O vrijednosti iščitavanja knjiga i pohvalnosti brige o bilježnicama

Ahmed b. Ebi Imran je rekao: “Bio sam kod Ebu Ejjuba Ahmeda b. Muhammeda b. Šudža’a koji se jedno vrijeme osamio u svojoj kući, pa je poslao jednog od svojih sluga do Ebu Abdullaha el-E’arabija, autora djela El-Garib’, da ga pita o njegovu dolasku njemu. Sluga se vratio i rekao: ‘Pitao sam ga o dolasku, pa mi je odgovorio: – U posjeti su mi Arabljani. Kada izmirim njihove potrebe, doći ću. ‘ Dječak je rekao: ‘A nisam vidio nikoga kod njega, osim što sam vidio ispred njega knjige, čas pogleda u ovu, čas u onu. ‘ Zatim, nije dugo potrajalo a on je došao. Ebu Ejjub mu je rekao: ‘O Ebu Abdillah! Neka je slavljen Allah Veličanstveni! Udaljio si se od nas i zabranio nam druženje sa sobom. Sluga mi je rekao da nije kod tebe vidio nikoga, a ti si rekao: Kod mene su ljudi Arabljani, pa kada izmirim njihove potrebe, doći ću. ‘ Ibnul-E’arabi je rekao: ‘Mi imamo drugove čijeg se govora ne zasićujemo. . . “‘

Rečeno je Ibnul-Abbasu Ahmedu b. Jahjau Sa’lebu: “Mnogo si se izolovao od ljudi. Kada bi barem malo, jedan dio vremena, napustio kuću i susreo se s ljudima, oni bi se okoristili tobom, a i Allah bi tebe okoristio njima. ”
Malo je zašutio, a zatim izrecitovao: “Ako bismo se družili s kraljevima nemarni bi bili prema nama i oholosti svojom bi omalovažili pravo sabesjednika. . . “

Muhammed b. Bišr rekao je u stihu:
“. . . Nisu umrli ljudi koji nam ostave iza sebe odgoj, znanje i vjeru, nisu odsutni niti su otišli. “

El-Džahiz je spomenuo ove stihove na drugi način s dodatkom nekoliko stihova.

Od onoga što se pamti od davnina jesu i riječi:
“Lijep li je sagovornik i drug knjiga, osamiš se s njom, a ako je budu posjedovali i drugi neće otkriti tajnu niti se uzoholiti, a od nje će postići se korist i ispravno’. ‘

Ahmed b. Muhammed b. Ahmed, Allah mu se smilovao, mi je spjevao: “Najljepše što može tražiti mladić nakon bogobojaznosti jeste znanje čije ga traženje uljepšava. Svakom tragaocu pripada slast u kojoj uživa, a najslađa slast učenjaka jesu njegove knjige’.

Tražio je od mene da mu dopunim ove stihove pa sam to i učinio u njegovom prisustvu:
“Knjiga odagnava brige svoga čitača i onome koji je čita pojašnjava mu svoju vrijednost. Prelijep li je to drug kada se osamiš s njim, ne strahuješ od neprijatnosti niti zabune kada si s njim’.

Jedan od učenjaka Basre je rekao: “Znanje je najbolji drug osamljujem se s njim u svojoj samoći. Kada imam brige, ono mi ih odagnava, a kada se osamim, u njemu uživam’.

Muhammed b. Harun ed-Dimiški mi je spjevao od sebe, a i od drugoga “. . . Šamar učenjaka u obraz mi je draži od pijenja pitka pića’.

Ebu Amr b. el-Ala je rekao: “Nikada nisam ušao kod nekog čovjeka, niti sam prošao pored njegovih vrata pa ga vidio kako gleda u bilježnicu, a drugi pored njega besposlen sjedi, a da nisam za prvog smatrao da je pametniji i razumniji od drugog. “

Abdullah b. Abdul-Aziz b. Omer b. Abdul-Aziz nije sjedio s ljudima, već je odlazio do mezarja i nije se, gotovo nikada, mogao vidjeti osim sa bilježnicom u ruci, pa je jednom upitan o tome, nakon čega je odgovorio: “Nikada nisam vidio boljeg savjetnika od mezara, niti prijatnijeg druga od bilježnice i sigurnijeg od samoće. “

Prenosi se od El-Hasana el-Lu’lu’ija – ako je vjerodostojno – da je rekao: “Nada mnom je prošlo četrdeset godina u kojima nisam stao niti zaspao a da knjiga nije bila na mojim prsima. ”

Spjevano je Abdul-Meliku b. Idrisu el-Veziru el-Džeriru u dugoj kasidi: “Znaj da je znanje najvisočiji stepen, najbolja zarada i najljepša hvala. . ‘. ‘

Islamski učenjaci i književnici sakupili su mnoge tekstove i stihove po ovom pitanju, a ja sam smatram da je sažetak svega toga bolji od duljenja. Uspjeh biva samo sa Allahom! On mi je dovoljan i divan li je zaštitnik!

Ibn Abdul-Berr

Al-Džahiz, arapski pisac od prije nekoliko stoljeća, je savjetovao onome ko želi da otkloni brigu da to čini putem čitanja knjiga.

„Knjiga je drug koji te ne hvali niti te podstiče na zlo. To je prijatelj koji ti ne dosađuje i komšija koji ne uzrokuje štetu. To je poznanik koji ne želi da iskoristi tvoju naklonost kroz laskanje niti te obmanjuje sa prevarama i lažima. Kada listaš kroz stranice knjige tvoji osjećaji se stimulišu a tvoj um se izoštrava. . . Kroz čitanje biografija drugih ti postižeš priznanje običnih ljudi i učiš puteve kraljeva. Može se čak reći da ponekad naučiš iz stranica knjige za mjesec ono što ne bio naučio za stoljeće od jezika ljudi tog stoljeća. Sva ova korist pa ipak  nema gubitka u imetku niti potrebe da stojiš pred vratima učitelja koji čeka svoju naknadu ili da učiš od nekoga ko je na manjem stepenu ponašanja od tebe. Knjiga ti se pokorava po noći kao i po danu, i kada putuješ i kada si kući. Knjiga nije oslabljena spavanjem niti se umori u kasnim noćnim satima. To je učitelj koji je uvijek tu za tebe kad god ga zatrebaš i to je učitelj koji, ako mu odbiješ dati, on ne odbija da da tebi. Ako je napustiš, ona ne smanjuje svoju pokornost. I kada se sve okrene protiv tebe, iskazujući ti neprijateljstvo, ona ostaje na tvojoj strani. Sve dok si privržan knjizi ona ti je dovoljna od druženja sa onima koji su besposleni. Spriječava te od sjedenja na pragu i gledanja prolaznika. Ona te spašava od mješanja sa onima neozbiljnog karaktera, nepristojnim na jeziku i žalosnim u neznanju. Ako bi jedina korisnost knjige bila ta što te sprječava od neozbiljnih sanjarenja i od lakomislenosti, ona bi se onda smatrala pravim prijateljem koji ti je dao veliku blagodat. “