Vjernik vs šejtan (3. dio) – Najjače sredstvo borbe

Da bi neki vjernik sačuvao onu svježinu svog imana, da bi mu slast bilo kojeg djela učinjenog u ime Allaha bila trajna, da bi uživao u namazu (jedva ga čekajući, a ne doživljavajući ga teretom, kako se zna desiti), da bi sa lahkoćom i čistotom radio dobra djela, unosio mir u srca dobrih ljudi oko sebe, imao snage i za sebe i za druge – mora biti od onih koji puno Allaha spominju.

Da bi nekom vjerniku Muhammed, alejhi-selam, bio Najljepši Uzor, da bi vjernik uopće moga slijediti Muhammeda, alejhi-selam, gdje ga Miljenik Allahov vodi – mora puno spominjati Allaha.

Da bi vjernik, kada jednom u životu dospije u stanje uzvišenje ljepote koja mu se otriva kroz iman i islam, bio stalno u toj ljepoti, pa da nikad ne padne u stanje letargije i umora (pa se onda sa sjetom i tugom sjeća onih dana kada mu je namaz i sve ostalo bili puno ljepše, životnije nego danas), u kojem trpi napade neprijatelja Allahovih – treba da puno spominje Allaha.

Da bi vjernik bio od onih koji su s t a l n o u namazu – treba da puno zikir čini svog Gospodara, jer zikir nije ograničen vremenom, mjestom, abdestom, položajem tijela…a ima svrhu namaza!

Da bi vjernik zadobio Allahovu podršku – treba da puno zikir čini Allaha, jer će, onda, i Allah njega spominjati.

Sa zikrom se mobiliziraju Allahove vojske, a razbijaju neprijatelji.

Uglavnom, zikir je, prema riječima Muhammeda, alejhi-selam, jedna od najlakših stvari koje donose najveću dobit, pa ipak, često je taj zikir vjernicima težak, me’azellah…

Lijek je nadohvat ruke, a nama je mrsko. Šejtan to dobro zna, pa nastoji odgurnuti zikr od vjernika koliko dalje može. Na tom putu on se služi raznim metodama, na koje vjernici znaju nasjesti.