poremeti, te takve osobe često ne doživljavaju polni užitak kao one koje nemaju taj običaj. Bivši egipatski muftija Husejn Mahluf kada je upitan o ovoj temi, nakon što je naveo stav većine učenjaka koji zabranjuju samozadovoljavanje i pojasnio štetnost ovog lošeg običaja na živce, spolnu moć i razum, spomenuo je stvari koje pomažu osobi koja je upala u to da se riješi tog lošeg običaja. Pa između ostalog kaže da su od najbitnijih stvari koje pomažu sljedeće:

1- rano stupanje u brak bez komplikovanja i pravljenja od toga bauka,

2- umjerenost u jelu i piću kako bi se strast umanjila, zato nije slučajno oporučeno u hadisu da onaj koji nije u mogućnosti da se oženi da posti,

3- udaljavanje od svega što pobuđuje spolnu strast poput gledanja pornografije, nemoralnih filmova ili uopšteno žena (a za ženu muškaraca),

4- druženje sa osobama koje praktikuju vjeru, zaokupljanje što više sa ibadetima i nedozvoljavanje da se preda i prepusti mašti i mislima koje često navode na pobuđivanje strasti koje onda treba isprazniti,

5- bavljenje sa stvarima i aktivnostima koje odvode misli od razmišljanja o polnom odnosu,

6- izbjegavanje susreta i mjesta u kojima se miješaju muškarci i žene, a naročito ona gdje se žene oblače izazovno ne vodeći računa o šerijatskom oblačenju.

Ovi i slični primjeri čine spolnu potrebu umjerenom i ne navode čovjeka da traži izlaz u samozadovoljavanju koje šteti tijelu i razumu i vodi u nemoral.

Rezime gore spomenutog je da opća šerijatska pravila zabranjuju ovu praksu jer ona nije prirodan put zadovoljavanja spolne strasti nego se smatra devijacijom i iskrivljavanjem ljudske prirode što je dovoljno da bude pokuđeno i zabranjeno. A masturbirati za vrijeme posta je dodatni grijeh sa kojim se kvari post, te onaj ko to uradi dužan je pokajati se zbog tog grijeha i narušavanja svetosti mjeseca Ramazana i napostiti taj dan. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio dr. Zijad Ljakić