Bivši misionar i pastor

Bivši misionar, pastor, profesor u kršćanskoj teologiji
“Šta ti se desilo?” Ovo je obično prva reakcija koju sam dobivala od svojih bivših kolega, prijatelja i drugih pastora koje bih srela nakon prelaska na islam. Pretpostavljam da ih ne mogu kriviti, ipak je od mene bilo vrlo neočekivano da promijenim religiju. Ranije, bila sam profesor, pastor, misionar. Ako je iko bio radikalni fundamentalist, to sam bila ja. Upravo sam bila dobila magistarsku titulu u…

teologiji pet mjeseci ranije. Nakon toga sam upoznala jednu ženu koja je radila u Saudijskoj Arabiji i koja je primila islam. Naravno, ja sam je ispitivala o statusu žene u islamu. Bila sam šokirana njenim odgovorom, to nije bilo ono što sam očekivala, pa sam nastavila da je ispitujem o Allahu i Muhammedu (s.a.w.s.). Ona mi je rekla da će me odvesti u Islamski centar gdje bih mogla dobiti bolje odgovore na moja pitanja.

Ono što su nas učili o islamu jeste da je to demonska i satanska religija. Pošto sam bila profesor evangelizma, bila sam prilično šokirana njihovim pristupom, ono je bilo direktno i izravno. Bez zastrašivanja, bez napadanja, bez psihološke manipulacije, bez podsvjesnog utjecaja! Nijedno od toga. Nisam mogla da vjerujem! Dali su mi neke knjige i rekli mi da ako imam neka pitanja, bili su mi dostupni u njihovoj kancelariji.

Tu noć pročitala sam sve knjige koje su mi dali. To je bilo prvi put da sam pročitala knjigu o islamu koju je napisao musliman; mi smo studirali i čitali knjige o islamu samo od kršćanskih pisaca. Slijedeći dan sam provela 3 sata u njihovoj kancelariji, postavljajući pitanja. Ovo je nastavilo svaki dan u sedmici, a ja sam do tada već pročitala dvanaest knjiga i shvatila zašto muslimani od svih religija najteže prelaze na kršćanstvo. Zašto? Jer nema ništa da im se ponudi!! U islamu postoji veza sa Allahom, oprost grijeha, spas i obećanje Vječnog života.

Naravno, moje prvo pitanje odnosilo se na Allaha. Ko je ovaj Allah kojeg muslimani obožavaju? Nas kao kršćane su učili da je to neki drugi bog, lažni bog. Ali, on, zapravo jeste Sveznajući, Svemoćni, Sveprisutni Bog. Jedan Jedini bez drugova ili Njemu jednakih. Zanimljivo je istaći da su postojali biskupi u toku prvih 300 godina Crkve koji su podučavali da je Isus (s.a.w.s) bio poslanik i učitelj!!

Tek nakon prelaska Imperatora Konstantina na kršćanstvo, on je pozvao i upoznao ljude sa doktrinom Trojstva. On nije znao ništa o kršćanstvu, a uveo je paganski koncept koji ima svoje korijene u Babilonskim vremenima. Sada neću ulaziti u detalje o ovome. Samo moram još istaći da riječ TROJSTVO ne postoji u Bibliji ni u jednom prijevodu, niti se nalazi u originalnom grčkom ili hebrejskom jeziku!

Moje drugo važno pitanje odnosilo se na Muhammeda (s.a.w.s). Ko je taj Muhammed? Saznala sam da se muslimani ne mole njemu kao što se kršćani mole Isusu. On nije posrednik; štoviše, zabranjeno je moliti se njemu. Muslimani donose salavat na njega nakon molitve (namaza), ali isto tako donose salavat na Ibrahima. On je Poslanik i Vjerovjesnik, posljednji Poslanik.

Zapravo, ni do sad, 1418 godina kasnije, nije bilo poslanika poslije njega. Njegova poruka je za cijelo čovječanstvo, za razliku od Isusove ili Mojsijeve poruke (a.s.) koji su došli Jevrejima. “O Izrael.” Ali poruka je ista kao Allahova poruka. “Gospodar, vaš Bog je Jedan Bog i nema drugih bogova osim Mene.” (Mark 12:29).

Pošto je molitva bila vrlo važan dio mog kršćanskog života, ja sam bila i zainteresovana i znatiželjna da saznam kako su se muslimani molili. Kao kršćani, bili smo neznalice o ovom aspektu muslimanskog vjerovanja, kao i o drugim aspektima. Mislili smo, a tako smo i naučeni, da se muslimani klanjaju u pravcu Ka’be (u Mekki), da je bog bio tamo i da je to centar ovog lažnog božanstva.

Ponovo, bila sam šokirana kad sam saznala da je način molitve naređen od samog Boga. Riječi molitve su slavljenje i uzdizanje Boga. Pristupanje molitvi (pranje ili abdest) u čistom stanju je naređeno od Boga. On je Sveti Bog i ne možemo stati pred Njega u bilo kakvom stanju, već je razumno da nam On kaže kako da budemo spremni stati pred Njega.

Na kraju te sedmice, nakon što sam provela 8 godina u teološkim studijima, znala sam intelektualno da je Islam istinit. Ali nisam prihvatila islam tada, jer nisam vjerovala u njega svojim srcem. Nastavila sam da se molim, da čitam Bibliju, da prisustvujem predavanjima u Islamskom centru. Iskreno sam željela i tražila Božiju uputu.

Nije lahko promijeniti religiju. Nisam željela da izgubim nadu za spas, ako je postojao spas. Nastavila sam biti šokirana i zapanjena onim što sam učila, jer to nije bilo čemu sam naučena o islamu. Dok sam radila svoj magistarski rad, profesor kojeg sam poštovala kao autoritet u svom znanju o islamu i kršćanstvu, zapravo je imao mnogo pogrešnog znanja. On i mnogi kršćani kao što je on jesu zapravo iskreni, ali iskreno griješe.

Dva mjeseca nakon što sam ponovo zamolila Boga da me uputi, osjetila sam da je nešto došlo u moju dušu! Ustala sam (to je bio prvi put da sam izgovorila Allah) i rekla sam, “Allah, vjerujem da si Ti Jedan i Jedini Pravi Bog.” Osjetila sam mir u sebi. Sada, četiri godine nakon tog dana, nikad se nisam pokajala što sam primila islam. Ova odluka je imala svoje posljedice. Dobila sam otkaz na poslu (a predavala sam u dva koledža u to vrijeme), odbacili su me moje kolege, profesori i pastori, odrekla me se muževa porodica, a moja odrasla djeca nisu me razumjela.

Moja država je počela da sumnja u mene. Bez vjere koja omogućuje čovjeku da se suprotstavi satanskim snagama, ne bih mogla podnijeti sve ovo. Tako sam zahvalna Allahu što sam muslimanka, molim Allaha da živim i umrem kao muslimanka.

“Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova, koji nema saučesnika; to mi je naređeno i ja sam prvi musliman.” (Kur’an 6:162-163)

Sestra Hatidža Watson

Sestra Hatidža trenutno radi kao profesorica u jednom od da’wa centara u Džeddi, Saudijska Arabija.