Ustrajnost

Primjer ustrajnosti na istini je plemeniti tabiin Seid ibn Dzubejr. Zivio je u vrijeme Hadzdzadz ibn Jusufa Es-sekafija, krvolocnog tiranina. Seid mu se usprotivio i pruzao otpor sve dok nije bio uhvacen. Izveli su ga na gubiliste. Hadzdzadz ga je cinicki upitao: “Kako se zoves?”… (a znao je njegovo ime)

– “Seid ibn Dzubejr” – odgovori.
– “Jesi li ti Nesretni sin Slomljenog.” (suprotan smisao njegovog imena)?
– “Majka je najbolje znala koje ime mi je odabrala kada me je tako nazvala.”
– “Nesretan si ti i tvoja majka!” – povika Hadzdzadz srdito.
– “Nesretan je onaj ko ide u Vatru. Znas li ti gajb?”
– “Ja cu ti ovaj svijet pretvoriti u vatru zestoku!” – povika Hadzdzdadz.
– “Tako mi Allaha, kada bih znao da je to u tvojim rukama, obozavao bih tebe, mimo Allaha!” – rece Dzubejr. Hadzdzadz povika:
– “Zasto si bjezao od mene?”
– “…a od vas sam pobjegao zato sto sam vas se bojao.” (Es-suara, 41)
– “Odaberi nacin na koji ces umrijeti, Seide.”
– “Ne, vec ti odaberi nacin na koji ces umrijeti. Jer, kako god ti mene ubijes, na taj nacin ce i Allah tebe ubiti!”
– “Ubit cu te na nacin na koji nikoga dosad nisam ubio, niti cu ikoga ubiti!”
Seid odgovori:
– “Znaci, meni ces oduzeti ovaj svijet, a ja cu tebi oduzeti Ahiret.”
Hadzdzadz nije vise mogao trpjeti ustrajnost ovog velikog covjeka. Pozvao je strazu: “Odvedite ga i ubijte!”
Seid se smijao dok ga je dzelat vodio. Hadzdzadz je bijesno povikao:
– “Zasto se smijes?”
– “Smijem se tvom prkosu Allahu i Allahovoj blagosti prema tebi!”
Hadzdzadzov bijes postade jos veci. Naredi strazarima: “Zakolji te ga!”
Seid rece: “Okrenite me prema kibli.” Kada su mu stavili sablju na vrat, rece: “Ja okrecem lice svoje, kao pravi vjernik, prema Onome Koji je nebesa i Zamlju stvorio, ja nisam od onih koji Njemu druge ravnim smatraju!”
Hadzdzadz rece: “Okrenite mu lice od Kible!”
Seid rece: A Allahov je i istok i zapad; kuda god se okrenete, pa – tamo je Allahova strana. (El-Bekare, 115)
Hadzdzadz rece: “Prevrnite ga na lice!”
Seid prouci: Od zemlje vas stvaramo i na nju vas vracamo i iz nje cemo vas po drugi put izvesti. (Ta-Ha, 55)
“Zakoljite ga!”, povika Hadzdzadz. “Kako tvoj jezik brzo izgovara Kur’an, Seide ibn Dzubejre!”
Seid rece: “Svjedocim da nema boga osim Allaha i da je Muhammed Boziji poslanik. Uzmi mi zivot, Hadzdzadze, a ja cu te cekati na Sudnjem danu.” Potom prouci: “Allahu moj, neka mu ovo bude posljednje.”

Ubili su Seida. Nakon toga, Hadzdzadz je vristao svake noci: “Zasto sam ubio Seida ibn Dubejra?!” Kad god bi htio spavati, on bi me povukao za nogu!” Nakon samo 15 dana Hadzdzadz je umro i nikoga, nakon Seida, nije ubio.