PITANJE: Da li pravljenje selfija po Haremu utiče na čovjekovu iskrenost u činjenju ibadeta?

ODGOVOR: Vallahi, braćo moja, utiče na iskrenost! Vallahi, uputit ću vam savjet. Imate ljude koji sebe slikaju dok su u ihramima i onda objave sliku na instagramu; slika sebe dok klanja i objavi na instagramu, slika sebe… Pa dobro, kome ti postavljaš te slike!? Koga želiš obavijestiti o tome!? Da si… Šta!? Nema potrebe za tim. Sakriji svoja dobra djela. Ostavi ih između sebe i Allaha. Zašto publikuješ svoja dobra djela!? Zašto? Ili postavi za svoju profilnu sliku sebe podignutih ruku u dovi. Zašto ba? Kome ti dižeš ruke? Ljudima? Ti dižeš svoje ruke Allahu. Sakriji svoja dobra djela, sakriji svoje ibadete… Ili drugi pošalje poruku: „Kraj Ka’be dovim za vas!“ Pa brate, što im govoriš to? Zašto? Tvoje djelo je između tebe i Allaha, pa ga sakriji. Nema potrebe za takvim stvarima. Nema potrebe – sakriji! „U zadnjoj trećini noći dovim za vas sada…“ Ma šta je bolan to!? O čemu ti!? To niti je od običaja prvih generacija, niti od vjere…

Kaže Uzvišeni: „… i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, a srca puna straha hoće li biti od njih primljeno kada se vrate pred Gospodara“ (El-Mu’minun, 60) Ispravne i odabrane generacije su bojale se da li će biti od njih primljeno ili ne.

A što se tiče hvalisanja sa ibadetom i širenja slika… O narode, o Allahovi robovi, o muslimani i muslimanke, pa Harem je prerastao u mjesto turizma i razonode. Jedan se želi uslikati sa svojom suprugom, veli: „Dođi vamo da me slikaš, de molim te uzmi mobitel, de slikaj nas, de neka se Ka’ba vidi iza nas. De dođi sa ove strane, samo malo se tamo pomakni…“ Narode, ljudi, šta je ba ovo!? Šta je ovo!? Harem je izgubio svoj čar i svoju svetost i mnoge druge stvari radi ovakvih ponašanja. Vallaaahi, to su blesava ponašanja! Zašto ljudi to rade? Nije mi jasno! Pretvorili su Ka’bu, Allahovu kuću, u turističku atrakciju: ljudi se slikaju, uzimaju uspomene. I šta onda? Sve to publikuju i šalju drugima, objavljuju na instagramu, facebooku, na ovome ili onome. „Išli smo ovdje“, „Bili smo tu“, „Radili smo to“

Gdje je iskrenost!? Gdje je prekrivanje dobrog djela!? Gdje su ispravni prethodnici kada bi jedan od njih plakao do supruge u postelji, a ona ne bi to primjetila!? Gdje je onaj što bi prije sabaha izašao iz kuće i uzeo doručak kojeg bi podijelio kao sadaku usput, i ispostio bi taj dan, te vratio se kući i iftario, a ni njegova porodica ne bi znala da je postio!? Gdje je onaj što bi zaplakao iz straha od Allaha pred drugima pa bi uzeo maramicu i požalio se na prehladu!? Gdje je onaj što bi držao Mushaf u ruci i učio Kur’an, pa kada bi čuo da neko ulazi prekrio bi da se ne vidi da je učio!? Gdje je onaj što udijeli sadaku tako da njegova ljevica ne zna šta je udijelila desnica!? Gdje su ti!? Gdje su oni!? Zašto ovakvo ponašanje danas!?

Vallahi, vallahi, zaista se čovjek ne može načuditi! Bojmo se Allaha! Bojmo se Allaha i obavljajmo dobra djela onako kako to od nas hoće Allah! Okitimo se ihlasom – iskrenošću! Neka između tebe i Allaha imaju tajna djela za koja niko drugi ne zna. Skrivena djela koja ćeš naći kod Allaha, a ne rijaluk i da drugima govoriš o tome. Allaha molimo za selamet i oprost!

Uvaženi šejh dr. Muhammed b. Salih el-Munedždžid, hafizehullah
Prijevod: hfz. Amir I. Smajić