Nakon rastanka sa djevojkom ostao sam izgubljen

Postao sam glavni lik Facebooka, subotnjih izlazaka, za mene se znalo. Među djevojkama poželjan, a muškarci su mi zavidjeli, i to je bio ugled koji sam uživao. Živio sam ogrezao u alkohol, cigarete, od subote do subote, od djevojke do djevojke, laži i obmane, oholo hodajući gradom kao da “meni nema ravnog”…

Pišem ovo svakome ko misli da veliki grješnik ne može biti veliki vjernik. Često se desi da za ljude ogrezle u grijehu kažemo da nema spasa, kao da njih Allah ne može uputiti, pa pročitaj moju priču. Ja sam srednjoškolac koji je žudio da bude u eliti društva oko sebe. Smatrao sam da su najveći frajeri oni što po ćoškovima puše cigarete, po kafićima uz neko žensko oko njih, lijepi i zgodni i uvijek smrknuti, moderno obučeni i oholi, to i jesu bili najugledniji. Sav svoj trud sam posvetio tome i uspio sam. Postao sam glavni lik Facebooka, subotnjih izlazaka, za mene se znalo. Među djevojkama poželjan, a muškarci su mi zavidjeli, i to je bio ugled koji sam uživao. Živio sam ogrezao u alkohol, cigarete, od subote do subote, od djevojke do djevojke, laži i obmane, oholo hodajući gradom kao da “meni nema ravnog”. Živiš da bi te neko gledao i hvalio. Moj život je bila muzika i ja sam se prepoznavao po poznatom pjevaču, čak sam i sam zamalo u te krugove ušao.

Uživao sam, da se ne lažemo, međutim, i stoka uživa u hrani koju joj daješ jer ne zna za bolje. Nakon određenog perioda i svih tih poroka, osjetio sam potrebu za srećom te sam pokušao da se skrasim sa jednom djevojkom koja nije bila pokrivena, ali je postila i klanjala. To je za mene bio drugi svijet, ja sam nju smatrao savršenstvom i kao takvu zamišljao za sebe do kraja života. Zaljubio sam se, uz nju počeo klanjati i, iako sam sa njom imao nekih intimnih dodira, počeo sam da se kajem i postajao sam svjestan Boga.

Međutim, dođe dan u kojem sam osjetio neopisivu tugu i bol, rastanak sa njom, to je za mene bio kraj života, osjećao sam da poslije nje nemam šta da tražim na ovom svijetu, a taman se smirio i namjeravao postati bolja osoba. Nakon dugih noći, suza i depresije, opet sam se vratio još žešće u grijehe, alkohol i zamalo blud da učinim, ali me Allah sačuvao. Tada se desio veliki preokret, otišao sam od kuće s namjerom da potpuno promijenim svoj život. Međutim, iznenada me snađe bolest: u prsima bolovi teški, noći bez sna, panika i strahovi, ludilo u najavi. Gdje je tvoja slava?!

Tako, jedne noći, gledam onako u dubokoj tišini svi spavaju, svako se posvetio sebi i niko ne zna za mene niti je koga briga za moju agoniju. Razmišljajući tako shvatih da nema mojih voljenih, nema nikoga, baš ih briga, ostao sam sam, a Allah uvijek tu, uvijek čeka da se vratiš! Allahu ekber! Hvala Allahu, to je, mislim, bila raskrsnica u mome životu: ostavio sam cigarete, izlaske, alkohol, djevojke, muziku, pokvareno društvo, sve sam zamijenio onim čime je Allah zadovoljan. Sada, nakon te noći, prošlo je više od godinu dana a ja živim islam, trudim se u slijeđenju Poslanika, alejhis-selam, učim Kur’an, učim svoju vjeru, pozivam koliko mogu, bolji sam prema svojim roditeljima, idem na predavanja i družim se sa vjernicima. Sada jednostavno ne mogu da usporedim ono što sam bio prije dvije godine i ono što sam sada, zadivljujuća je to Allahova blagodat.

Želim te upitati: zar možeš pomisliti da se i ti ne možeš vratiti i postati veliki kod svoga Gospodara?

Ja sam preko lažnih zadovoljstva došao na put Onoga koji najbolje zna šta je najbolje za Njegove robove, a ti i ja smo robovi Milostivog. Još te želim upitati: šta tebe sprečava da se posvetiš vjeri? Allah ti dao svako dobro! Tvoj brat

TEKST POSLAO BRAT M.