Tako vam Allaha, ne budite brutalni i kruti očevi

Otac se može usporediti sa sigurnim skloništem za svoju djecu. Ako djeca imaju puno povjerenje u nekoga, onda je to otac. Ako ikoga smatraju snažnim i čvrstim, onda je to, opet, otac. Zato i sin najslabijeg ili najsiromašnijeg čovjeka, kada se osjeća nesigurno prilikom tuče ili zastrašivanja, kaže: “Reći ću te svom ocu!”

Slično tome, dijete svog oca smatra vrlo bogatom osobom. Iz tog razloga on svome ocu postavlja zahtjeve. Ono ne razumije finansijski položaj u kojem se njegov otac nalazi.

Za ime Boga, ne rušite velike nade vašeg nevinog razdraganog djeteta vašim ružnim ponašanjem i bezosjećajnošću. Ne vičite i ne urlajte onog trenutka kada udete u kuću. Možda je to dijete željno iščekivalo vaš povratak i svu svoju nadu usmjerilo na to da ste mu, možda, donijeli neki poklon, ili da ćete ga nekuda povesti. Sva njegova nadanja padaju u vodu s vašom galamom, i ono se skupi negdje u ćošku potpuno uplašeno ocem. Ako je dijete počinilo neku grešku, a vi mu prijetite riječima: “Ako to još jednom napraviš, ja ću te…” u takvim situacijama, dijete će gledati na vas kao na grubog autokratu, a ne kao na privrženog mentora. Ako ovakav stav ostane, budućnost se ne čini svijetlom. Nad budućnosti djeteta nadvio se tamni oblak. Postoje brojni primjeri u kojima se djeca pobune protiv tako okrutnog oca. Neka djeca nose u sebi takvu ogorčenost prema ocu, da bi ga, ako bi ikako mogli, doveli pred sud.

Navaz je bio divan mladić. Težio je za očevom ljubaviju i naklonošću. On je želio da ga njegov otac njeguje, izvodi sa sobom i donosi mu slatkiše kao što to čine i ostali očevi. Ali, nažalost, pokazalo se da je njegov otac bezobziran i loše naravi. Poslije posla, kada bi dolazio kući, Navaz bi potrčao prema njemu i vikao: “Babo! Babo!” Otac bi zagalamio na njega: “Gubi se! Imao sam naporan dan na poslu i sad mi još i ti treba: da se vješaš na mene!” Jadni Navaz bi se povlačio. Ponekad, kada bi se privukao svome ocu, ovaj bi na njega zagalamio: “Nosi se! Skloni ruke s mene. Uprljat ćeš mi odjeću.” Kakav je samo bezosjećajan odnos imao prema djetetu. I za najsitniju stvar otac je urlao i cijelu kuću pretvarao u nered. I ne samo to, onda bi povukao Navaza za uši tako jako, da bi pomodrilo. Vrijeme je prolazilo, i Navaz je odrastao, a s njim i mržnja. Gubi se. Imao sam naporan dan na poslu i sad mi još i ti trebaš da se vješaš na mene!” Jadni Navaz bi se povlačio. Ponekad, kada bi se privukao svome ocu, ovaj bi na njega zagalamio: “Nosi se! Skloni ruke s mene. Uprljat ćeš mi odjeću.” Kakav je samo bezosjećajan odnos imao prema djetetu. I za najsitniju stvar otac je urlao cijelu kuću pretvarao u nered. I ne samo to, onda bi povukao Navaza za uši tako jako, da bi pomodrilo. Vrijeme je prolazilo, i Navaz je odrastao, a s njim i mržnja prema ocu. On kaže da bi da nije bilo straha od Allaha, dž.š,. i poniženja u društvu, sigurno učinio neke skandalozne stvari.

Dakle, ophodite se prema djeci s ljubavlju i privrženošću. Ako ulazite u kuću i nanerviraju vas supruga i djeca, smirite se. Pribjegnite strpljivosti. Kada se vaša ljutnja smanji, posavjetujte ih. Malo strpljenja napravit će od naše djece osobe koje će nas više znati cijeniti. Kada se vraćate s posla, pokušajte donijeti kući nešto sa sobom, za djecu. Onda im to s ljubavlju dajte ili među njima podijelite. Pokažite ljubav i nježnost, tako da vas jedva čekaju da se vratite i da vam uče dovu. Vaši postupci ne trebaju u njima pobuđivati želju da bi vas najradije voljeli vidjeti mrtve. Ako su dječije ruke prljave, a supruga je zauzeta, zašto ih vi ne biste obrisali?

Kada je dijete prljavo, umjesto da čeka majku da očisti dijete, otac br trebao to učiniti, pa ga čak i presvući. Ako još imate namjeru da time oživite Resulullahov, s.a.v.s., sunnet, to će samo još dati veću vrijednost vašim djelima. Ovako ćete ostvariti dvostruku korist: dijete će biti čisto i uredno, a vaša će supruga biti oduševljena. Ona će biti zadovoljna izuzetnim karakterom svoga muža jer smatra djecu i svojom, a i dijeli odgovornost u domaćinstvu. Ovo je i Allahu, dž.š., drag postupak, jer je čin čiste poniznosti.

Često se dešava da je uzrok problema među supružnicima izostanak pomoći muža. Muž brzo počne prigovarati supruzi: “Ne brineš dovoljno o djeci. Niti si ti uredna niti su ti djeca uredna! Ništa djecu ne učiš. Ništa ne znaš i djecu ćeš napraviti takvima!» itd. Kako muž ne može shvatiti da sve te obaveze nisu samo majčine, nego i njegove-drugim riječima, očeve, također. Naše je društvo podijelilo ove obaveze na “muške” “ženske”, dok su one i moralno i vjerski isto toliko i muževljeve.

Hazreti Osman, r.a., pripovijeda: “Jedne sam noći otišao Resuluilahu, radi nekog posla. Kada je Resulullah, s.a.v.s., izašao na vrata, imao je nešto zamotano u rukama. Nisam znao šta bi to moglo biti. Nakon što sam završio ono zbog čega sam došao, pitao sam ga šta mu je taj omot u rukama. Kada je otkrio tkaninu, vidio sam da su u nju zamotani Hasan, r.a., i Husein, r.a.” (drugim riječima, oba su djeteta bila zamotana u platno i položena na njegovo krilo.). Resulullah, s.a.v.s., je onda rekao: “Ovo su moja djeca i djeca moje kćerke. O Bože! ja volim ovu djecu i Ti ih voli. O Bože! Voli onoga ko ih voli.” (tom 2, str. 217)

Isto tako, hazreti Ebu Burejde, r.a., priča kako je Resulullah jednom držao predavanje kada su ušli hazreti Hasan i Husein, r.a., posrćući, a nosili su (prugaste) crvene halje. Kada ih je Resulullah, s.a.v.s., ugledao, odmah je sišao s minbera, podigao ih i posjeo ispred sebe. (Tirmizi, tom 2, str. 218)

Samo se ugledajte u Poslanikovo, s.a.v.s., brižno ophodenje prema djeci. Svi mi pripadamo ummetu bezrezervno brižnog čovjeka. Shodno tome, naša je obaveza imati na umu Resulullahov brižljivi odnos i time se voditi. Djeca ne trebaju od vas strahovati. Ne trebaju ni tražiti zaklon istog trenutka kada vas ugledaju. Ne treba ih uznemiriti vaše prisustvo kao što se uznemiri prisustvo zmije psa.