Htjela sam da je osramotim i ponizim

Munira je bila mlada muslimanka iz jedne od zemalja u Zaljevu. Poželjela je da podjeli svoju priču o hidžabu. Munira nam priča: ”Voljela sam da pokazujem ljepotu muškarcima koji mi nisu bili dozvoljeni. Slijedila sam posljednje krikove mode, posebno one koja bi plijenila pažnju zbog mog izgleda i boja koje sam nosila. Smatrala sam da je islamska nošnja koja je široka i koja pokriva tijelo na ispravan način samo za staromodne sirote djevojke!

Jedne prilike sam s prijateljicama otišla u šoping centar. Našminkana, kao i obično, naparfemisana i odjevena u jako atraktivnu odjeću. Jedna sestra me je vidjela takvu u šoping centru i prišla mi je i pred mojim prijateljicama mi rekla da trebam da nosim propisan hidžab i odjeću kako me Allah ne bi kaznio na ahiretu. Njen savjet je potresao moje cijelo biće!

Međutim, ja sam htjela da je ismijem! Da je osramotim pred mojim prijateljicama i da ih pritom nasmijem. Rekla sam joj nešto što ne znam da li da žalim ili da budem sretna zbog toga. Činjenica je ta da su te riječi bile put ka mojoj spoznaji stida i također razlog mog vraćanja Allahu. Da li možete da pretpostavite šta sam joj rekla? Rekla sam joj ironično, dok sam mahala rukom ispred njenog lica: ”Ako poljubiš moju ruku ja ću početi da nosim islamsku nošnju!”

Šta mislite da je ta sestra uradila? Naljutila se? Okrenula se i otišla, negodovala? Ne! Tako mi Allaha ništa od tog nije učinila! Jednostavno je uzela moju ruku i poljubila je! Da! Pritom je rekla: ”Poljubila bih i tvoju glavu samo da znam da ćeš se istinski prihvatiti toga da nosiš ispravan hidžab. Ovo što si od mene tražila da učinim je sitnica u poređenju s onim koliko ti vrijediš.” Izgovorila je dovu za mene i okrenula se i otišla.

Nakon što je otišla, počela sam da plačem. Plakala sam i plakala. Gadila sam se samoj sebi. Kada sam stigla kući samo sam željela da budem sama. Odlučila sam da počnem da se odijevam na ispravan način. Zamolila sam Allaha da me uputi na pravi put. Kako bih željela da mogu opet da sretnem tu ženu i da joj kažem sve što mogu da učinim za nju je da konstantno dovim za nju.

Sada kada izlazim vani, primjećujem da me muškarci više poštuju, ne usuđuju se da zure u mene ili da flertuju sa mnom na ulici. Čak i prodavači na pijaci mi se obraćaju formalno, na respektivan način, a u prošlosti bi svi pokušali da flertuju sa mnom i da mi se približe. Shvatila sam da je istinski pravi put jedan viši status!

Iz knjige “Tajne djevojaka” Rukaje Muhammad Suleiman
Izvor: Islamweb
Prijevod: Selma K.