Tekstovi

Oko specifičnosti petnaeste noći ovog mubarek mjeseca š’abana nalazimo brojne predaje, u jednoj od tih predaja Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “ALLAH TEBAREKE VE TE’ALA U POLOVIČNOJ NOĆI MJESECA ŠA’BANA GLEDA SVOJA STVORENJA, I OPRAŠTA SVIM SVOJIM STVORENJIMA, OSIM IDOLOPOKLONIKU-MUŠRIKU I TIRANINU.“

Ovo su od Allahovog poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenijeli mnogi njegovi drugovi među kojima i: Muaz ibn Džebel[1], Ebu S’alebe Hušeni[2], Abdullah ibn ‘Amr[3], Ebu Musa Eš’ari[4], Ebu Hurejre[x5], Ebu Bekr Siddik[6], ‘Auf ibn Malik[7] i ostali od ashaba, neka je Allahovo zadovoljstvo na njih sve. Ovu su predaju mnogi učenjaci okarakterisali dobrom imajući u vidu sve ove hadise i predanja.

Gledajući i istraživajući govore učenjaka, kako onih od prethodnika a također i onih potonjih, možemo zaključiti kako polovična noć mjeseca ša’bana ima svoju vrijednost i osobenost te da istu treba nastojati provesti u pokornosti Allahu i činjenju ibadeta, no i pored toga vrijedi napomenuti kako učenjaci nisu specificirali neke posebne ili jedinstvene ibadete koje bi čovjek eventualno mogao poduzeti u toku ove noći, naprotiv specificiranje ove noći za neke zasebne ibadete od strane osoba koje inače ne običavaju obavljati noćne ibadete, mimo ove noći, isti će se čin smatrati pokuđenim, ružnim i neutemeljenim.

A da ne govorimo o našem zemanu, kada su upravo oni ljudi koji hrle u iskorišćavanju nekih ovakvih blagih noći, upravo ti koji, u većini situacija, osim kome se Allah smilovao, uopšte ne izvršavaju ni propisane obaveze, u vidu beš vakat namaza, posta, zekata i hadždža, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je napomenuo i od Allaha Uzvišenog prenio Njegove riječi:

“MOJ SE ROB MENI NEMOŽE PRIBLIŽITI NI SA ČIM MENI DRAŽE OD ONOGA ŠTO SAM MU U OBAVEZU KAO FARZ DAO!”[8]

Miralem Misini – www.usbium.com

_____________________________

Fusnote:

[1]Ibn Hibban, ‘Sahih’, br. 5665., Bejheki, ‘Šu’abu-l-Iman’ br. 3674., Taberani u ‘el-Kebiru br. 215., kao i u ‘el-Eusat’-u br. 6967., i drugi.

[2]Bejheki, ‘Šu’abu-l-Iman’ br. 3673., kao i u ‘Sunenu-s-Sugra’, br. 1458., Taberani u ‘el-Kebiru br. 590., i 593., kao i ibn Kani’ u ‘Mu’džemu-s-Sahabeh’, br. 264.

[3]Ahmed, br. 6353., o ovoj predaji je šejh Šuajb Arnaut rekao: ‘Vjerodostojan imajući u vidu njegove potkrepljivače, no lanac ove predaji je slab usljed slabosti ibn Lehi’ah.’

[4]Ibn Madže, br. 1390.

[5]Bezzar, ‘el-Musned’, br. 2754., Hejsemi je o ovom hadisu rekao: “Hišama ibn ‘Abdurrahmana ne poznajem, a ostali prenosioci su povjerljivi.” ‘Mu’džemu-z-Zevaid’ 8/65.

[6]Bejheki, ‘Šu’abu-l-Iman’ br. 3668., Bezzar, br. 80., Dejlemi, ‘Musnedu-l-Firdeus’, br. 8017.

[7]Bezzar, br. 2754., ibn Ebi Šejbe, br. 30479., Abdurrezzak, br. 7923., Bejheki u Šua’bu br. 3672., ibn Hdžer u ‘el-Metalibu-l-‘Alijeh’ br. 1133. Munziri je o ovom hadisu rekao: “Zabilježio ga je Bejheki, a inače radi se o dobrom murselu.” 3/308, kao što je to isto konstatovao i Bejheki prije Munzirija.

[8]Buhari, ‘Sahih’, br. 6502.