Poučna priča: Uzoriti mladić i nemoralni sadržaj na internetu

Dr. Abdulmuhsin Ahmed kazuje: Poslije predavanja prišao mi jedan mladić i obratio mi se tražeći pomoć i savjet. Tom prilikom ispričao mi je sljedeće: “Jedne večeri nakon jacija-namaza sjedio sam u sobi i kako sam bio sâm, a nisam mogao spavati, sjeo sam ispred kompjutera i otvarao islamske stranice. Vrijeme je prolazilo i počeo sam ulaziti i na neke druge stranice i tada su mi se počeli pojavljivati i linkovi nemoralnog sadržaja. Na početku sam odolijevao, ali malo-pomalo privuklo me i otvorio sam jedan link. Nisam se mogao zaustaviti: gledao sam sliku za slikom, video za videom…

U jednom trenutku kao da me nešto protreslo i ugasio sam kompjuter. Dok sam odlazio na spavanje, imao sam osjećao kao da se cijeli dunjaluk sručio na mene. Kada sam legao, uzeo sam  telefon da namjestim zvono na sat vremena prije sabaha kako bih ustao na noćni namaz koji sam dotad inače redovno klanjao svake večeri, svjestan Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi u sahih hadisu: ‘Znaj da se čast i ugled vjernika nalaze u noćnom namazu’, moleći Allaha svake večeri da mi pomogne da ustanem, jer sami ne možemo ustati.

Pokušavo sam zaspati, ali nisam mogao, san mi nije dolazio na oči. U tom trenutku duša mi je govorila da me neće probuditi na noćni namaz. Žarko sam želio zaspati, ali nisam mogao. U mislima mi je duša ponavljala: ‘Allaha mi, nećeš ustati! Taj sat ti neće pomoći! Allaha mi, neće te probuditi! Ustajanje na noćni namaz je čast i ne daje se svakome.’ Tada sam mislio o tome kako me Allah dotad počastio noćnim namazom, a sad sam osjećao da neće dozvoliti da se probudim. Prevrtao sam se po krevetu, a duša koja samu sebe kori, rekla mi je: ‘Ustani sada…’

U tom trenutku sjetio sam se hadisa: ‘Koji god čovjek učini grijeh, a zatim uzme abdest i klanja dva rekata i zamoli Allaha za oprost, bude mu oprošteno.’ Ali, tada je glas u meni rekao: ‘Spava mi se…’ Duša koja samu sebe kori opet se javila: ‘Ustani i klanjaj sada, neće te probuditi poslije, ustani i klanjaj sada!’ Tada su mi polahko počeli naumpadati ajeti: ‘I obavljaj molitvu početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći! Dobra djela zaista poništavaju loša’ (Hud, 114). To što si maloprije uradio, ‘to je pouka za one koji pouku žele’ (Hud, 114).

Dok je jedan dio mene želio ustati i klanjati, drugi je želio spavati, i dok se vodila ta borba u mojoj duši, naumpao mi je drugi ajet: ‘Bokovi njihovi postelja se lišavaju i oni se Gospodaru svome iz straha i želje klanjaju, a dio onog što im Mi dajemo udjeljuju’ (Es-Sedžda, 16). Tada sam odlučno ustao, uzeo abdest i počeo klanjati. Odmah nakon što sam proučio ‘Ve led-dallin’ i izgovorio ‘amin!’, sjetio sam se Allahovih riječi: ‘Da li je onaj koji u noćnim satima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći…’ (Ez-Zumer, 9)

I dok sam to učio, upitao sam se zašto vrijeme provodi u molitvi i nastavio sam učiti: ‘…strahujući od onoga svijeta…’ (Ez-Zumer, 9). U tom trenutku obratio sam se sebi: ‘Allaha mi, zaustavit će te i pitati za ove video isječke koje si gledao. Zaustavit će te zbog maloprijašnjih prizora.’ Nastavio sam učiti: ‘…strahujući od onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga… “Reci: Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju i pouku primaju!’ (Ez-Zumer, 9).

Kada sam učinio sedždu, dok je moje čelo bilo prislonjeno na tlo, izgovorio sam: ‘Gospodaru, ja strahujem od onoga svijeta! Tako mi Allaha, ustao sam da klanjam zato što strahujem od onoga svijeta! Gospodaru, ja se nadam Tvojoj milosti, smiluj mi se prije nego što zaspim!’ I samo sam ovo dovio na sedždi. Klanjao sam dva rekata bez vitr-namaza, pa sam legao i zaspao. Tako mi Allaha, osim kojeg drugog boga nema, probudio sam se na minutu prije nego što će sat zazvoniti. Kada sam se probudio, pogledao sam u sat i vidio da je ostala još minuta do alarma.

Tada sam ustao, uzeo abdest i klanjao onoliko koliko je Allah htio da klanjam, a u duši mi se sve kidalo, lomilo me, grižnja savjesti nije me napuštala tako da sam se osjećao kao da sam prašina, kao muha, toliko sam se osjećao bezvrijedno. U tim trenucima poželio sam da se za počinjeni grijeh bilo čime iskupim. Kako je bilo vrijeme sabaha, otišao sam u džamiju i  klanjao sabah-namaz. Dotad sam nakon sabaha obično odmah izlazio iz džamije, ali ovog puta ostao sam sjedeći u džamiji, sjetivši se hadisa u kojem se kaže da meleki traže oprosta za čovjeka sve dok se nalazi na mjestu na kojem je klanjao, govoreći: ‘Allahu, oprosti mu i smiluj mu se!’ Želio sam se iskupiti za grijehe pa sam ostao sjedeći u mesdžidu.

Poslije sam izašao i naišao na radnika koji radi na održavanju čistoće (koji većinom imaju jako mala primanja), pa sam se sjetio da sadaka gasi srdžbu Gospodara, pa sam rekao: ‘Gospodaru, ugasi srdžbu prema meni!’ Zatim sam izvadio ono novca što sam imao u džepu i dao tom čovjeku. Dok sam hodao putem, srce mi se cijepalo i skrušeno sam se obraćao Allahu, koji je jedini znao u kakvom se stanju nalazim: ‘O Allahu, o Gospodaru, Ti znaš da su ovom siromahu potrebni novci koje sam mu dao i da je on siromašan u odnosu na mene, a ja sam siromah u odnosu na Tebe, pa mi se smiluj i oprosti mi!’

Kada sam došao do auta, samo što sam otvorio vrata, šejtan mi dođe govoreći:  ‘S kim se ti igraš? Noću Mu griješiš pa dođeš sa nekoliko dinara sadake i misliš da je sve završeno, da ti je oprošteno?!’ U prsima me ponovo stegnulo, osjetio sam veliku tegobu. Upalio sam radio i na radiostanici koja je bila namijenjena za slušanje Kur’ana, čuo sam Allahove riječi: ‘Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinju,  i da je samo Allah onaj koji prašta i da je On milostiv?!’ (Et-Tevba, 104).

Tada sam ugasio radio, poruka je bila jasna. Radosno sam izgovorio: ‘Slavljen neka je moj Gospodar! Program radija je za čitavu godinu. Slavljen neka je Onaj koji je pustio ovaj ajet, od svih trideset džuzeva, onda baš kada sam ja upalio radio: ‘Zar ne znaju oni da jedino Allah prima pokajanje od robova Svojih i da samo On prihvata milostinju, i da je samo Allah onaj koji prašta i da je On milostiv?!’” (Et-Tevba, 104)

Preuzeto sa video predavanja dr. Abdulmuhsina Ahmeda
 Obrada: YouTube kanal: Džemat Donji Gostović
Pripremio i prilagodio: Islamski portal www.n-um.com