Rasprava oko pitanja stvaranja Kur’ana

Jedan od islamskih ucenjaka, koji nije podlegao fitni oko stvaranja Kur’ana, u vrijeme Ahmeda ibn Hanbela, je bio Abdurrahman ibn Muhammed el Hadremi. On je bio sejh Ebu Davuda i Nesaie. Halifa je trazio od njega da se raspravlja sa Ahmedom ibn ebu Duadom, oko pitanja stvaranja Kur’ana. Ahmed ibn ebu Duad, je bio mu’tezilijski ucenjak, u halifinom dvorcu, kojeg je halifa izuzetno cijenio i kojeg je veoma uvazavao a on je smatrao da je kur’an stvoren. Halifa je zelio da se njih dvojica raspravljaju, a da ostali slusaju, pa ko bude u pravu…

Kada je halifina policija dovela sejha Abdurrahmana ibn Muhammeda, svezanog pred halifu, halifa mu je tada rekao: “Hajde, raspravljajte se oko toga. Je li kur’an stvoren ili nije. Da vidimo ciji su dokazi jaci!”. Sejh Abdurrahman mu rece: “O vodja pravovjernih, ovaj covjek koji sjedi pored tebe (Ahmed ibn ebu Duad) i kojeg ti smatras alimom, nije dostojan da se raspravlja sa mnom o tome.” Tada se halifa naljutio, jer je to bio njegov sejh, kojeg je on uvazavao, pa je insistirao na to da raspravljaju.

Abdurrahman rece: “Ja cu mu postaviti nekoliko pitanja.” Prvo pitanje: “O Ahmede ibn ebu Duade, da li je poslanik s.a.w.s. nesto sakrio od objave, koja mu je dosla od Allaha dz.s.?” Kaze ovaj: “Nije nista sakrio!” Pa ga onda upita: “Dobro, ako nije nista sakrio, da li nas je poslanik s.a.w.s. obavijestio o tome sto ti pricas?” On je sutio. Pa mu je Abdurrahman ponovo postavio pitanje: “A sta kazes za kur’anski ajet: ‘…Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera… (sura, el Maide), reci mi u ime Allaha, je li Allah rekao istinu da je upotpunio vjeru ili je istina to sto ti govoris, tako da Allahova vjera nije upotpunjena, pa je ti upotpunjavas?” Pa je opet sutio. Abdurrahman mu je postavio sljedece pitanje: “Je li poslanik s.a.w.s. znao za ono sto ti govoris i jesu li ashabi bili s tim upoznati i jesu li to oni znali vjeru bolje od tebe pa presutili i nisu htjeli nista o tome da govore? On je opet sutio.

Zatim je halifa, zbog ovih pitanja, koja su razoruzala njegovog ucenjaka, naredio da se Abdurrahmanu skinu okovi. Kada su mu skinuli okove, on ih je uzeo i stavio uza se uz svoja prsa. Halifa ga upita: “Zasto si to uradio?” Kaze mu Abdurrahman: “Tako mi Allaha, razmisljam o tome, da oporucim svojim nasljednicima, da ove okove ostave do moje smrti, da ih stave sa mnom zajedno i da budu svjedok protiv vas zulumcara, koji ste nas mucili zbog Allahove istine i zbog ustrajnosti u Allahovoj vjeri.

Halifin sin, kaze: “Ja sam tog trenutka promjenio svoje misljenje i rekao sam da kur’an nije stvoren i da nije istina sta Ahmed ibn ebu Dua govori a tako mi Allaha, znajte i da je i moj otac (halifa) promjenio svoj stav.”

Iz predavanja: Ahmed ibn Hanbel Abdussamed Busatlic