Igrice, da ili ne?

U današnjem vremenu, vremenu tehnologije čovjek na sve načine pokušava da svoj život provodi u virtualnom svijetu. Danas prijatelji umjesto da dođu jedan drugome u goste, jedan drugom piše preko facebook-a, vibera ili nečega sličnog. Nažalost ta tehnologija koliko god da se može iskoristiti u hajru – dobru, mislim da ima mnogo više načina da se iskoristi u zlu.

Ja, kao dugogodišnji igrač bih želio tebe da posavjetujem da se ostaviš igranja igrica. Ja, kao i ti, sam pokušavao sebi da nađem opravdanja zašto bih trebao nastaviti da igram igrice, i tražio sam opravdanja koja su meni odgovorala, da nije loše što ja igram igrice. Sebi sam govorio: “ma malo da se opustiš uz igrice, pa ćeš onda završiti svoje obaveze”, ili kada završim nešto malo posla rekao bih sebi: “ma zaslužio si da odigraš koji sat”.

Današnje igrice nisu igranje klikera, niti vozanje autića po pjesku, niti igranje ‘gradova i sela’, današnje igrice su nešto mnogo složenije, kompleksnije, iza čega ne stoji samo zabava i ‘odmor’ (iako teško da igranje igrica može da bude odmor). Većina današnjih igrica je građena na sistemu ‘rankovanja’ – gdje svaki sudionik ima neki rank, kao npr. činovi u vojsci i sl. Ko stoji iza ovih sistema, da li je to jednostavno kao što mi smatramo? Iako nama to zvuči jednostavno, iza tih rang sistema ‘stoje’ naučnici. (pogledati osobu po imenu Arpad Elo, po čijem imenu nosi današnji sistem rangiranja ‘Elo’)

Da bih vam pobliže objasnio koliko se mnogo loših stvari nalazi u današnjim igricama, uzet ću za primjer par najvećih naslova u svijetu igrica:

– League of Legends
– Counter Strike

League of Legends je igrica u kojoj u jednom meču učestvuje 10 ili 6 igrača, 5 ili 3 igrača u jednom timu, i isto toliko u drugom timu. Ova igrica je građena na sistemu rangiranja, od bronze do challengera, što čini 7 stupnjeva (nivo-a) ovog ranking sistema, u kojem njih 5 je podijeljeno u 5 subkategorija, npr bronza I, bronza II, … , bronza V. Da biste uopšte došli do ovih ranking sistema prvo morate preći 30 levela, za koje vam treba par mjeseci igranja po par sati dnevno, otprilike. Pa kada uđete u ovaj sistem da biste npr. prešli iz bronze V u bronze IV potrebno vam je 100 poena, što je otprilike zaredom 7 pobjeda, međutim pobjeda tima, u većini slučajeva, ne ovisi o jednom igraču, jer ako npr. jedan igrač izađe iz meča, ili se zeza tokom igranja, imate veliku vjerovatnoću da ćete izgubiti. Da ne idem još u detalje, želim vam reći da ovaj sistem/igrica nastoji da vas zadrži da postanete ovisni o njoj.

Kako?

Vi kao osoba želite da težite da budete najbolji, u ovom slučaju u meču, da napredujete i da osjetite da nešto vrijedite, pa kada izgubite želite da nastavite da igrate, da se povratite u stanje u kojem ste bili maločas (po broju bodova), a ako pobjedite želite također da nastavite jer smatrate da vas je krenulo itd. itd.

Zašto?

Iako na prvi pogled ova igrica je besplatna, kada malo provjerite informacije o zaradi ove kompanije dođete do veoma ‘zapanjujućih’ informacija:

– 1.6 milijardu dolara (u 2015. godini, iako je sada ta brojka, vjerovatno mnogo veća) samo od prodaje skinova, championa i ostalih detaljčića u igrici

– 100 miliona korisnika igra ovu igricu svaki mjesec (podatak iz 2016. godine, dok je npr. u 2009 taj broj bio oko 11.5 miliona korisnika)

Zašto vam sve ovo spominjem?

Želim vam reći da današnje igrice nisu samo ‘igrice’, nego to vam dođe poput neke droge, na vama je da se klonite, ako počnete isprobavati, mnogo je vjerovatno da ćete postati ne samo o toj igrici, nego i svakoj onoj koja vam dođe pod ruku. Pa biste zbog toga mogli početi izostavljati vjerske obaveze, obaveze prema sebi, svome zdravlju, prema svojim roditeljima, obaveze u školi i sl. Kako to da ja i ti dragi brate možemo tražiti opravdanja sebi oko nečega u čemu se nalazi mnogo loših stvari? Možemo ja i ti reći da ‘postajemo pametniji’ od igranja igrica (dok kada bismo npr. čitali koliko igramo igrica, bili bismo vjerovatno mnogo pametniji, nego što bismo to postigli igrajući igrice), ali ruku na srce, u tome je mnogo mnogo više zla, nego dobra.

Gledajući sada, mogu vam reći koje loše stvari mogu da primjetim (vjerujem da je) od igranja igrica:

– nedostatak pažnje,

– nemogućnost koncentrisanja na određenu stvar duži period,

– slabo druženje sa knjigama,

– mnogo, mnogo, mnogo izgubljenog vremena i još mnogo stvari…

Želim ti reći brate moj, nisu današnje igrice toliko naivne i jednostavne koliko mi mislimo da jesu, na današnjim igrica rade veliki stručnjaci, kao i oni što rade u Las Vegasu i drugim sličnim mjestima, da bi nas udaljili od stvarnosti i da bi nam uzeli vrijeme i novac, i da bi nas učinili ovisnim o njima. Današnje igrice posjeduju legalno klađenje za djecu. (kao što je to slučaj npr. u Counter Strike Global Offensive – npr. u 2016 godini, jedna od najpoznatijih stranica za ovo klađenja, u 10 mjeseci napravila je promet, ili je zaradila, više od 1 milijarde dolara – iako postoji vjerovatno hiljade stranica koje čak poznati youtube kanali reklamiraju na svojim kanalima)

Sjećate se kada smo nekada gledali one video u kojima se razotkrivaju skrivene poruke u nekim filmovima, crtanim i sl.? Pa danas to i ne moraju toliko skrivati, javno to stave, a ti igrajući igrice i ne primjećuješ to toliko, iako ti (vrlo vjerovatno) uđe u podsvijest. Da ne bih pričao u prazno, današnje igrice sadrže mnogo nasilja, ubijanja drugih, mnogo karaktera koji su gotovo goli… Da bi stvar bila još gora te iste igrice sadrže mnogo stvari koji su u suprotnosti sa islamskim učenjima:

– gore navedene stvari

– muzika

– mržnja prema muslimanima (mape sa arapskim temama, arapski po zidovima, teroristi muslimani – vjerovatno)

-gubljenje vremena

Islamska ulema čak zabranjuje igrica gdje se iznova rađaju karakteri, gdje se koristi magija (tj. veliki dio današnjih igrica, fetvu možete naći: https://islamqa.info/en/2898)

Brate i cijenjena sestro, znaš i sam/a da nismo više djeca, i da sada znamo kako vrijeme brzom prolazi. ‘Dok se okreneš život prođe’, kao što često čujemo… Koji su moji i tvoji ciljevi koje žemo da ostvarimo ovdje na dunjaluku, po čemu hoćemo da nas ljudi pamte? Koje smo hairli projekte pokrenuli da širimo islam, da pomognemo i zbrinemo one kojima je pomoć potreba? Koliko znamo naše vjere, i koliko poznajemo drugih korisnih nauka? Šta hoćemo da ponesemo na onaj svijet? Je li stvarno hoćemo da nas ljudi pamte kako smo 2000 i više sati proveli da bismo bili neki nivo na tamo nekoj igrici, dok smo za to vrijeme možda mogli postati hafizi Kur’ana? Ako je nekome Allah podario to da bude hafiz, da završi fakultet, i sl. – pozitivne stvari, pa uvijek se vrijeme može iskoristiti na bolje stvari od igranja igrica.
Poštovana majko, cijenjeni amidža/babo, molim te ne dopusti da tvoje dijete provodi dane igrajući igrice, neka bude sve u mjeri, pod vašim nadzorom. Upiši ga ne neki sport, upiši ga na neki hairli kurs, podstiči ga da bude najbolji u školi, da uči hifz i sl.

Uzmimo dunjaluk kao ispit, trudimo se da ga uz Allahovu pomoć položimo, i da kasnije ne žalimo za izgubljenim vremenom.